EP s dvije pjesme vraća poljuljano povjerenje u ovaj subotički bend nakon ne osobito uvjerljivog drugog albuma "Povratak u realno" (2012).

Bend je ovdje izgleda napustio Igor Andrejić (klavijature, elektronika), no Vuk Miletić (vokal) i Armand Mesaroš (bas, klavijature) su našli ne jednu, nego čak tri zamijene koje su ustvari gostujući glazbenici - Mirka Pivarčika (bas), Stanka Patarčića (bubnjevi) i Žolt Vojnića (trombon).

Orijentirani ovaj puta na mekše i plesnije tonove koji variraju od funk/popa u nihilističkoj "Smrt glupog Avgusta" i plesnog industriala s natruhama rocka (jedna bas gitara svira klasične riffove!) u naslovnoj "Šizofrejmija" obogaćenoj mrkim zvucima trombona, Ljudske potrebe se ponovno vraćaju u formu. Kratki i britki tekstovi, upečatljiv vokal, te jednostavna glazba s minimalistički ogoljenom konstrukcijom daju nade da onaj sjajan debi "Parče života" (2011) nije bio preuranjeni vrhunac kreativnosti. Živi bubnjevi su im ovdje dali slobode da se razmašu aranžmanski, no to nisu učinili. I to je jedini propust. Pjesme su odlične, vjerojatno prve koje su nastale u ovoj novoj postavi, pa shodno tome treba očekivati konkretnije rezultate u pogledu predstojećeg opsežnijeg rada. Nadamo se albuma.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/07/2012