home > mjuzik > Costa S3ngsia

kontakt | search |

S3NGS: Costa S3ngsia (OSA Records, 2013)

Zagrebački S3ngs na novom albumu zaplovili su u sigurne vode srednje struje uputivši se na avanturu pecanja glavnih i velikih riba, kapitalaca - trofeja i hitova. Napustili su alternativni stav i svu onu kompresiju žestokog i otkačenog benda prenamijenili u mašinu koja pokušava proizvesti što više radiofoničnih pjesama.

U produkcijskom pogledu su znatno podigli ljestvicu. To više nije kolekcija demo snimaka koje su sakupljali godinama, već čisti studijski zapis s relevantno posloženim parametrima proširivši posadu kočarice za još jednog novog člana - gitaristu, te su paletu zvukova obogatili duhačima, sitnim orkestracijama i klavirom. Htjeli bi da se ribarski leut doima turistički raskošnim brodom sa saunama, bazenima, ogromnim restoranima, plesnjacima, jet-set kabinama, penthouseima... Da frca maksimalno uređenim dekorom, glamurom i campom. U nekim trenucima to im je i pošlo za rukom, no osim solidne navigacije i spretnosti da dođu do ležišta glavnog plijena na pučini, ipak je problem u jednome - horizonti su im uski, opseg tema je isuviše skučen, te premda imaju osnovnu ponudu, s njome mogu zadovoljiti samo prohtijeve turističkih avanturista koje baš i ne interesira ništa drugo osim zabave.

Konkretnije rečeno, lirsko nadahnuće mR-a (Emera) je urbano i inficirano britanskim šmekom, uglađenim manirima gentlemena i rock gospode kakva u našim teritorijalnim vodama nikad nisu bila pretjerano dobrodošla osim kao turisti. Priča je vrlo slična nekim starim, dokazano neuspješnim ili tek površno efektnim izletima bendova koji su pretjerano dosljedno slijedili konformizam svojih idola i uzora. Pri tome se nije teško prisjetiti ne osobito popularnog benda Parlament s početka 80-ih koji je imao tri vrsna glazbenika (Dražen Šolc, Dubravko Vorih i Zok Cvetković), ali i suviše očitu The Police/ Stingovsku karmu pjesama na koje u njihovoj verziji nije nitko obraćao posebnu pozornost mada su čak i kosu bojali u plavo. Ili recimo primjer daleko uspješnije zagrebačke Patrole (kasnije kratkotrajne frakcije Tora), vrbovečke Stidljive ljubičice, te beogradskih bendova Slomljena Stakla i Jakarta koji su interpretirali svoje viđenje furke power-popa i new-wavea, a u slučaju Stakla Duran Duran, odnosno Simple Minds kod Jakarte. Ili prvih radova Van Gogh pod utjecajima U2 i EKV. A neki su i nadebelo uspjeli u tome svaštareći po svemu i svačemu poput Bijelog dugmeta, Kazališta i Valjka.

Riječ je o stavu. Gardu. Fikciji i mašti. Uzbudljivosti i mističnosti. Tematskim neizvjesnostima. Dramatici. Bogato sročenim dizajnima. Idejama. Preokupacijama. Takve pjesme potencirane s komercijalnim predznacima moraju imati osobitost, gorde slogane, moraju biti generacijske himne i moraju imati kapitalno zaleđe klasičnog hita koji ima svoj vijek trajanja - potencirano evergreenski. Samo tako mogu opstati na dulje periode i zapaliti ciljane destinacije u sekundi, takoreći s prvim početnim taktovima.

Dobar dio ovog materijala frca s komercijalnim poteškoćama. Bend je još uvijek dosljedan u svome rastrganom indie-rock maniru, ovaj puta i konceptualno prilagodivši priču o turističkom putovanju na kome se uglavnom događaju vrlo lijepe stvari. Većinom emotivne, melodramatične, vesele, razdragane, lepršave i sjetne, a tek povremeno grube ili sa zero negativnijim turbulencijama. S3ngsi srdačno i prijatno zovu na krstarenje garantiravši sigurnu plovidbu uz pripadajuće zabavne sadržaje koje su ozbiljno prostudirali nonšalantno ih ukrasivši sa melodičnim pratećim vokalnim arijama i neospornim autorskim legitimitetom. Izostanak očekivane energije i praskavosti podliježe toleranciji na račun vedrih pop pjesama iz kojih su nestale one njihove zafrkancije (poput "Gledam Balkan s balkona", "S čim da te lupim" ili "Jako dobar šlih") što su ih činile osobito zanimljivim, prgavim, sirovim, komičnim i domišljatim. Međutim, krstarenje nije samo luksuzna zabava za yappije i stalež dubokog džepa, ono zna imati i daleko bogatiju ponudu kao što su kulturne i povijesne znamenitosti, predstavljanje tradicionalnih, zavičajnih i autohtonih običaja i delicija, a na koncu i edukativnu funkciju koliko god ona bila (ne)zanimljiva illi (ne)primamljiva društvu čije su interesne sfere uglavnom tulumi, seks i provod na visokoj nozi. A S3ngsi osim zabave neku drugu ponudu na svojoj krstarici i nemaju. Čak nema niti priče o plovidbi, neveri, sutonu, oluji, morskoj bolesti. Kao da su se zatvorili u neki salon pijuckajući koktele niti ne primjetivši da su se otisnuli daleko od obale.



Potpuno su se uozbiljili u svojoj zabavi percipiranoj na profesionalnoj razini benda čija je namjena sada drastično drugačija - više nisu sastav za mali krug prijatelja i poznanika, već se obraćaju širokom auditoriju takoreći od poklonika indie-rocka do klasične mainstreamovske publike čiji radar hvata Crvenu jabuku i Plavi orkestar. Ovakav veliki iskorak još se ne osjeća na nekoliko uvodnih pjesama "Dođi", blueserskoj "Od sada dobro ti je", "Samo štetiti" i lamentirajućoj "Japan" u kojima je ostalo još ponešto od britkosti prva dva demo materijala i debija "Moderno trijezan", no kad se nanižu vrlo jednostavni gitarski legato gain tretmani dovedeni gotovo do ska i humpa-cumpa poskočica, njihova preobrazba uzima onaj banalni zamah otprilike gotovo sličan prelasku The Beatles s rocka, r'n'b-ija i merseybeat popa u bezazlene pošalice tipa "Ob-la-di, ob-la-da" ili "Yellow submarine" čiji efekt osim zabavnog akcenta nema nikakvu drugu ulogu, ponajmanje onu ideološku. Ako je ona kod S3ngsa ranije bila prisutna kroz neke komentare o rock kritici ili urbanom životu omladine, toga ovdje više apsolutno nema. Tek samo ponešto u spomenutoj "Japan" s osvrtom na 80-te: 'reci mi, zašto ne bi bili mi, kao oni članci novinski, jer 80-te su bile zlatne godine/ ispisat ćemo stranicu, a možda i dvije' s pozivom na čistku: 'stvorit ćemo svoje snove, cijeli svijet/ ...zašto ne bismo mi ostali i ovaj grad očistili... i pohapsili sve/ ...u okove nek' stara ljubav vrati se'.

Ovo prvo pitanje 'zašto ne bi bili mi kao oni članci novinski' je na pravom mjestu, u pravo vrijeme i u adekvatnoj pjesmi od koje nadalje cijeli materijal pliva ka bezbrižnoj luci zabave. Jer, sada je jasno da S3ngsi osim neupitno fine instrumentalizacije nemaju na svome krstarenju s ovim drugim albumom nikakav ideološki stav i svjetonazor osim onoga da žele svima priuštiti samo zabavu. Tekstovi su im suzdržano univerzalni, optimistički i ne govore o ničemu posebno važnome, a ako bi željeli dohvatiti status velikog benda u velikoj jahti, neophodno im je da se i bave velikim stvarima i da razglabaju o velikim temama kao što su to svojevremeno radili Azra, Čorba, Idoli, Orgazam, Šarlo, Haustor, Buldožer, Pankrti, Lačni Franc i ostali, dakako metaforički i sofisticirano koliko se god moglo i smjelo u tim 80-im.

Baladične pjesme "Hodao on", orkestracijama i duhačima prošarana "Ljudi su grubi", umjereni blues/pub-rock "Na zavoju" i brza "Što su jutros napravile" sa ska elementima sadrže neosporno potencijalne hit atribute, ali mogle su komotno biti i potpisane kao dio repertoara Orkestra ili Jabuke, u boljim trenucima Letu štuke i rane Čorbe do cirka sredine 80-ih, dok moderniji pomak "Polomiš sve" prati relevantnu scenu Arcade Fire, Foals i sličnih indie bendova koji vole koketirati s new-waveom, elektronikom i funkom.



U tom pogledu apsolutni hit koji sažima čitavo zabavno krstarenje je humpa-cumpa/ska "Na more" od koje valja očekivati pun komercijalni pogodak koji bi sav dosadašnji indie duh benda mogao baš upravo na otvorenoj pučini usmjeriti ka nečemu potpuno drugačijem. Ne želim niti zamisliti tu preobrazbu da jednog dana postanu klasični mainstream bend poput Valjka ili Kazališta. Ali, kako stvari ovdje stoje, više od polovice materijala upućuje na takav rasplet karijere.

Naslovi: 1.Dođi, 2.Od sada dobro ti je, 3.Samo štetiti, 4.Japan, 5.Hodao on (Brida), 6.Polomiš sve, 7.Što su jutros napravile, 8.Na more, 9.Ljudi su grubi, 10.Na zavoju, 11.O ljubavi, zar ne

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 02/11/2013


PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, u suradnji s bendom, prvih dvoje koji se jave na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napiše "s3ngs", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, dobit će primjerak ovog albuma.
Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Eos, 3CD's

PATTI CUDD: Eos, 3CD's (2017)

| 27/05/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Alejandra, EP

LOU PROFA: Alejandra, EP (2017)

| 26/05/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Flying Microtonal Banana

[PRIMAVERA 2017] King Gizzard & the Lizard Wizard: Flying Microtonal Banana (2017)

| 25/05/2017 | pedja |

>> opširnije


cover: Forget to Remember to Forget

THE JOHN-PAULS: Forget to Remember to Forget (2017)

| 25/05/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Oblaci

IVAN HOZJAN: Oblaci (2017)

| 24/05/2017 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*