home > interwju > S3NGS

kontakt | search |

S3NGS

Malo smo pročakulali sa S3ngsima o posljednjim singlovima, diskografima, Papagenu, presjeku dosadašnjeg rada i mnogim drugim sitnicama.

Pozdrav! Novi album pomalo se kuha. Iza vas je nekoliko singlova, posljednji je "Samo solarno". Ajmo prvo o tim singlovima, posebno ovom posljednjem.



Prvo bok svima! Krenimo... Samo Solarno je song više street karaktera, čemu doprinosi i način pjevanja u versevima i nekako se energijom naslanja na ranije radove s prvog albuma (Moderno trijezan poput Discipline ili Ulica). S druge strane, song smo stavili u kratku eksplozivnu formu bez kompliciranja, dugih prijelaza, solaža i sl. Željeli smo je napravit da bude kratka, brza, da ne zamara slušatelja, nešto kao "blitzkrieg bop". Gitarama smo se dobro poigrali i dobili ferdinandovsku vintage buku, dok ritam sekcija jednostavno pumpa. Fora nam je song, a kad smo otkrili synth arppegio na refrenu, slušali smo tu večer u garaži demo verziju songa valjda 50 puta na repeat.
Singl prije "Da li će te čekati" je, uvjetno rečeno, sretnija pjesma, gazi u jednu fora pop-punk americana formu, koja je popastična ali ima čara i ima žara. Mi se generacijski nalazimo u pred-svadbeno/ svadbenim okruženjima, a ta pjesma govori o srodnim temama, konkretno o vjernosti, ljubavi i tak. Nemamo ograničenja po pitanju glazbe. Šećemo po žanrovima s lakoćom i guštamo u tome. Zato su songovi S3ngsa više-manje uvijek raznoliki, no naravno uvijek su to isti glasovi, princip komponiranja i sviranja.. Albumi koje na kraju izdajemo su uvijek na rasponu indie-brit-rock-pop-punk-90s-synth forma.
A singl prije, "Ocean" sigurno je u top 5 najljepših hrvatskih alt-ljubavnih pjesama u 2016, to je nesporno. Ako itko može poslušati Ocean od kraja i ostati ravnodušan, znači da nešto jako nije u redu s tom dušom i daje duboko očeličena i zastranjena. Što nije čudno za naše društvo, koje je vrlo zatvoreno i nesrčano. Jako volimo tu pjesmu, i vrlo smo ponosni na nju. Ona je negdje na par soma viewa na Youtube i, kao i većina S3ngs opusa, daleko skrivena od očiju predatora. Biser u tami. Plutača u svemiru.

Trudite se svaki singl oplemeniti spotom. Pomažu li bendu u promociji više spotovi ili koncerti?
Koncerti. Sasvim sigurno. Čuj, zadnje dvije godine smo bili toliko okupirani s glazbom, ali i modelima na koji način ljudima glazbu prezentirati, da smo previše smanjili broj koncerata. To recimo nikako nije dobro. Koncert je život, to je kontakt s ljudima, direktan prijenos emocije i energije, primanje i davanje, živa struja. U međuvremenu dok smo mi gledali s kim da radimo PR, s kim da potpišemo itd., prošlo je x vremena s niskim brojem koncerata što nije dobro. Upravo radimo booking za ljeto i jesen 2016. i nadalje, idemo opet na cestu i jako se veselimo. Konačno….i spotovi su bitni, ali ne toliko kao "live act", mi smo sve zadnje singlove ukomponirali u spot, jer smatramo da singl to nekak zaslužuje.

Imate li plan za još koji singl prije izdavanja albuma?
Svakako. Sad smo na trećem singlu u najavi novog albuma, ići će još dva komada van prije izdanja albuma na jesen. Sljedeći singl će ići negdje u svibnju, za pjesmu "Lekcija br.1". Song s bazom synthova i puno delaya na gitarama. Zvuči stadionski, lijepo, ljetno, vrlo sonično. Tako da će biti jedno 5 singlića prije albuma i onda stiže album na jesen, s, još ćemo vidjet koliko, songova. Svakako ih imamo previše, pa ćemo raditi nekakvu selekciju.

Primijetio sam na vašoj web stranici da ste svirali privatni gig, gdje vam se Papageno priključio na par pjesama. Što ste uopće svirali zajedno, te kako je vama bilo? Planira li se s njim i neka daljnja suradnja?
Hahahahaha. Tako je. Da... Svirali smo privatnjak za helloween Planinarskom Društvu Izletnik. Inače Mario-Genije je naš dugogodišnji frend, drži birc Summit pokraj teatra Exit. Summit nam je u principu centrala. Tamo se snimao dio video spota za Ocean. Summit je kvartovski place, knjižnica, čistilište, kovačnica planova... Uglavnom jedan dan Mario je predložio da zasviramo, što naravno nismo mogli odbiti. Uglavnom konc. je bio totalna fora, klasični s3ngs reperotar, što se može opisati kao red žestine, red laganica, red suza,red smijeha, red zajebane glazbe i tako….Uglavnom, znali smo da će tamo biti Papageno, pjevač našeg djetinjstva 90-ih. Mi smo napravili neke prelude aranžmane za songove "Ja sam papageno", "Dijeta" ,"Kapučino", te nam se Papageno pridružio. Klub je podivljao i opća euforija, to je bilo jebeno. Smijavica totalna, a potpuno nenajavljeno smo s Papagenom odsvirali jedan naš song koji se zove "Le Kita Velika", što je ispalo nevjerojatno. Inače točno taj song bismo voljeli snimiti s Papagenom, skupa sa spotom i izbaciti van, što ćemo i napraviti možda već koncem godine. La kita je provala od songa, najbliže se može usporediti s nekim od ranih radova sa Shimpoo-a od Pipsa, dakle odjebano do daske. Pjesma je toliko odjebana da je pol benda nije htjelo svirat prve dvije godine, jer je bila klasificirana kao "jako nenormalno".



Koliko će se novi album razlikovati u onom što ste radili na Costa S3ngsia?
Biti će kraći, biti će razumljiviji, biti će pristupačniji, zgodniji, puno više "handy". Costa S3ngsia je zajebano dobar album. To je pločetina sa sjajnim songovima, još uvijek stojimo iza tog albuma s obje noge, vrlo čvrsto. Ona im svojih manica u izvedbenom smislu, osobito kod vokala, ali hej, nismo Coldplay, niti smo imali producenta za 10.000,00 eur koji će nas peglat. Luka Čabo je snimao i vodio nas kroz snimanje, sve ostalo je bilo "snađi se druže". I Skansi je mixao Costu, no tu više nije bilo opcija za neki pretjerani edit. Costa je zahtjevnija za slušatelja, ne zato što je nama falilo virtuoznosti da priljubimo slušatelja uz verse ili ref ,već zato jer smo je radili po mjerilima kada je homo sapiens imao više strpljenja i volje slušati glazbu, a ta mjerila nisu bila niti toliko davno - govorimo da se još 90-ih slušala glazba na metre traka. Danas često mjuza dođe kao "background" uz skrolanje FB-a. Tako da se Costa bogička nije mogla probiti kroz šumu svih sveprisutnih distraktoida. Svakako pozivamo svakog čitatelja ovog intervjua da otvorenog srca posluša Costu, to je mrak ploča. A novi album ? Jedva čekamo, on je prilagođeniji za moderno vrijeme. Ima posebne motora i krila i otporan je na gravitacijske valove.

Trebaju li bendu uopće neke radikalnije promjene u zvuku iz albuma u album?
Mi ne poznajemo termin "trebanja". Osim ako se radi o ljepšim polovicama, a onda bi "trebanje" svakako zvučalo kao vrlo solidan tulum brucoša FER-a u rentanom stanu na Vrbiku. Nema pravila.

Zna li se datum kad bi novi album mogao ugledati svjetlo dana?
Novi album radnog naziva "Lesi se vraća krući" vani će biti do kraja godine. Jako se veselimo. Izbacili bi ga i prije, ali smo željeli snimati singlove i lagano izbacivati van spotove, što smo i napravili. Seansa singlova počela je 1. maja 2015-e i do sada traje, te krajem godine stiže novi album.

Oba vaša albuma izašla su za malu diskografsku kuću Osa Media. Koliko ste dosad zadovoljni? Može li jedan mali label napraviti puno više u vidu promocije od jedne veće korporacije?
Tako je. OSA media je naš home label, koji dijelimo sa momcima iz The Orange Strips iz Labina, prvim indijancima na engleskom u našoj zemlji. Sjećam se Stripsi su svirali na briljanteenu dok je Nokia 3310 bila top model. Za sada smo zadovoljni, 1/1, nema tu diskusije. Probali smo prije godinu dana i major label, te smo Ocean potpisali za Croatia Records. Jedan singl je bio dovoljan da shvatimo da major label nije za nas. Kod nas se ne radi ništa za rock bendove, osobito indie rock izražaja. Prezauzeti su sa svadbaško-estradnim miljeom od kojeg na koncu i žive.
Mali label naspram korporacija, čuj tog kod nas nema. A u inozemno, pa mislim da može, zašto ne. Osobito ako je publika otvorenog srca, što je u inozemstvu puno češće. Kod nas je puno filtriranja, etiketiranja, prosuđivanja, cjepkanja, sindroma malih sredina i tako. Sve to doprinosi kočnicama u formiranju publike, ne samo glazbene već u svim umjetničkim žanrovima. Mi smo miljama i galaksijama daleko od umjetničkog vala, zajedništva, sinergije svih umjetnosti općenito. To je san koji smo živjeli kad smo bili mlađi, da se to može dogoditi. Danas još uvijek vjerujemo, ali i razumijemo sve varijable potrebne za tako nešto i kako putujemo, tako vidimo da su silnice koje formiraju naše društvo sve brutalnije, a društvo tiho prima sve udarce, pati, tone i puno masnica se prelijeva iz jednog dijela grada u drugi, svakim danom sve više bez kičme, sve više bez stava, a sa sve više straha. Ono građansko društvo iz 80-ih je nepovratno nestalo i takav Zagreb možemo gledati samo na slici. A građanstvo je publika rock n rolla, svi narodnjaci su hrana seljaka, koji su iz sela došli u grad tijekom 90-ih i donijeli svoje običaje. Nisu se prilagodili gradu nego su grad prilagodili sebi. Tako da… Zagreb je na izdisaju, drži se, žilav je on, ali je vrlo vrlo tight.



Pri vašim počecima uz vas su prve korake napravili i Gatuzo i The Orange Strips. Nekako mi se čini da je tu najviše, bar po popularnosti, dogurao Gatuzo. Zašto se S3ngsima još nije dogodio onaj pravi boom, jedna pjesma kojom će doći do većeg kruga publike?
Boktepitaj zašto! Možda zato jer je nije bilo..hahahha…čak ne bi rekao da je nije bilo. Primjerice bili smo uvjereni da će to biti "Na more" , hit ljetni singl, s brutalnim spotom Luke Hrgovića i Antona Svetića. Sa Skansijem smo započeli suradnju na tom songu i bili smo ziher da ćemo napraviti boom s tim songom, jer fenomenalno balansira između pop forme i vintage zvuka, ljetne budalaste teme i lijepe lirike. Spot je isto fantastičan, ali eto nekad kresne, a nekad ne kresne. U Rnr-u treba i malo sreće, to je znana stvar. Ne opterećujemo se jer znamo da radimo glazbu koja je jedan razred više od većine glazbe koja se svira u hrvatskoj.

Zašto kod nas glazbeni izričaj koji vi gajite teško dolazi do medija, dok se u Engleskoj bez problema, i s manje popularnim bendovima (u odnosu na broj stanovnika), od benda uspije stvoriti brend?
Jednostavno. Urednici main portala objavljuju medijsko krmivo za seljački puk ,pri tome se estradno-svadbaški milje pobrine da se sve podmaže. Tako da od toga ništa. Novine i tiskovine gdje bi smo trebali biti skupa sa svim kolegama sa scene su na sekciji kultura reducirani na dvije uboge strane, a ostatak je također medijsko krmivo. Ostaju nam jedino portali koji su fokusirani na glazbenike i tvrdokorne slušatelje glazbe i hvala Bogu da barem to imamo. No scena se ne može formirati, jer jednostavno postoji velik broj ljudi koji slušaju i vole dobru glazbu, no ne čitaju nužno svaki dan specijalizirane glazbene portale. Upravo je ta populacija ona najbitnija, to je ona koji tvori scenu i puni dvorane. Upravo je za njih namijenjen taj opći medijski prostor, čija vrata su dobrim stvarima zaključana. Bila to glazba, slikarstvo, crtači stripa ili plesači. U Engleskoj je rock glazba nacionalni ponos i identitet i potpuno je neusporedivo. Njima je rnr proizvod koji ide čak do parlamenta. Zamisli da naš sabor priča o prošlogodišnjim uspjesima Bambi Molestersa na turneji po Južnoj Americi i koliko bi bilo shodno da ih se stimulira za sljedeću ploču sa 50.000 ili 70.000 eura. Ili da propagiraju ponovno okupljanje Kojota ili The Babiesa, jer će to doprinijeti formiranju određenih kulturno-socijalnih silnica itd. itd

Koliko kod nas ne postoji veći srednjestrujaški boom. U posljednjih nekoliko godina tu je Vatra, a čini mi se da tim putem ide i Gretta. Premalo?
Dobro ti se čini, tak se i nama čini. Da to bi dobro rečeno bio mainstream pop-rock kod nas, i to je dobro. U tom jezercu se nađu bendovi koji uspiju napraviti smash radijski hit i onda još bitnije, imaju sivu eminenciju koja će uspjet song progurat na radio postaje. Slušatelji moraju znati da na radio postajama ne završavaju pjesme koje su nužno najbolja izdanja u tom mjesecu danu, godini, već pjesme ili koje su naređene od strane urednika ili pjesme koje su gurane. Prošli su dani kad je radio postaja bila mjerodavni instrument novih izdanja, poligon na koju su glazbenici mogli računati. Glazbenici danas ne mogu računati na radio postaje i izuzetna odgovornost je na njima. Strahovito velika, odgojno socijalno, kulturna. Slično kao DJ-evi. Kad si čuo sa u nekom domaćem klubu zavrte Gatuzo Opasnu cestu ? ili D diplinze Sve je u kurcu? Ili Big strip gorila ili Luft ili Porto morto ili S3ngse konačno ? Nikad, e to ti je to. Valja krenuti od sebe. Svi koji kukaju da je loše su također krivi. Samo zajedno, samo da svatko promjeni mindset napravili smo brdo već. No da se vratimo na trenutno stanje, to je dobro i samo neka se to jezerce puni jer smo ostali na broju bendova za prste jedne ruke.

Vidite li vi uopće sebe u tom krugu? Glazbeno s njima imate dodirnih točaka, bar kroz indie pop prizvuk pjevnih melodija.
Da, čuj nama je melodioznost uvijek bila vrlo bitna, to nije upitno. To je nekakva brit rock točka koju gajimo od kad sviramo glazbu. Sigurno da imamo dodirnih točaka, sviramo gitare, pjevamo svoje pjesme i trudimo se to raditi najbolje što možemo. Da li se vidimo ? Tko zna.

Kako gledate na svoju publiku uopće, jeste li izgubili jedan dio ekipe koja vas je pratila u drugoj polovici nultih godina? Postoji li i dalje jedan dio publike koji nikad neće propustiti vaš koncert?
Vrlo dobro pitanje. Da naravno, upravo to se sada događa, normalno je. Naša generacija koja se 2007-e razbijala na koncertima većina ima pred-bračno -bračne planove, neki i decu. Kaj buju oni, pa njima se ne da, rock koncert nije u fokusu života, nego 70% njih više opće niti sluša niti prati glazbu. Tako da naravno da smo jedan dio prve publike recimo izgubili..no super je kod tih nekoliko stotinica ljudi, jer uvijek možeš računati na njih ako radiš neki stvarno veliki jako jako poseban koncert, kao npr. Jesenski Zagrebački koji ćemo raditi. To će biti proslava 10 godina S3ngsa i promocija novog albuma. E tamo očekujemo da će se zamiksati i stara i nova ekipa. Inače, to je tako to je prirodno..a sada se formira neka druga ekipa, neki drugi slušatelji. Ekipa na koncertima je uvijek šarena, ali to često budu jednostavni ljudi koji vole dobru glazbu bez pretjeranih etiketa po sebi.
[ nos3ngs @ Sax, 06/11/2007 ]

nos3ngs @ Sax, 06/11/2007   © horvi

Zanimljiv je i vaš zvuk koji je od početaka, još pod imenom Nos3ngs, bio pak malo alternativniji. Što pamtite od tih početaka, smatram da ste vi ste dobar primjer benda koji je fino prošao pravu demo školu?
Moderno trijezan, prva ploča je bila prava punk-rock razbijačina ,sukladna našim godinama u to vrijeme. U ono vrijeme mi smo tremu liječili brzinom i žestinom. To je uvijek bila kombinacija, kako skurit stage i skinut se kao pobjednik. K'o Rocky Balboe. Danas, osim energije, žustrosti, brzine, revolta, želimo stvarati oko sebe i mističnije atmosfere, ljubavnije, kažimo i poetskije. To je ta dodatna struja koja formira S3ngse zadnjih godina. Shvatili smo da je puno teže odsvirati "ozbiljniji" song s porukom, nego skurit stage brzinom. Jednostavno zahtijeva puno više unutarnjih snaga, hrabrosti, ljubavi i volje. Danas nam koncerti budu 50-50. Na kraju balade, naša putanja je vrlo čest slučaj s bendovima koji počinju svirati koncerte sa 17-18. godina kao mi. Deset godina kasnije bend više-manje uvijek skrene u druge smjerove. Mislim, zamisli slikara ili režisera koji ne napreduje u 10 godina, nego samo radi slične radove koje je radio s 18. godina Vjerojatno bi rekli da je redikul, a vjerujem da i njemu samom bilo dosadno, neizazovno, suho.

Imate li kakav savjet za one koji tek kreću vašim putem?
Prvo i osnovno, rock bend nije jazz ansambl. To puno više izgleda kao "wolf pack". Prvo je prijateljstvo i osjećaj zajedništva i sreće kada se osobe nađu istoj prostoriji. Onda kreće magija glazbe. U tom levelu izuzetno je bitno lišiti sve ego tripove. Ako se ne slažeš s bubnjarem koji kaže da ti gitarski riff ne paše na tom mjestu -poslušaj ga, jer tko zna gdje ćeš završiti, vjerojatno na nekom novog neistraženom terenu gdje sam ne bi mogao stići. Treće, puno razumijevanja i tolerancije. Uvijek će neki član više radit za bend, a netko manje. Nema kukanja i stenjanja, jer u trenu kad si ušao u bend potpisao si na to. Ako si ti taj koji vuče najviše, onda vuci. Bendovi su miljama daleko od pravilne raspodjele rada, nije to kineska tvornica. Dakle opet razumijevanje. I konačno, mi kad smo kretali smo često svirali u ondašnjoj "Sobi", predivnom rock klubu koji je bi na vrhuncu 2007-2011 cca. Tak neš. I tamo je bio vlasnik Mario koji je napustio ovu planetu nedavno. Poslije jedne svirke, pričamo s Mariom i kaže nam: Dečki sve mrak, prašite super glazbu, no najbitnije od svega je održivost. Održivost je najbitnija od svega. I da toga se držimo još i dan danas, osobito u danima i tjednima kad te sve stisne uza zid. U zadnjih deset godina, svjedočili smo jedno 20-ak raspada bendova, od kojih je svaki imao fantastičan potencijal i tko zna gdje bi bili danas da su nastavili svirati. I Dubioza se mogla raspast prije breaking pointa s "5 do 12", al nisu. Pipsi su mogli puknut iljadu puta al nisu, svi bendovi koji su uspjei ostaviti trag u ovom dijelu kozmosa su se mogli raspast, al nisu. E, tu je razlika između bendova koji uspiju i onih koji ne uspiju. Ono što je sigurno je da je rnr još uvijek čvrst, muški sport, grub i težak. Ako ulazite unutra onda budite svjesni u što ulazite i, kako bi rekao Kanđžija, nema labavo! Dečki samo održivost!
Lijepi pozdrav!

jura // 10/03/2016

Share    

> interwju [last wanz]

cover: Dario Bukovski

Dario Bukovski

| 14/07/2017 | kata.strofa |

>> opširnije


cover: Mario Grobenski

Mario Grobenski

| 14/07/2017 | kata.strofa |

>> opširnije


cover: Martin Razpotnik

Martin Razpotnik

| 04/07/2017 | terapija |

>> opširnije


cover: LJUBOJNA (Vera Miloševska)

LJUBOJNA (Vera Miloševska)

| 23/06/2017 | kata.strofa |

>> opširnije


cover: LUBOYNA (Vera Miloshevska)

LUBOYNA (Vera Miloshevska)

| 23/06/2017 | kata.strofa |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
08_2017-humstok220x60.gif
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*