Gasfront je industrial noise duo iz Los Angelesa u sastavu Operator X i Stalin 9000. To je otprilike sve što znam o njima, uz podatak da jedan od njih nikad, pa ni u privatnoj korespondenciji ne gasi capslock. Dobro je care, čitam, ne moraš se derati. Slučajno nabasao na neki njihov video u inicijalnim fazama interesa za ovaj vid avangardnog izražaja i ostao fan do točke da skidam stvari s youtubea samo da nešto od njih ne bi falilo u kolekciji. Mislim, kad se dohvatim nekog žanra u principu je tako. Kako je životna situacija takva kakva jest, Soulseek je i dalje moj najbolji drug, i nebrojeno sam puta psovao sve živo i neživo ljudima koji nemaju uredne mp3 kolekcije. Ako koristite P2P mreže znate na koje mislim, one koji sve albume nekog izvođača potrpaju u jedan folder, bez glave i repa. Pa kako smo mi tu prije svega da kulturno uzdižemo radni i neradni narod, evo jednostavan mali šablon kako bi vam glazbena kolekcija bila pregledna, estetski zadovoljavajuća i ergonomski prilagođena, odnosno jednostavna za pregled: Izvođač - godina - ime albuma, i opcionalno label. Nije komplicirano, a i ljude poput mene ćete spasiti onih sati koje provedemo u fazonu F2 - rename - enter. Nema na čemu i hvala lijepo. Inače o Gasfrontovoj muzici mogu reći da je vrlo odmjerena i ukusna kombinacija buke i elektronike. Prije su radili pjesme dok unazad koju godinu to uglavnom čine one-track albumi, sa tendencijom ka malo žeščem zvuku pa sam se čak pribojavao da ne odu full on harsh noise, no ovaj album mi je umirio srdašce i odagnao sve moje skeptične bojazni. Diskografija im je toliko opširna da su od 2018. do danas napunili 3 stranice na discogsu. Isprike uredništvu ali nemam namjeru uređivati toliko teksta za kraj ove recenzije. Dakle kao što rekoh album je jedna stvar. Počinje laganom elektroničkom podlogom, drone na koji se onda nadovezuju sonični kolaži koji zapljuskuju slušatelja poput valova na umjereno uzburkanom moru. Više dark ambient nego industrial noise ali kao uvod u album je fantastičan pokazatelj da ova dvojica frikova znaju napraviti vraški (da ne kažem jebeno) dobar soundscape. Taman da slušatelj uroni u taj sneni krajobraz koji bi uredno da stoji sam za sebe mogao biti na nekoj kompilaciji na Cryo Chamber youtube kanalu (if yu no vot aj min). Prvi znaci nelagode počinju oko jedanaeste minute kada kreću isprekidani perkusivniji pasaži sljubljeni sa glazbenom podlogom, sve skupa ritmički ukomponirano u jedan fini kontrast bez prevelikih oscilacija, nema tu nekih sad dramatičnih ispada, nepodnošljive škripe (po kojoj ni inače nisu poznati). Blaga melankolija sa sempliranim sekvencama koje zvuče kao kakvi timpani provučeni kroz sto efekata. Prva ozbiljnija škripa počinje negdje oko osamnaeste minute. Opet, nije to sad neka nesnosna agresija na kakvu biste pomislili da je u pitanju Merzbow, Incapacitantsi ili nešto slično. Gasfront se u pravilu, i na moje neskriveno oduševljenje- kloni takvih ekstremnih egzibicija i poigravanja sa slušateljevom izdržljivošću. Nema ništa loše u istraživanju mogućnosti kompozicije, umjesto atonalnog i sadističkog iživljavanja. Ne-ne, classy shit je classy shit s razlogom, jer ne podilazi niskim strastima. Kontemplativni komad u više stavaka, gdje industrial dijelovi dođu kao zvukovi sci-fi distopijske kulise kojih 50 godina nakon čovječanstva. Sonati post humanitatem. Pasaži su dugi oko 10 minuta a krešenda nigdje. Tako ide i do kraja. Bez oscilacija, sa konzistentno dronajućom osnovom na koju se nadovezuju različiti blagi ispadi industrial senzibiliteta.



Iako daleko od najboljih Gasfrontovih ostvarenja, shvaćeno kao više dark ambient komad potpuno ispunjava svoju svrhu. Ne pretendira nego obavija, i ne alienira nego ignorira. Opet, nema ništa loše u eksperimentu s formom, radije nego sa pukim levelom sonične destrukcije. Album idealan za romantično istraživanje napuštenih tvornica, upijanje nekih zimskih pejsaža, stajanje na planini iznad radioaktivne pustopoljine u post-sovjetskom Kazahstanu, introspektivan i melankoličan kao Solženicin kada se vrati u gulag u kojem je robijao. Nešto kao da Hostiu od Antikatechona nadogradite umjerenim industrial skrečevima. Meni dovoljno. Za daljnje slušanje preporučujem Global Trend Report 3, Extermination GF-937, i seriju albuma Industrial Noise Terror. My work here is done.

Ocjena (1-10): 7,5

marko šiljeg // 31/01/2022