Povratak u Grey Room nakon skoro godinu dana pružio je priliku za veliku feštu. Taj je majušni prostor s pripadnim prostorijama kao neka vremensko-prostorna anomalija, mjesto gdje razum dolazi umrijeti i gdje se kolektivno uživa u druženju i muzici. Tamo se svi koncerti pamte, jer obično počinju nakon ponoći kada je svaki posjetitelj već zagazio duboko u carstvo apsurda, nošen obilatim rijekama alkohola. Zato odmah disclaimer: autor ovih redaka je u to carstvo malo preduboko i prerano ušao, pa je propustio pola koncerta zbog totalnog blackouta, tj. Nulla Ostu u potpunosti i sam kraj Pasmatersa. Pošteno bi bilo ispričati se na takvom stanju stvari, pa ću to ovom prilikom i učiniti. Ipak, ostatka večeri se sjećam dovoljno da o njoj napišem rečenicu-dvije.
grey room hc © lejapeja
fotka prije giga © lejapeja
disbaja © lejapeja
disbaja © lejapeja
Prvo što je upalo u oči je novi prostor za backstage (frontstage?) pregrađen u onoj većoj prostoriji ispred samoga Grey Rooma. Nažalost, time je ta legendarna prostorija svedena na uski hodnik na kojem jedva stane kauč, pa je većina posjetitelja bila u onim prvim prostorijama na ulazu. A posjetitelja je bio pozamašan broj. Ljudi su se zaželjeli Grey Rooma da ugriju svoju dušu kolektivnim kaosom. I nakon što su se svi trudili oko toga da se što više samelju, tamo negdje poslije ponoći počinje svirati Disbaja, sada već standardni prvotimci u Medikama i Klaonicama. Iz Klaonice je donijeta bikova lubanja da ukrasi bubnjeve što se lijepo uklopilo s logom organizatora CBGB Style koji je visio na zidu. Disbaje su odapeli prvu strelicu u lovinu svojim oštrim i ogoljenim d-beatom. Ne može se reći baš da lome žanrovske barijere, ali to nije ni važno. Minimalistički d-beat hardcore punk s minimalističkim tekstovima koji skupa stvaraju mega buku. Od zadnjeg puta došlo je do promjena u postavi, naime imaju novog bubnjara Damira koji uspješno vrši isti zadatak - stvara ubitačan d-beat kao osovinu ove post-apokaliptične mašine koja uskoro kreće na turneju po regiji a kuhaju se i nove stvari. Predstavili su novu stvar Smoke And Mirrors, a zaključili su nastup sa standardnom obradom Varukersa Another Religion Another War i Saboteri (Mladosti). Publika je na momente divljala kao da ne postoji sutra, a gužva u Grey Roomu sve je više rasla.
disbaja © lejapeja
disbaja © lejapeja
disbaja © lejapeja
sarma © lejapeja
E, sad, Pasmaters. Prva nit u pulskoj vezi te večeri odavno su ljubimci zagrebačke publike pa ne treba previše trošiti riječi na činjenicu da je Grey Room za njihova nastupa bio pun ko šupak. Očekivano, prevladavale su stvari s aktualnog izdanja "You can't stop this" koji mi je iz nekog razloga promakao, pa nisam baš zapamtio koje su stvari točno svirali. Ok, važniji je razlog nešto drugo ali o tom za nekoliko redaka. Prepoznao sam Noiu i Mali svijet od Solunskog Fronta, a nastup je prema sekundarnim izvorima bio dosta kratak na kraju, iako je cijelo vrijeme bio kaos u publici, a ljudi su se gurali prema bendu što je Pasmatersima smanjivalo prostor za manevar. Zadnje čega se sjećam su tehnički problemi s kablovima i gubljenje kontakta i to baš kad je svijest doljepotpisanog također gubila kontakt s realnošću. Ni-pet-ni-šest i nastupio je totalni blackout.
nulla osta © lejapeja
nulla osta © lejapeja
nulla osta © lejapeja
Nastup Nulla Oste sam tako proveo u polusvjesnom deliriju, nesposoban da otvorim oči a kamoli da pratim koncert, pa ću tako samo ukratko dati informacije koje saznajem iz sekundarnih izvora. Nulla Osta je svirala većinom starije stvari, ali i neke novije, od kojih su s jednom i završili nastup. Imaju novog, mlađahnog bubnjara koji usto svira u Red Tapeu, a navodno nimalo ne posustaje za svojim prethodnikom, pa se uopće ne primijeti da je nov. Svirali su oko pola sata, a prema slikama i videima vidljivo je da je pogo na trenutke dosezao do šanka i ulaza, što je pouzdana mjerna jedinica za to koliko je gig uspješan. Dalje se ne bih upuštao u nagađanja o samom nastupu.
nulla osta © lejapeja
nulla osta © lejapeja
nulla osta © lejapeja
I eto, Grey je Room još jednom bio poprište nezaboravnih avantura uz vino i gitare, mjesto gdje prestaju vrijediti zakoni fizike i gdje se narod dolazi izubijati, ne mareći za sutrašnji dan. Pomalo postaje već opće mjesto zapomagati kako je šteta što u Grey Roomu nema češćih koncerata, ali, ako ćemo iskreno, kad bi to bio slučaj, pa makar i svakih mjesec-dva, pitanje je tko bi to mogao preživjeti. Kvaliteta > kvantiteta.
joks // 05/12/2016
> vidi sve fotke // see all photos