home > mjuzik > First & Last

kontakt | search |

LIHEN: First & Last (Slušaj najglasnije, 2014)

Teško je prokljuviti što je ovoliko dugo čekao Aleksandar Popović - Pop s realizacijom ovog albuma. Snimljen je još 2009., neke pjesme su već ranije objavljene poput "Once in the past" (album "The Sequence Of Excess Emotions", 2011) ili "Final tryin" i "Love from nowhere" (dostupne samo kao video zapisi na dvostrukom video DVD-u "Videography", 2012) kad se ovdje nalazi impozantna kolekcija kakvu do sada nisu imali, čak niti na onome najboljem radu, drugom albumu "You Better Throw Smile Off Your Face Before I Nake It Off" (2009). Vjerojatno su mnogo 'kemijali' oko pjesama, a možda su im se učinile i banalnima, ne bih znao razlog, možda su i objavljene lokalno na samizdat cd-ovima s kojima nisam upoznat pa ih nisu htjeli, uvjetno rečeno, zvanično realizirati za Slušaj najglasnije, a možda im je ovo i posljednji album nakon kojeg neće raditi više ništa. Bilo bi šteta jer su tek sad pokazali pravi smisao svojeg 'popa'.

Uglavnom, ovdje se radi o iznenađujućoj kolekciji jako lijepih i plesnih pop pjesama u formatu kakav se rijetko dobivao od njih, pomislilo bi se možda čak i o best of selekciji koja se ogradila od svih onih njihovih eksperimentalnih i mahom neuspjelih lo-fi egzibicija. Sve pjesme su na engleskom jeziku, Pop s njime funkcionira na sirovi balkanski način poput gotovo svih pjevača s ovih područja, ali se posve upustio u strasnu vokalnu izvedbu pokušavajući dosegnuti svoj najveći mogući senzibilitet s kojime neupućenog može zavarati da sluša neki sasvim novi indie-pop/ retro post-punk bend koji nije s anglosaksonskog govornog teritorija. Druga stvar koja je interesantna jest pojava koncepta uokvirenog pričom o nesrazmjernim relacijama ljubavnih odnosa, želja, žudnji, neostvarenih snova, statičke ignoracije, propalih veza, slomljenog romantičnog srca i melodramatičnog finiša u kome junak priče odlazi u potragu za nečim puno boljim. Odustaje od svega što je isprobavao i pokušavao, te sa završnim, jedinim instrumentalom, vrlo mračnim i tihim dark-wave/drone komadom "I don't remember anything" ne želi da se prisjeća ničega iz bliske prošlosti.

Strastvene emotivne želje gorde ljubavi počinju rasplesanom "I wanna" s natruhama post-punka u kojoj se Pop vokalno pretvorio gotovo u brit-pop/teen-boy bend pjevača! Opa! Dakako da su najuspjelije pjesme ranije objavljene "Once in the past" s prizvukom Chills, R.E.M. i novije indie-pop scene, a ova je napravljena u fantastičnoj varijanti s kongama, lepršavom legato akustičnom gitarom, finim elektronskim efektima i sjajnim vokalnim senzibilitetom koji se tek stidljivo nazirao. Pjesmu je gotovo teško prepoznati koliko se razlikuje od onog suhoparnog demo predloška s trećeg albuma. Ovdje je dovedena u savršenstvo popa i jedan je od mojih najvećih favorita u tom rangu za 2014. godinu. "Final tryin" je uobličena kroz New Order figuru plesnog new-wavea/post-punka, Popov vokal čak zvuči poput Bernarda Sumnera, a laganija "Love from nowhere" doima se samo puno boljom remiscencijom u kojoj je Pop mogao i bolje regirati s vokalom u nekim registrima, no u principu je ovo sveskupa odrađeno mnogo profesionalnije. Ne zaboravimo i Dušana Vukića (klavijature, akustična i električna gitara) koji je također razvio smisao za pravljenje jako dobrog popa.

Jedan od minusa albuma je loš ili namjeran Popov akcent u programatskoj "Farewell letter" gdje je nakon ove prve četiri odlične pjesme izgubio vokal i ponovno otišao u staru boljku, lo-fi sferu koju bi morao izbjegavati budući da je pokazao koliko kvalitetan i nadahnuti pjevač može biti. Ok, "Les flonir" je povratak u odličnu vokalnu formu s izmišljenim jezikom, plesnim tempom, razgaljenom distorziranom post-punk gitarom, synth harmonijama što sve skupa puno nalikuje na legendarni "Odbrana i poslednji dani" Idola, a upravo ovakav stilski izraz bi im mogao jako dobro doći ukoliko kao bend ipak nisu završili svoj opus. Taj izmišljeni jezik s kojim se Pop bavi vrlo je prikladan način izražavanja i povezuje mnoštvo psihodeličnih percepcija o kojima auditorij i ne mora previše razmišljati, osim onog artističkog, a taj je i najbolji, najzabavniji i iracionalno najnelogičniji. "Disgraceful" u plesnom tempu s gudačima donosi tematski vrlo turobnu emotivnu pjesmu ('sa mnom nisi spavala svaku noć, nema veze, ne brinem, ali da li si ikad čula moj plač?… nije te briga za strast'). Propalost svih komunikacija se redovito očitava u toj prokletoj boljki pomanjkanja ljubavi i općeg interesa za bližnjeg, te je duboko ukorijenjena u nesrazmjerima prohtjeva, ciljeva i konstantnih previranja gdje muškarac uvijek izvuče onaj nesretniji kraj. Jedino je PJ Harvey priznala da je bolna žena ne naglašavajući svoju superiornost (i usput postala svjetska zvijezda), dok današnje žene svoj fokus vide u totalnoj dominaciji. Daš im kliješta ili obični šarafciger, otčepljivanje WC školjke, rezanje drva, štemanje zida, popravak krova, cimermaniju, rad na strojevima s visokom spretnošću gdje možeš ostati ne samo bez prstiju ili ruku već od života, a za njih je to samo 'grubi' posao za muške 'tikvane' i bla, bla, bla…

U drugom dijelu albuma Lihen je pokazao još jače naglašeniju senzibilniju stranu: "Speaking with Ruben Love" s klavirskim dionicama etide, plesni instrumental "First & Last" (odlična psycho-truba Bojana Petrovića), te nevjerojatnom ekspresijom "One kind of friendship" posvećenom oprostu sa simpatičnom insinuacijom kao da je nastala nakon sjajnog debija njujorških A.R.E. Weapons iz 2003. godine, kao i s potpuno neočekivanom "Stop souls trafficing" zaokružuju ovaj izuzetno dotjeran i iznenađujuće dorađen album. Jest da dečki nisu seksipilni komadi za žene, odavno više nisu mladi, ali muzika im je strahovito mlada i senzibilna kao da imaju najbolje godine, cirka dvadeset i dvije.

Osnovna stvar ovog album jest da unatoč privženosti ženskom spolu, Pop i dalje pristupa s emotivnim nabojem starog romantika koji se ne predaje i možda ne uočava da žene sve više kreiraju svijet nevjerojatnim sklonostima nesposobnošću za empatiju. Ostao je u onome vremenu kada su stvari bile sasvim drugačije…

Naslovi: 1.I wanna, 2.Once in the past, 3.Final tryin, 4.Love from nowhere, 5.Farewell letter, 6.Les flonir, 7.Disgraceful, 8.Speaking with Ruben Love, 9.First & last, 10.One kind of friendship, 11.I saved Fridrih Clainheart girlfriend, 12.Stop souls trafficing, 13.I don't remember anything

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 13/12/2014

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Daemon

MAYHEM: Daemon (2019)

| 07/12/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking

Liam GALLAGHER / EDITORS / MARK LANEGAN BAND: Why Me? Why Not. / Black Gold / Somebody's Knocking (2019)

| 02/12/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Vile Nilotic Rites

NILE: Vile Nilotic Rites (2019)

| 29/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Ono bitno o njima

KING UBU: Ono bitno o njima (2019)

| 26/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Libertin

VEDRAN RUŽIĆ: Libertin (2019)

| 24/11/2019 | jura |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*