Iako nikada nisu potpisali raspad grupe, PREFAB SPROUT su nakon što su tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća snimili pet studijskih albuma, od početka devedesetih pa do danas snimili isto toliko.

U osamdesetima su bili jedan od najdražih mi bendova, a Paddy McAloonov vokal u suradnji s Wendy Smith davao je čarobne rezultate. Prisjetite se samo When Love Breaks Down ili Cars & Girls, ili cijelih albuma kao što su "Steve McQueen" ili "From LAngley Park to Memphis". Tijekom devedesetih prvo je iz benda otišao bubnjar Neil Conti, pa se nakon rođenja prvog djeteta povukla i Wendy Smith, da bi na kraju iz benda otišao i Paddyev brat, Martin.

No, Paddy je nastavio pisati pjesme, povremeno i snimati albume, unatoč dijagnosticiranoj parcijalnoj sljepoći. Tako nas je Paddy McAloon i kroz 2000te držao pod nadzorom svojim ne tako uspješnim, ali ipak iznadprosječno dobrim albumima. No svi ti albumi i pjesme bile su otpatci sa sessiona snimanja albuma u osamdesetima, pa je moguće reći da je Paddy snimio prvi pravi album nakon "Andromeda Heights" iz 1997.

Da je i dalje u formi upozorava nas već na otvaranju albuma s The Best Jewel Thief in the World, s kojom kao da želi reći da se kod njega ništa nije promijenilo. Čak je ubacio i nekog trubača da bi pjesma bila "so 80's".



Nadolazeće Adolescence, Devil Came a Calling, The Old Magician ili Billy samo potvrđuju Paddyevu formu i žal zbog toliko duge stanke i neaktivnosti.

Ni ovaj album neće im/mu donijeti planetarnu popularnost kakvu zaslužuju, međutim poslužit će nostalgičarima kao ja da malo popune Prefab Sproutovsku pjesmaricu a još ponekom pjesmom.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 09/11/2013