Kada je John Ronald Ruel Tolkien, tamo negdje 30ih godina prethodnog stoljeća, pričao priče svojoj djeci prije spavanja nije ni slutio da će priče koje se razviju iz tih usmenih zametaka odigrati odsudnu ulogu pri stvaranju cijelog jednog žanra igara (RPG - Role Play Game iliti ugrubo na Rvatskom: Igra igranja uloga), pokrenuti lavinu fantasylogija (zapravo definirati žanr fantasyja kao takvog), inspirirati ljude diljem planeta, preokrenuti filmsku industriju, postati bestseler, i, na kraju krajeva, ustoličiti ime Tolkien kao trade mark (™). Prespominjana trilogija "Gospodar prestenova" "kriva" je za sve. Jedna divna bajka (bez ikavih književnoumjetničkih aspiracija, kako je i sam autor nemali broj puta napomenuo) bila je ona prva domino pločica koju je "stari" John kvrcnuo noktom i koja i dan danas ruši tisuće i tisuće drugih, a kraja se ne vidi. Rezultat je sljedeći: ime Tolkien = keš. Tom jednadžbom tiskana je zadnja (za sada!) u nizu knjiga u kojima su sabrana djela Oca fantasyja, a koja on nije objavio za života. Možda je imao i razlog?

"Pripovijesti iz opasnih predjela" zbirka je raznolikh priča (točnije tri) + 16 pjesama naslovljenih "Pustolovine Toma Bombadila".

Prva priča u zbirci nosi naslov "Gazda Giles iz Hama" i radi se o dotičnom gazdi koji kroz niz nezgoda/avantura koje mu se dogadjaju mimo njegove volje na kraju postaje kralj. Priča "traje" 60ak stranica uz česte crteže pa brzo prođe. Okus? Može proći. Gazda Giles je lijepo iscrtan kao karakter, ostalo je prosječno. Dobro da ne traje dulje.

Mini ciklus pjesama "Pustolovine Toma Bombadila" je, po meni, vrhunac knjige. To je to. Pjesme su različite kvalitete, ali zato ima blistavih vrhunaca i više nego dovoljno. Tematika je Međuzemlje i "sve okolo" (Bombadil se spominje u samo tri-četiri pjesme, a ostatak su vilenjaci, zmajevi, patuljici, blaga; ali više prikazani na refleksivno nego avanturistički). Pregršt lijepih stihova. Svaka čast! (Pohvala i prevoditeljima (Cvetković, Antičević), naravno.)

Nakon Toma dolazi nam priča "Sitnićev list" napisana 1964. Beatlesi su izdali album "A hard day's night", Animalsi pjesmu "House Of The Rising Sun", a The Kinksi "You Really Got Me" - da li je bio razlog rock 'n' roll, alkohol, lake žene ili su bile u pitanju droge, možda egzistencijalizam ili što ja znam, uglavnom Tolkien je napisao refleksivnu, egzistencijalstičku priču o sitnom nevažnom lokalnom slikaru koji nikako ne stiže završiti svoju sliku jer ga "davi" susjed, a Sitnić mora na neodgodivo putovanje koje odgađa godinama. U drugoj polovici priče gadno je zamirisalo na Kafku! Iznenađene koje je ugodno iznenadilo.  Kapa dolje!

Završna priča pod nazivom "Kovač iz Velikog lugovca" je takva katastrofa da mi je gotovo pokvarila zadnja dva čitalačka užitka. Radnja je neuhvatljiva, opterećena nebitnim detaljima, likovi neraspoznatljivi... Preskočiti - obavezno!

Zaključak? Preporuka Tolkienofilima, "ljubitelji lijepe književnosti" nek' potraže nešto drugo, a ostalima na izbor.

goose // 11/01/2005