Sigurno se pitate kakav je sad to hibrid nastao ovim imenom i kave on veze ima s braćom i sestrama Jackson ili poznatim glumcem. E nemam ni ja pojma, a do nedavno nisam ni čuo za taj bend. Normalo, kad su iz Norveške i nisu baš prepopularni na svjetskoj razini. No, suradnjom s PR kućom Creative Eclipse u zadnjih nekoliko godina naslušali smo se svega i svačega, a najviše dobroga.

Tim su nam putem naletjeli i SJ5, koji žive i rade u Oslu. Počeli su negdje početkom tisućljeća, a ovo im je četvrti album. Nisu se posebno mučili u izboru imena za njega. Nazvali su ga jednostavno po imenu benda.

E sad, što reći o zvuku benda. U svojim pjesmama koriste mnogo instrumenata. Od "klasičnih" gitara basa i bubnja do klasičnih violina, violončela i ostalih gudača, pa do duhača. Gitare su odsvirane u slojevima, na kojima su naljepljene pune sekvence gudačih instrumenata a kada ste mislili da Vam je dosta dobijete i snažnu klavijaturističku "svemirsku" pratnju. Najlakše bi bilo reći da je to neki prog rock, space rock. Nešto kao Yes, al mnogo modernije, dinamičnije i prijemčivije.



Ono što je bila dosad još jedna od značajki benda - instrumentalna glazba, nestala je na ovom albumu. Iako ih je većina i dalje instrumentalnih, dodali su nešto vokala, pa sad zvuče i prihvatjivije za neko radio slušanje, a s time su prešli i lagano prema ARCADE FIRE zvuku.

Vokali, iako različiti (nema smisla nabrajati imena koja su sudjelovala na ovom albumu), na "Electric Crayons", "Ten Crept In" i "Tremendous Silence" daju ovom albumu dinamičnost iako i instrumentalni komadi, a pogotovo "Moskva" čine ovaj album lijepim i zanimljivim za slušanje.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 20/04/2012