4 cd-a i 5 albuma na kojima je radio i autorski pečat utisnuo Aleksandar Popović. Uz četvrti rad Lihena, ovdje je i nekoliko novih projekata.

LIHEN - U čast nepoželjnih (2011, Slušaj najglasnije)

Teško je uopće i naslutiti da li će Lihen 'prohodati' sa obje noge jer su i na četvrtom albumu ostali u domeni benda koji uz cijelo brdo poluproizvoda i nedefiniranih snimaka po albumu u prosjeku naprave 2-3 solidne kompozicije. Ali na ovome albumu nema niti jedne takve...

Kako god gledali karijere ovozemnih bendova i izvođača, na četvrtom albumu koji dolazi nakon 4-5 godina staža, morao bi se vidjeti neki napredak, no osim do sada najboljeg rada, drugog albuma "You Better Throw Smile Off Your Face Before I Nake It Off" (2009), ovaj niški sastav se očigledno zaustavio i stagnira. Najnepovoljnija je činjenica što bend ne pokazuje nikakve kreativne pomake u kompozitorskom pogledu; već smo se naučili od njih da im je produkcija najslabija strana posla, no barem bi trebali i morali poduzeti odlučnije korake kod skladanja.

Nažalost, Lihen se čvrsto drže nekakvog vlastitog 'creda' da rade pjesme iz čistog eksperimenta, da ih ne dorađuju i ne dotjeravaju, ne uljepšavaju ih i evidentno ne rade na njima onako kako to kompozitori inače čine. Sve baziraju na osnovnoj i početnoj ideji bez ikakvih naknadnih preinaka i nadogradnji tako da su ponovno napravili samo 'demo', a ne konkretan album koji bi, osim njih samih, mogao barem malo oduševiti s nekim jačim pogodcima i malčice širu publiku.

Kada najjači dio albuma drži snimka radio emisije u kojoj spiker najavi dotičan bend i emitira njihovu pjesmu "Neznanim" s debija "Nepoznate istance" (2008), onda je to ništa drugo do li čisti dokument s kojim se ponose autori. Okey, koliko se može shvatiti, emisija Radio Beograda je namjenjena slijepim osobama, a pjesma je pogođena sentimentalna i prigodna tema. U redu.

Međutim, ostatak materijala na kome se nalaze još dvije ranije objavljene pjesme ("Krotak putnik Brodsky" i "Ružan san Mlade Boleslave") pokazuje da se Lihen vrti u krug ponavljajući jedne te iste greške bez ikakve namjere da ih reducira. Malo eksperimentiraju u nekoliko vrlo čudnih instrumentala (ajde, završni "Gegam se na posao" je sasvim jasan), malo se zabavljaju sa psihodeličnom americanom a'la Galaxie 500 ("Unioničan pilot"), malo se bave psihologijom na spoken-word način ("Dijagnoza"), poremećenim pričama ("Kinio"), vokalnim arabeskama ("Ja'Sin - Lihen & Mustafa Cerić"), vrlo lošom obradom U2 u soundtrack - cinematic izdanju ("In the name of love")... No, pritom su zaboravili na onu najosnovniju stvar - pjesmu. Za Boga miloga, album je kolekcija pjesama, a ne skup nedorađenih skica.

Ma, ovo je najlošije izdanje benda do sada.

Naslovi: 1.Na samom početku, 2.018, 3.Radio Beograd 2 emisija 'Svetlost zvuka', 4.5.2008., 4.Šminkeraj, 5.Učini me, 6.Krotak putnik Brodsky, 7.Unioničan pilot, 8.Dijagnoza, 9.Ružan san Mlade Boleslave, 10.Daja otvara moju prvu samostalnu izložbu, 11.Kinio, 12.Ja'Sin (Lihen & Mustafa Cerić), 13.In the name of love, 14.Jases loners nopl dumnom duol (u slavu sramnih dana), 15.U cik zore, 16.Gegam se na posao

Ocjena (1-10): 2

Web: www.myspace.com/lihen

Diskografija:
Nepoznate istance (2008)
You Better Throw Smile Off Your Face Before I Nake It Off (2009)
The Sequence Of Excess Emotions (2011)
U čast nepoželjnih (2011)

ONI - Lucida Intervala/ Sivac (2011, Slušaj najglasnije)

Združivši snage sa Bojan Petrovićem i Dušanom Žutinićem koji su dali svoje neobične vokale, Aleksandar Petrović (alfa i omega Lihena) je u ovom novom projektu podario do sada najlucidnije i najeksperimentalnije ostvarenje kroz dva split albuma.

Prvi "Lucida Intervala" ima 14 vrlo kratkih skladbi čiji stil varira od natruha ranog electro-industriala s konca 70-ih godina sve do eksperimentalne glazbe kojoj je eksperiment metoda, a ne potraga za nečim novim. U doslovnom smislu, Oni se ne trude 'izmisliti' nešto novo kroz sve ove eksperimente, već očigledno uživaju da eksperimentiraju poput male djece bez obzira na krajnji ishod. Tako ovdje ima cijelo čudo nabacanih nelogičnosti, disharmonija, kakofoničnog nesklada, razlomljenih ritmova i općenitog ekscentrizma kakav je redovito prisutan kod The Residents, osobito onih ranih albuma. Uopće, ovo djelo je vrlo teško pojasniti i analizirati jer je nadasve bizarno, a zbog vokala na izmišljenom jeziku koji su mahom spoken-word i extended-vox karakteristika 'odpjevani' sa začepljenim nosem, grlenim artikulacijama, krikovima, šapatima, smjehovima, glasovima iz trbuha i preko različitih efektata, stiče se dojam crtić-atmosfere otprilike poput čuvenog minimalističkog animiranog serijala "Linea". Sjećate se onog kratkog crtića risanog rukom u jednom potezu, po naški prevedenog kao "Linija" sa glasovima 'baum-baum' i 'abarakandi'?

Drugi album "Sivac" je znatno kraći i ima samo 9 kompozicija koje su također vrlo kratke, a neke iznose svega po pola minute. No, ovdje je pristup radu daleko konkretniji sa tekstovima na srpskom jeziku, ali, majko mila, kakvi su to tekstovi! Nije da su nešto pogibeljni po život, ali su neki vrlo neugodni, osobito oni koji govore o tretmanu ispiranja crijeva sa otopinom slane vode i mlijeka ("Ispiranje crevnog trakta" i "Vežba broj 5 (iz klozeta autobuske stanice)"). Neki su perverzni i zajedljivi poput recimo Satan Panonskog ("Rezignacija zbog potpune seksualne disfunkcije"), a neki ismijavaju narodnjake, folklornu baštinu i romsku tradiciju ("Kuje Mujo", "Vamos Rafa vamos", "Ne daj se generacijo!!!"). U svemu tome ima prave ironije i šatrovačkog humora koji otkriva posve drugačiju sliku autora i njegovih suradnika koji su na prethodnom albumu "Lucida Intervala" djelovali kao artistički eksperimentalisti. No, u principu, ovaj rad pokazuje da je to sve samo jedna dobro zamišljena sirova 'zeka'.

Naslovi: "Lucida Intervala": 1.Efekt, 2.Dronol, 3.Blebeton, 4.Centrifuga stuc, 5.Klonda, 6.Klum, 7.Haby, 8.Dusboksy, 9.Unik, 10.Glevgon, 11.Soufula, 12.Vava, 13.Tiranin sisavac, 14.Kvaki Kao

"Sivac": 15.Anija oja, 16.Kuje Mujo, 17.Ispiranje crevnog trakta, 18.Podrigivanje i ciničan smeh na to, 19.Vežba broj 5 (iz klozeta autobuske stanice), 20.Rezignacija zbog potpune seksualne disfunkcije, 21.Vamos Rafa vamos, 22.Ne daj se generacijo!!!, 23.Žubor urina

Ocjena (1-10): 6

ALEKSANDAR POPOVIĆ - >Alonia Fuelese< part II (2011, Slušaj najglasnije)

Drugi solo album Aleksandra Popovića trebao je biti nastavak sasvim simpatičnog "Sizamay", no on je odlučio da taj projekt nazove Salpidžy, a na svoje solističko ime zatakne eksperimentalni nazivnik. Ovaj album je kombinacija lo-fi akustike sa slobodnim melodijskim improvizacijama koje variraju od psihodelične americane pa sve do post-industriala križanog s neo-folkom. Mada se ne može poreći da autor nema vrlo dobrih ideja, osobito u pogledu atmosferičnosti bazirane na akustičnoj gitari i tretmana vokala kao instrumenta, sve te ideje su ostale prigušene lošom produkcijom i nedotjeranim kompozicijama koje su izgleda odsvirane 'od prve' i kao takve su ostale samo zabilježeni dokument jednog privatnog kućnog sessiona. Koji uz to zvuči kao da su ga unplugged svirali Throbbing Gristle, tamo negdje još kad su kretali sa radom daleke 1976. godine...

Naslovi: 1.Slatina '95, 2.Furzon, 3.Rouz, 4.Hont, 5.Genit, 6.End, 7.Rivense, 8.Orit, 9.Univel, 10.Safena, 11.Ruoz (vokal Sanja Živković), 12.Vilor, 13.Slatina avio

Ocjena (1-10): 3

SALPIDŽY - Kvantia Parton (2011, Slušaj najglasnije)

Ovo je još jedan u nizu novimenovanih Popovićevih projekata u kome svira gitaru, bas gitaru, blok flautu, klavijature i ritam mašinu (piše da i pjeva), a potporu mu daju Bojan Petrović (truba i vokal), te Milan Vukić (gitara i bas gitara). Dobri znalci Popovićevog rada odmah će uočiti da je ovdje riječ o istoj ekipi s kojom je snimio solistički album "Sizamay" i sad je posve nepotrebno, štoviše zbunjujuće, da se taj isti solo rad imenuje novim nazivnikom.

U principu, "Kvantia Parton" je samo nastavak albuma "Sizamay" što znači da je težište postavljeno na akustičarskoj americani sa 'nijemim' dream-pop vokalima na izmišljenom jeziku potisnutim duboko u pozadinu. Katkad su kompozicije prošarane trubom, klavijaturama i flautom, no budući da su samo nedovršene skice, isto kao i na prethodniku, fali im detaljan analitičko - kompozitorski pristup, te se čitav album doima samo kao jedan eksperimentalni pokušaj akustične psihodelije koji podari i poneko kraut-rock iznenađenje poput pjevane "Wavka (dedicated to Tarex Tofis)" koja traje samo 2 minute.

Naslovi: 1.Fray, 2.Latrio, 3.Partens, 4.Rev, 5.Palaron, 6.Lozen, 7.Polor kvant, 8.Aniol, 9.Lony, 10.Ruelse (version II), 11.Sevon (alternate version), 12.Povos (version), 13.Vlanoi vel (instrumental), 14.Wavka (dedicated to Tarex Tofis), 15.Milk defe, 16.Balis, 17.Sles-prent, 18.Fray (instrumental), 19.Samonija, 20.Sevon (instrumental), 21.Sudnji dan (Janabova truba)

Ocjena (1-10): 4

Web: http://facebook.com/alexander.popovich3
Diskografija:
Sizamay (2011)
Kvantia Parton (2011)

horvi // 09/01/2012