Što ćemo sad? Puno godina već, govore nam da je post-rock na izdisaju i kako nema više što za dati. Mnogi su ga toliko voljeli, da su ga od te silne ljubavi na kraju zamrzili. Ipak, čini se da je vrijeme malo zastalo, pa zamišljeno zapalilo cigaretu i prisjetilo se da zapravo još nije kraj. Barem ne na ovim prostorima. Možda zato i što uvijek kaskamo za svjetskim trendovima? Ali s prošlogodišnjem magičnom albumu Ane Never i nažalost već zaboravljenim Don't Mess With Texas smo se definitivno upisali na svjetsku kartu post-rocka. Nije sve kakvim se uvijek čini. Možda je se samo u međuvremenu izdvojilo žito od kukolja, i u ovom žanru su sada ostali samo oni najbolji i najuporniji? Ne mora nužno biti tako, ali i može. Puno toga u glazbi ovisi o onome tko je pravi, kao i o onome tko tu istu sluša. Ljepota leži u očima promatrača. I što onda reći za novi, već drugi album ovog čakovečkog trija? Da dolazi s par godina zakašnjenja? Da instrumentalni post-rock više nikome nije zanimljiv? U njihovom slučaju to bi bila velika nepravda! Jer su ovi dečki od svog prvijenca "Elements Of Morrow" (Asiluum Arts) iz 2007. godine na ovamo konstantno napredovali, usavršavali se i nastupali s već etabliranim aktovima kao što su Caspian i Rosetta, da bi konačno s novim izdanjem opravdali značenje imena svog benda, Emphasis. Težište ovog albuma leži u skladu zvuka kroz harmoniju ritma i melodije. Iako ovaj opis zvuči kao da je riječ o nekom komadu klasične glazbe, a ne o modernom, distorziranom izričaju. Kako god, ovi dečki su uspjeli spojiti atmosferičnost i psihodeliju post-rocka, te žestinu metalskih riffova s glazbenim zaleđem svoga kraja. To je očito ne samo po zvuku tamburice, već i kad se čuju napjevi lokalnog ženskog folklornog ansambla u sjajnoj posljednjoj "Mura". Ravnoteža između prošlog i sadašnjeg je uspostavljena. Ornamentalni zidovi syntha zapljuskuju na otvaranju albuma u "Alda", da bi bili prekriveni masivnom distorzijom u sljedećoj "Every Storm Keeps A Secret", čime je ostvarena puna preobrazba od ambientala do post-metala. Tu se pojavljuje i samplirani govor nekog američkog propovjednika, koji se u tipičnoj maniri nastavlja s vrlo zanimljivim govorom u "Sun Falls Earth Rises". Na kraju se pojavljuje i kratka stara snimka nekog ruskog kora. Sloj po sloj dečki iz Emphasis se usviravaju u orgijastični instrumentalni trans, pri čemu ostaju dosljedni zakonima žanra - sporije dionice smjenjuju brže, od harmonije do kaotičnih gitarskih erupcija. Većina skladbi se bešavno nadovezuju jedna uz drugu. U "Animals" ovi Čakovčani nakratko zaboravljaju da su instrumentalni bend i okušavaju se u vokalima. Kamo sreće da je se to ponovilo češće puta! U preostale tri skladbe "Tonight We Ride Ghost Horses", "Some Places Take Places" i "Enter The Signs" Emphasis izvlače sve registre post-rock/metala i čovjek već mora biti spreman zanijeti se i odati valovima teške, virtuozne distorzije i melankolijom iznijansiranih melodija, ali nagrada koju u konačnici dobiva time je veća. S ukupno osam pjesama i cjelokupnim trajanjem preko četrdeset minuta, album "Gliding Over All" je prvenstveno za tvrdokorne fanove ovog žanra, ali su Danko Žganec, Ivan Pleh i Radovan Železnjak u njega uspjeli utisnuti vlastitu notu i drskost riskiranja (kao u "Sun Falls Earth Rises", "Animals" i "Mura"), koju bi trebali još dalje razrađivati ako žele potpuno iskočiti iz prosječne većine.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 20/03/2013