Solistički album Aleksandra Popovića iz niškog Lihena stanovito je oslobođenje od svih onih nesrazmjernih i pretjerano loših akustičnih intervencija matičnog mu projekt-benda koji na albumima stoje samo da pokažu jednu drugu stranu, ali lošiju. Na svu sreću, ovdje nema takvih kardinalnih grešaka budući da je album kompletno akustičan, traje samo pola sata, a pjesme (njih ukupno 17!) su vrlo kratke od kojih neke jedva da iznose po minutu - minutu i pol. Ima ovdje i dva gosta (Bojan Petrović - gitara, vokal i Milan Vukić - gitara), no u principu djelo gotovo kompletno funkcionira kao kantautorski solo rad za vokal i akustičnu gitaru. S posve jednostavnom legato svirkom od svega 2-3 akorda, nekolicinom elektronskih efekata, trubom i timpanima, sastavljeno je jedno sasvim prijatno ostvarenje koje se doima poput psihodeličnih demo predložaka Dean Warehama, lidera nekadašnjih Galaxie 500 kojih se danas vrlo malo tko prisjeti. Tek u ponekim kompozicijama se osjeti prisustvo trećeg instrumenta, no u principu riječ je o vrlo snenom, ležernom i minimalističkom percipiranju americane na psihodeličan lo-fi način s ponekim eksperimentalnim izletom. To se ponajviše odnosi na veoma lijepe tretmane vokala koji ne pjevaju određene stihove, već su bazirani na stanovitoj vox-extended tehnici s mnoštvom prigušenih mumljanja, insinuacija melodičnih arija, kao i imitiranja ponekih riječi što sve skupa može zavarati da iza svega ovoga stoje tekstovi. Koliko sam uspio primjetiti, jedini adekvatni tekst stoji u vrlo senzibilnoj "Flavia Vela", no jezik na kojem se Aleksandar obraća je izmišljeni, tj. semantička je imitacija koja samo lebdi u prostoru...

Ima ovdje i stanovitih dream-pop/ indie-pop atributa (osobito u naslovima "Maniola", "Flonopa", pomalo jazziranoj "Nivo - final version", ambijentalnoj "Povos"), no s obzirom da su sve pjesme vrlo kratke i nije im posvećen potpun aranžmanski tretman, ne dozvoljavaju da se razmašu i da poprime relevantno ubjedljivije i dorečenije formate. Sve su one samo obične skice koje su očito bile eksperimentalije na kojima nažalost nitko nije radio i uložio truda u njih.

Tja, da se ovdje puno više i ozbiljnije poradilo, ovo je moglo rezultirati vrlo finim i konkretnijim pjesmama.

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 25/09/2011