Švrljate li kojim slučajem u potrazi za niškim vokalistom i tekstopiscem Aleksandrom Popovićem - Popom, google će vam izaći u susret s istoimenim Severininim sinom i brojnim aferama, a tražite li bend-projekt Elbrol, vrlo malo toga će se pokazati relevantno. Ja sam pak smatrao da se od mojeg zadnjeg audio susreta s Popom, a to je bilo već poprilično dugo, koncem 2014. u međuvremenu tko zna šta desilo - da je otvorio bandcamp ili barem FB stranice svojih projekata (Lihen, Oni, Salpidžy...), te kako su mi svi ti albumi manje-više vrlo dobro ostali u pamćenju, očekivao sam da će sveznajući google odmah izbaciti točno ciljane informacije. No, baš ništa od toga. Koliko mi se čini, Pop ima samo FB stranicu, ona stara više ne vrijedi, ima neku posve novu, a na njoj tražiti relevantne podatke o tim projektima i objavljenim izdanjima je jalov posao. No, evo, Elbrol mi je ko' u friškoj memoriji kao da sam prvi EP "Trijumf koji želiš" slušao i recenzirao pred 2-3 godine, a ne 2011. Hm? Pa zar je prošlo već skoro 10 godina... Nekako mi se uistinu u prvi mah pričinilo da to nije bilo tako davno kad su on i gitarist Mihailo Jovović - Baja napravili simpatičan radio-friendly materijal koji se, eto, zna se po našem lijepom balkanskom običaju uopće nije vrtio na radio programima. Pa onda da razmak između dva izdanja ne zjapi čitavu deceniju, neg' samo 8 godina, brže-bolje je realiziran ovaj drugi 'prijelomni' EP s kojim bi se trebao zacementirati radiofoničan status. Ironično ili ne, tako nešto se teško može osporiti iz dva krucijalna razloga: prve 3 pjesme su uistinu pogođene radiofonično - uvodna "Celebrate" s vokalom Anđele Đorđević (pojavila se na omotnici prvog EP-ija) puca slatkoćom indie/ pop-rocka iz cirka kasnih 80-ih poput Transvision Vamp, Till' Tuesday ili rijetkih komada Pixies s Kim Deal na mikrofonu, "Adorable promise" u umjerenom tempu twang-gitarom pojačanom distorziranim riffovima i hrapavim Bajinim glasom znatno podiže ljestvicu dojma, a mračna 6-minutna "Never before you" doziva neke od komercijalnije postavljenih baladičnih aduta Nick Cavea and The Bad Seeds od, rečemo, albuma "Murder Ballads" (1996) naovamo. Stvarčina ima i klavirska staccata, te je apsolutni radijski favorit ovog EP-ija. Čak bi se i nekadašnja Heroina, sjajan bend pobjednik HGF-a 2007. mogao uplašiti konkurencije, naravno, da je opstao i da se nije pretvorio u Baden Baden. A drugi krucijalni razlog je posve jednostavan. Naime, kako prvi, spomenuti rad benda iz 2011. nije polučio adekvatan radiofonični uspjeh, valjalo ga je onda ovdje izrežirati da uistinu nalikuje na radio-session kroz 4 akustična broja što nalikuju kao da su baš snimljeni drito u nekom radio studiju prilikom emisije koju najavljuje voditeljica, naravno, na engleskom jeziku s obzirom da je čitav lirski materijal izveden na engleskom. I tu se sad dramatizirala čitava radnja korištenjem Googlisha Translateicha (točno tako piše), takozvanom voditeljicom u "Radio Scand Sessions" što najavljuje i pomalo komentira pjesmu po pjesmu, onako nonšalantno i neobavezno da se u prvi mah pomisli kako su Elbrol konačno dobili neku značajnu rolu na radio programu. U zadnje 3 kompozicije se kao glavni vokalist pojavljuje sam Pop, namjerno su postavljene u sirovoj lo-fi produkciji, a i zanimljivo je to što na poleđini omotnice nedostaje 'numera 6' između numera 5 i 7, tako da ispada kako EP sadrži 8 pjesama. Taj dio nije osobit; riječ je o melodičnim legatima akustične gitare kakve je u koliko-toliko prisebnijim trenutcima znao isporučiti Syd Barrett na onim posve zbunjenim albumima što su ga producentski meštri nakon odlaska iz Pink Floyd uspjeli nagovoriti da odsvira svoje nerealizirane ideje. Ako ste ih slušali, znate o čemu se radi. Neki veliki fanovi odavno tvrde da su to remek-djela nadebelo prije americane, alternativnog countryja i indie-folka, no ja se ne bih složio, ali ovdje se Elbrol dovitljivo poslužio upravo takvim fazonima. Čak je završna "Young and dumb" obrada Greg Gonzalesa i Cigarettes After Sex, te jedina od ove 4 'session' teme ima pratnju sintetičkog ritma s pozadinskim noise harmonijama što, pak odskaču od klasičnog akustičnog performansa. Također se u njemu, baš kao u standardnoj radio emisiji voditeljica odjavljuje prije samog završetka, a oni koji se sjećaju zlatnih dana radio programa, mnogo prije pojave interneta, čekalo se na izvjesnu emisiju s pripremljenim praznim audio-kasetama da se na kasetofonu snime nove pjesme (pa i kompletni albumi) koje su voditelji namjerno ovjekovječili svojim komentarima. A takve materijale nekoć nije bilo samo tako lako nabaviti u dotiranom momentu. Ne treba pričati da se po takvo nešto išlo u Trst, austrijski Leibnitz ili ih se naručivalo uglavnom iz Britanije i Njemačke za velike pare izuzev ako nisu bile neke velebne zvijezde koje su imale licencnu prođu pa da im se albumi objavljuju istovremeno i u nas, a treba se podsjetiti, bilo ih je, no one nisu u radaru Elbrola na toj relaciji.

Evo još dva-tri zanimljiva podataka o ovome djelcu: snimljeno je u periodu 2014-2016, zvučno je obrađeno tek 2019. (Bratislav Mitrović), a ovaj dvojac se izjašnjava EL (Pop) & BROL (Baja). Sam Saturn 63 je raritetniji izdanak Eastwood gitare koja se baš i ne koristi često. Najpoznatiji po njoj su Echo & The Bunnymen, a znali su ih koristiti meštri iz R.E.M., Calexico, Yo La Tengo, Wire, The Decemberists, pa i Jack White, John Fogerty, Warren Ellis, a nekoć davno i Dave Meros (Iron Butterfly), ali u Hi Flyer Bass izdanju. Ima ih još, a glavna nakana ovog EP-ija Elbrola i jest veličanje tog starinskog zvuka gitare koja se kotrlja godinama i decenijama po rocku, ali nitko od toga na svu sreću nije zatupio svijet i auditorij da je to najbolja i najpopularnija gitara jer nije bila u domeni zvuka Chuck Berrya, Elvisa, Beatlesa, Stonesa, Hendrixa, Zeppelina, Bob Marleya, Mark Knopflera, The Smiths, Metallice, a niti Ed Sheerana. A niti još mnogih ultra-velemajstora na gitarskim žicama. Ta gitara daje posve drugačiji ugođaj. Sentimentalniji i intimniji, ali ne i patetično-gnjecavi, već sjebaniji i živčaniji do one forme kad je ugodno biti fokusiran na neispunjene želje pun romantike i inteligencije očekivajući i pozitivne reakcije, dobrodošle s puno strahova i impresije kao što zrače upravo ove pjesme. Jasno, sve je ovo jako dobro za radio program. Da je John Peel živ, ovo bi odmah bez ikakvog problema vrtio u svom BBC Radio1 sessionu. Naravno, da su Elbrol britanski bend. Možda čak i kompletan materijal od 23 i pol minute. Mnogi Britanci i svijet bi pomislili da je ovo neki session Elbow s nekom čudnom postavom, kao što je jednom prilikom PJ Harvey unišla u njegov studio i razvalila sentimentalnošću "Is This Desire?" albuma koncem 1999., čak i starom Peelu rekavši da ga njezina majka ne voli jer je jednom davno prekinuo pjesmu Bob Dylana. Nisam nikada, kazao je Peel. Jesi, jesi... Imam tu snimku negdje na audio-kaseti. I nekoliko puta sam je preslušavao jer niti sam nisam mogao vjerovati, ali to je još bilo donekle zlatno vrijeme BBC radija koji se emitirao na običnom satelitskom programu sve dok ga nisu kodirali. Nedugo potom, 2004., John Peel je umro i ostavio veliki bezdan novim naraštajima koji praktički od njegove smrti naovamo ne umiju prepoznati niti jedan bitno vrijedan avangardan ili alternativan smjer u rocku izuzev otkrivanja retrospekcije, a to nikako nije budućnost.

Ne tvrdim da je ovo nešto odlično i fenomenalno što bi trebao poslušati svaki malo bolje potkovani alternativac, uostalom, da sam želio, ovaj EP bih stavio na listu najboljih albuma 2019. jer sam ga i poslušao na vrijeme baš razmišljajući o svemu onome što je vezano uz njega, ali nisam. Možda mi je to i greška jer je Pop puno toga ranije napravio smandrljosano i nekoliko puta su mi ljudi govorili 'a što pišeš o albumima kojima daješ 2 ili 3 u ocjeni od 10?'. I za to se treba znati da nisu svi 'savršeni', ali da su drugačiji i pomaknutiji, i to se treba znati. E, pa, ovaj EP je svakako nešto najbolje što se od Elbrol dobilo do sada. Rezoniram: svirački i tehnički nije nešto osobito, lirski ima jake momente, ideje su perfektno posložene imaginarno, čak i blesavo otkačene, netko sa 'zdravim razumom' ovo možda i ne bi htio poslušati, a kamoli napisati recenziju, dojam ili bilo što jer je ovo post-avangarda rocka na Elbrol način. Nema druge.

Naslovi: 1.Celebrate, 2.Adorable promise, 3.Never before you, 4.Quote Equivocation (by EL), 5.Quote Equivocation (by BROL), 6.Let him to try, 7.Young and dumb (embarrased cover version by Cigarettes After Sex)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/02/2020