Dosadašnji opus benda koji se zvanično adresira na relaciju Osijek - Slavonski Brod (ustvari polovica članova je iz Grabovca u Baranji, a probe održavaju u Tenji), kulminirao je na ovom cjelovitom debi albumu. Ponovno su snimili stare pjesme s prethodnih radova i dodali nekoliko novih, još boljih, pokazujući da rapidno napreduju u svim pogledima.

Uz niz nabijenih blues-rock gain riffova s blagom potporom distorzije u stilu The Rolling Stones i vrlo dobrim producentskim performansima Miljenka Pušića Miljca (studio Titanic) osobitost benda daje vokal Bojana Đurđevića. Ne morate se složiti samnom, možda će vam njegov vokal zvučati ruralno, ali mišljenja sam da ovaj bend upravo kanalizira svu svoju snagu preko ovakvog sirovog, energičnog, veoma šarmantnog plavokosog, zgodnog i mladog pastuha koji bi na rock sceni mogao ostvariti iznimno uspješnu karijeru. Njegov vokal jest pun slavonskog sela sa strogom štokavicom i uobičajenim akcentima koje općenito imaju svi sjeverni Hrvati, Slovenci i Srbi što su kulturološki i povijesno bili pod vlašću Mađara (ne)svijesno koristeći 14 samoglasnika u različite svrhe. Bez obzira bili oni kajkavci, ekavci ili ijekavci poput ovih Baranjaca. Sve je to isti mađarski naglasak bogatog i pjevnog jezika mada ga mnogi nestručni nadri-lingvisti smatraju najružnijim fonetskim jezikom u Europi. Stavimo li na vagu 14 mađarskih samoglasnika spram 5 hrvatskih zvaničnih, odmah se uočava veliko siromaštvo našeg jezika, a Bojan ima izrazite karakteristike da pjeva u razvučenim ili kratko odrezanim slogovima što je posebnost na našoj hrvatskoj rock sceni. Uglavnom, u Hrvatskoj ovakvog vokala apsolutno nemamo osim njega. Dalmatinci koji su pod utjecajima Talijana ovo mogu smatrati egzotikom, no isti je slučaj i s gotovo svim njihovim pjevačima, objeručke medijski priznatim, koji koriste fonetiku i folklorne karakteristike bivših mrskih neprijatelja koji su uz to bili i fašisti, a danas im ližemo da ne kažem što u svrhu prijateljstva i komercijalne potpore za koju im se živo fućka.
Ok. Vokal morate prihvatiti hoćete ili nećete, ali mora se priznati da je unikatan i poseban upravo u naglascima samoglasnika. Nikad prije na prethodnim radovima Bojan nije bio ovako direktan upravo u tome. Ovdje mu se otvorio snažan zavičajan poriv da pjeva rock i blues na akcentu vlastitog sela, te mu se mora odati priznanje zbog odvažnosti i hrabrosti. Kad već mnogi americana bendovi pod utjecajem seljačkog hillybillya s područja Zapadne Virginije, Ohia, Kentuckyija i Tennesseeja ostvaruju glomazne rezultate, zašto to isto ne bi mogao i jedan ovakav hrvatski bend koristeći se čistim materinjim jezikom vlastitog sela? Uistinu, onaj tko smatra da je Bojan sirovi seljački rock pjevač, taj je očiti mizantrop i ksenofob koji nije spreman prihvatiti ništa drugo iz Slavonije i Baranje osim kulena, fiša, tamburica i zavodljivih inoča koje više ne skrivaju dukate ispod jastuka za svog razdraganog bećara i odavno više ne nose faldane bijele suknje.

Veliki dio folklorne ostavštine i ruralne atmosfere pršti iz ovih snažno nabijenih 47 minuta materijala kojeg otvara stara "U tvom krevetu" svedena na samo dvije minute. Ranije je zvučala poput žestoke Pixies "Vamos", no ovdje joj je dodan bluserski štimung usne harmonike. Da ne razglabam pjesmu po pjesmu i uspoređujem ih sa starim snimcima, ovdje se u posve novim varijantama nalaze "Dječak muškarac", prljava The Stogees-ovska "Crvenokosa", zatim "Renault 4" u socijalnom stilu koji je, iskreno govoreći bolji od Zabranjenog pušenja ('jebo te BMW i Audi i Mercedes i Volvo, daj mi Renault 4'), sjajna i vrsno melodična, moguće autobiografska "Pijem i lutam" ('samo pijem sve svoje dane/ lomim srca i ne znam kad da stanem'), potom sjajni klasik "Mama ne zna rock'n'roll" koji bi mogao postati ultimativnim hitom benda na veoma duge relacije ('mama, ti ne znaš r'n'r/ ne želim ništa osim gitare, snova i nekih novih klinaca koji sviraju r'n'r'/ dakle, mama, sin ti budala sa srcem...'), pozitivističko-ljubavna orijentirana prema cijelom svijetu "Neka svi osjete" (prilično hippy) i jedna od literarno najboljih "Od zemlje do bola" ('što je to s druge strane svemira mene ne zanima/ tko se tamo skriva, ja sam reinkarniran u ovim stihovima, u ovoj melodiji, ja ću živjeti')

Nove pjesme, ili barem one koje ja nisam do sada čuo je fantastičan tromi blues "Moram otići blues" koji govori 'da moram otići iz ovog mjesta jer me žena povrijedila', a u nastavku razvezuje gotovo hardcore-blues finiš u rangu Jon Spencer Blues Explosion. Mislim da je nova i "S onu stranu rock'n'rolla", vrlo kratka emotivna riffačina s usnom harmonikom kao da je izašla s "Exile On Main Street" The Rolling Stones, zatim vrlo zabavni r'n'r "Frekvencije i titraji" s kojim bi naša država pobrala daleko bolji plasman na Eurosongu 2013., možda čak i poput Danijelove "Đuli" prije točno 30 godina kada je osvojio treće mjesto. Treba znati prodati dobar štos od dvije i pol minute... Ako se ne varam, nova je i "Valjajmo se zajedno" pod jasnim referencama ZZ Top hita "La grange" pozivajući na sex pun strasti i emocija u poljima suncokreta. Ma daj, tko bi to osim Slavonaca (i mojih Podravaca-naivaca) mogao bolje sročiti - orgazam u polju!!! Za staccato blues "Balerina" nisam siguran da li je nova, no erotika koja izbija iz nje je prava ruralna fantazija bića koje pleše, zaboravlja na sve, a ugledavši se u ogledalu postaje djete. Završni lagani blues "Ja sanjam" je ustvari realističan refleks ovih mladih Baranjaca - Slavonaca, otprilike onakav kao što su to mnogi riječki, zagrebački ili splitski rockeri govorili o sebi - a Bojan im dodaje 'briga me što kažu, ja sanjam, ja sam svoj'.

Nadasve veoma lijep i nadahnut album neopterećen tužnom socijalnom stvarnošću već mladalačkom vedrinom 20-togodišnjaka koji vole to što rade. Sviraju blues i rock, nimalo nisu prgavi i bahati (gledao sam ih u Tuzli na BUARF-u 2013. gdje su ostavili odličan dojam), pažljivo grade svoju karijeru i idu mic po mic kopajući vlastitim motikama po osnovama prirode uništavajući korov tamo gdje herbicidi još uvijek na svu sreću nisu zašli. Ka tronu. Za desetak godina možda će biti najveći i najpopularniji hrvatski rock bend. Daleko zdraviji od Majki, Let 3 i često sofisticiranog Urbana. Imaju sve predispozicije za to. Srp i čekić im je u rukama s kojima terzveno barataju. Možda će se pokazati da je ovo ustvari i najbolji rad benda, mada bih volio da to nije točno. Mogu oni i bolje, barem tako mislim.

Naslovi: 1.U tvom krevetu, 2.Dječak muškarac, 3.Crvenokosa, 4.Renault 4, 5.Moram otići blues, 6.S onu stranu rock'n'rolla, 7.Frekvencije i titraji, 8.Pijem i lutam, 9.Mama ne zna rock'n'roll, 10.Valjajmo se zajedno, 11.Neka svi osjete, 12.Balerina, 13.Od zemlje do bola, 14.Ja sanjam

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 19/08/2013