Mračni black/gothic-metal/ electro albumčić mladog beogradskog autora koji napreduje nevjerojatnom brzinom.

Drugi album Sound Of Her Wings (bivši Essence Of Night) je znakovito napuštanje electro/agropop stila i korak bliže ka rocku, metalu, gothicu i progressiveu. Gitare uzimaju sve više mjesta (kombinacije amplificiranih akustika i moćnih distorzija); riff je dobio glavnu ulogu u sintezi sa ponekim staccato i solo dionicama, a od stare elektronske potke još su ostali basovi i mjestimično uočljivi elementi trancea i agropopa, primjerice u plesnijoj i najdotjeranijoj skladbi "Of the blue words".

Inače, ovo je do sada najmirniji i najatmosferičniji Viktorov album (pravim imenom Igor Vujčić) u kome osim uvodne "Na ivici (on the edge)", te kratkog black metal instrumentala "Red" gotovo nema niti jednog kompletnog žestokog broja. "Tides" i "Dreams" su urađene u ambijentalnom gothicu s natruhama rock-metala, dok "Drowning" u sličnom stilu ima samo black metalom podebljani finiš. Pretposljednja "Depictions in sand" u umjerenom tempu je gotovo post-metal sa sintagmama industriala, a posljednja "Coming home" je još jedna gothic metal/rock pseudo balada u progressive aranžmanu.

Pjesme se gibaju od laganih uvoda razvijajući se u slojevite, često kompleksnije konture koje imaju poneku žešću dionicu, no u principu se ne može govoriti o žestokom heavy albumu. Ponekad autor iznenadi veoma lijepom melodijom ("Of the blue words"), himničnim refrenom ("Tides") ili neočekivanim black metal tremolom ("Coming home"), vokalno se sve više oslobađa ka dubokom i mračnom black metal/gothic izrazu kojeg je sve teže razabrati jer 'guta' i 'mrmlja' riječi, no na najboljem je putu da u dogledno vrijeme sazrije u vrsnog kantautora koji ima talent i sve potencijale iskovati vlastiti raritetan stil. U kojem će smjeru otići još nije najuočljivije, ali sudeći po ovome radu, to bi mogao biti metal uvijen u elektronsko ruho. Još je uvijek u tranzicijskom periodu traženja sebe samog, ali za pretpostaviti je ako će ovako rapidno napredovati, u skoro vrijeme bi mogao zaokružiti vlastite standarde i postepeno ih dizati u vrlo čvrste i ubjedljive kreacije.

Mada su mu tekstovi neoptimistični i depresivni, njegov pravi saveznik je vrijeme. Ovim tempom od otprilike dva rada godišnje, vrlo brzo će doći u situaciju da će imati više radova od elitnih izvođača srpske rock i underground scene. A koliko mi je poznato, nitko od njih se ne može pohvaliti da je već sa 17 godina snimio više od jednog, eventualno dva albuma.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/08/2012