home > mjuzik > Hoarder

kontakt | search |

COWARDS: Hoarder (Throatruiner Records/ Ruins Records, 2013)

Koliko god naši lingvisti i jezični stručnjaci hvalisali hrvatski jezik prikrpavajući mu svako malo nekakve nove izraze u svojstvu obogaćivanja originalnim, autohtonim riječima i izrazima, pronađe se i nekih pojmova za koje još uvijek nemamo adekvatan izraz. Evo, engleski jezik primjerice ima 'hoarder', a hrvatski ga nema. Prvenstveno zbog toga jer je on nekad bio jugoslavenska svakodnevica u vrijeme socijalističke stabilizacije koncem 70-ih i početkom 80-ih godina, ali mu se nitko nije usudio dati naziv da ne završi u kamenolomu Golog otoka. A riječ je o osobi koja u vrijeme krize stvara zalihe hrane. Naš najbliži izraz tome je skladištar ili ćato, no svi vrlo dobro znamo da to ipak ne odgovara pojmovniku osobe koja gomila zalihe namirnica za crne dane. Možda će naši lingvisti pronaći riječ 'zalihar'...
[  ]

Francuska supergrupa iz Pariza svoj je novi 12'' EP krstila upravo ovim izrazom sarkastično se pozabavivši egzistencijalizmom u suvremeno doba prividne raskoši. Dok jedni plivaju u ogromnom bogatstvu, milijunima eura zelenaški umjetno stvorenih zahvaljujući biznisu Wall Streeta i sličnim bankarskim makinacijama, velika većina, uglavnom onih 'poštenih i jebenih' grca u problemima vlastitog opstanka. Što zbog lihvarskih leasing kredita kojima se otima osnovni životni prostor, nekretnine i materijalna dobra, a što zbog nezaposlenosti i financijske bijede. Jer ionako tim novcem kojeg zarađujemo ne možemo ništa konkretno ostvariti. Sve nam uzme kapitalistički mogul kako god da ga zvali, bilo u Francuskoj, bilo u Hrvatskoj. Razlike su male.

Cowards nisu kao što bi se moglo zaključiti neki socio-politički angažirani bend, već nastavljaju svoju opaku priču sjajnog debija "Shooting Blanks And Pills" (2012) ovaj puta u gorkoj ironiji sudbine današnjice kad je jedna od glavnih ovisnosti postala ona o hrani i važnija je od svih drugih hedonističkih poroka. Egzistencija je ugrožena, a laži kojima nas bombardiraju političari i njihovi medijski poltroni postale su mnogima utočište u kome nalaze prividne nade da će doći bolja vremena. Uz ovakav društveni model zasigurno neće. Sve to mi krvavo plaćamo... Ovo je kratki sadržaj njihove 4 nove kompozicije koje sofisticirano sakrivaju pozadinu jada i bijede. Ne onakve kakvu manje-više svi poznajemo iz opusa mnogih francuskih književnika, već baziranu na teško prohodnom i maglovito imaginarnom terenu koji sadašnjost vraća otprilike u neko doba prije biblijskog potopa ili prije ledenog doba. U principu stvaranje zaliha i akumuliranje istih ovdje je prikazano kao patološka bolest ljudi često povezanih sa strahom bez obzira o njihovim stvarnim potrebama. Evo, kao primjer navesti ću da je i moja supruga ulaskom Hrvatske u EU nakupovala žarulja za cirka budućih 40 godina iz čistog straha od navodnog karcinoma novih 'štedljivih' žarulja...

Sve ovo uklopljenu u smjesu teškog i uglavnom tromog, još tromijeg metallic-sludge/hardcorea nego što je bio na debiju zrači paranoično-maničnom atmosferom u kojoj nema niti trunke optimizma. Ritmovi bubnjara Cedric L.-a već u uvodnoj "Old city" gotovo da vraćaju vrijeme unatraške zajedno s gustim disonantnim naslagama riffova Adrien L.-a i Thibaut A.-a, dok crust vokal Julien H.-a očajnički vapi kreštajući slinavo i krvavo poput Michael Geralda iz nekadašnjih Killdozer. Basovi Guillaume T.-a gotovo da su utopljeni u brundavim distrozijama niskih štimova; katkad se tokom EP-ija ne može uočiti razlika riffova i njegovih dionica. "Smell of an addict" počinje izuzetno tromim blues-noiseom koji se odmah pretvara prvo u sludge, a potom u opaki hardcore pun kaosa, različitih prevrata, padova i uspona dinamike, te puca s kompletnim, dakako namjernim neredom potencirajući zbrku u ovisničkoj glavi. Najkraća "Fork out" efektna je black/sludge tutnjava sirovosti u kojoj se krvavo plaća kad se 'odriješi kesa', a najkompleksnija "Where lies the anchor" okončava ovaj patološki bolestan proces lažnih nada i utjeha koje se prvo ispoljavaju kroz početan divljački bijes, a onda se pretvara u teški, mučni i tromi očaj beznađa gradeći najdulju autorsku skladbu EP-ija (gotovo 7 minuta). Posljednja je "Blessed persistence", obrada američkih 16 Horsepower (s albuma "Folklore" iz 2002.) gdje su se 'kukavice' kroz gotovo 8 minuta dovitljivo poigrale tromim bluesom na svoj sludge/metal/hc način.

Ići u duboko poniranje i tumačenje ovih pjesama uistinu nije preporučljivo kao što nije bilo niti na mazohističkom debiju. Pogledate li omot kojeg je ilustrirao tattoo artist Jean-Luc Navette, ljudi često iz neznanja tko im kroji sudbinu putem ekonomskog modela pribjegavaju najgorim krajnostima smatrajući da su si sami krivi za vlastite noćne more, depresije i bolesnu taštinu žudeći za nekakvim standardom luksuznog života. Često krivo mišljenje koje je nametnuto ozakonjenim lopovlukom neoliberalizma.

A novo u nizu iznenađenja koje je priredio ovaj bend jest prva promotivna turneja po siromašnoj Kubi tokom 8. mjeseca 2013. gdje je zakazano 7 koncerata.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/08/2013

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega

MORE BLACK THEN GOD & MORS MEA: Duh znatiželje, daleko od iznenada, budući da ne znam kada sam bila bez njega (2019)

| 18/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Live From The Artists Den

SOUNDGARDEN: Live From The Artists Den (2019)

| 17/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Pozdrav iz Karina

EDVIN ČANDIĆ: Pozdrav iz Karina (2019)

| 09/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Dead Lotus

MERZBOW: Dead Lotus (2019)

| 05/08/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Na vrućem krovu

MARINADA: Na vrućem krovu (2019)

| 30/07/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*