Oni koji su bili na barem jednom od nekoliko nastupa Dub FX-a (pravim imenom Benjamin Stanford iz Melbourna, Australija) u našim krajevima, tvrde da je to prava fešta za reggae/ dub/ dancehall/ hip-hop plesnjak. Možda mnogima i nije bitno o čemu repa, svakako je vrlo zabavan u tom aspektu, no kad se zaroni u njegove stihove, ima tu koječega. Prašinu je digao nedavnim kontraverzama vezanim uz Gazu, Palestinu i Izrael izjavivši da 'količina smrti, razaranja i poniženja koje je Izrael počinio prije 7. listopada 2024. daleko nadmašuje Hamasov učinak. Željeli su to kako bi imali izgovor za genocid'. To je dovelo do mnogih rasprava i nerazumijevanja iako je dobio veliku podršku za svoje političke stavove, ali mnogi fanovi su ga prestali pratiti budući da je 2022. nastupao u Izraelu. Jasna stvar ko' primjerice U2 kada je Bono stao na mjesto irskog govornika u velebnom post-punk klasiku "Sunday, bloody sunday" 1983., Englezi su krivo protumačili značenje smatrajući da je to prljavi rockerski osvetnički politički incident kada je u Sjevernoj Irskoj engleska protestanstka vojska ubila 13 katolika. I naravno, pjesma nikad nije postala hit u Britaniji, no upravo zbog nje se album "War" prodao u svijetu u čak 11 milijuna primjeraka. Dub FX je vrlo sličan angažirani govornik u svojoj lirici baveći se općim svjetskim događajima, suvremenom tjeskobom i otuđenjem istovremeno ukazujući na temeljne individualne stavove da svatko ima pravo na vlastito mišljenje i samoodređenje. Na ovih 46 minuta njegovog 12. albuma kada se ne obazire pažnja o poetici, zaista funkcionira zabavni dekor od pjesme do pjesme takoreći miksane jedna u drugu po DJ-sound sistemu s programiranim ritmovima koji odaju dojam živog bubnjara (ima ga tek samo u jednom komadu "Sunrise, feat. Fernquest & G Ras"), no ovdje je gotovo sve ostalo snimljeno uživo s pravim instrumentima. On sam je uz vokale odradio klavijature, gitare i bas, a njegov dugogodišnji frend Woodnote s kojim je u počecima karijere, kada se tražio svirajući po ulicama Lisabona, Manchestera i Bristola je izveo mnoštvo dionica na sva tri saksofona (tenor, bariton i alto), te je povremeno svirao i klavijature. Info-press kaže da su sve to snimali organski, spontano, za vrijeme turneja ili kad su samo 'sjedili za klavirom i semplerom'.

Full album:



Pjesme su zdušno konfigurirane sa širokim rasponom vokalista kao što su Tiki Taane (Novi Zeland), Alais Clay (Kolumbija), Prezence (SAD), Cade (Australija) i Dub FX-ova supruga Sahida Apsara (Singapur). Kao predgrupa na zagrebačkom koncertu najavljen je Grant 'Prezence' Ellman, multiinstrumentalist, vokalist i producent iz Sedone u Arizoni, a on je gost u dvije pjesme s ovog albuma. Upravo u uvodnoj "Rooftops", klasičnoj reggae pjesmi iskače uz sjajan jazzy-saksofon obilje revolucionarnih, skoro pa hc-punk stihova, vrlo oštrih, reguliranih bijesom političke nesreće i aktiviranja iz glavne politički korumpirane države, kaže 'više je nas, nego njih, zato se ujedinimo i poremetimo ih/... političar uvijek gura genocid kako bi zaustavio rat'. Ne, ovo nimalo nije zabavno poput bezazlenih hrvatskih Brain Holidays premda tako djeluje. Naredni "Come again" slijedi živahan reggae u pozitivnom smjeru skidanja lanaca vibrirajući integritet da zargori vatru poput lonca na šparetu. "Bring'em out (feat Alais Clay & Bruce B)" je puna lirskih hip-hop zafrkancija o veličanju Dub FX-a, a "Perpetually rising (feat. Sahida Apsara)" je prva pobjednica acid-jazz kompleksnosti ispočetka uvodeći u War/ Kool & The Gang sfere prešavši u d'n'b/ dancehall koračajući u zonu mjesečine gledajući unatrag toneći sve dublje u ljubav, totalno romantična acid pjesma što priziva u zagrljaj. Dobrodošli u tunel mističnih struja odzvanja kroz tekst "All in (feat. Alais Clay, Marv Radio, 33, Cade)", a ima ga, barem za pola scenarija jednog filma Tončija Vrdoljaka i sličnih hrvatskih režisera koji uvijek prikazuju Domovinski rat na degutantno suhoparan način američkih kaubojada gdje je John Wayne uvijek pobjednik. A Indijanci su smrdljivi pobunjenici protiv civlizacije.

Još pozitivnih stavova dolazi u "Free by design (feat. Prezence)": 'znamo neke, neki su kriminalci, neki su dobri, neki nemaju empatije, nemaju karizmu/ novi svjetski poredak je otpad, gledajte kako se ruši i ostavite ga za sobom'. To bi vjerojatno rekao neki novi USA predsjednik oslobođen nacizma i fašizma, fikcije kontrole uma i zarobljenosti u tehnološkoj ovisnosti od mikročipova upravljanja generacije koja se budi i hrani na lažima, a što je interesantno, spomenuti hit klasik U2 ovdje ima reminiscenciju u "We wont come down" 'od Bristola do Kingstowna, zapali vatru, pojačaj zvuk, vrijeme je da postaneš glasan, da krenemo ka svojim ciljevima.../ osjetite, pomirišite marihuanu', a onda slijede himne "Sunrise (feat. Fernoquest & G Ras)" 'zapali jednu i nalij mi piće/ to je Dub FX po cijelom svijetu', te electro acid/jazz "Sunrise (feat. Fernoquest & G Ras)" 'ako ne vjerujemo da naša snaga neće rasti', što onda? Predzadnja "Feel it" je nalik na Eminema, dakako, nikako nezanimljiva, ima pun qrc svakojake priče o dizanju utega u 3 ujutro, a zadnja "Up" bi trebala u disko i na dance podije projicirajući svjetlo i ljubav, skoro pa pjesma za svadbe s ogromnim lirskim potencijalom kakav rijetko koje pjesme imaju. 'Nastavit ću se uzdizati, uvijek se kretati gore. Žele nas vidjeti kako padamo, kako se borimo i uvijek se dijelimo.'

Koliko je ovo zabavno u glazbenom reggae/ hip-hop/ dancehall/ acid-jazz stilu, toliko je još bolje u poetskom, angažiranom, čak i punk stavu.

Naslovi: 1.Rooftops (feat. Tikki Taane, Prezence & Cade), 2.Come again (feat. Prezence), 3.Bring'em out (feat Alais Clay & Bruce B), 4.Perpetually rising (feat. Sahida Apsara), 5.All in (feat. Alais Clay, Marv Radio, 33, Cade), 6.Free by design (feat. Prezence), 7.We wont come down, 8.Sunrise (feat. Fernoquest & G Ras), 9.Feel it, 10.Wakey wakey (feat Cade), 11.Up

ocjena albuma [1-10]: 8

terapija // 10/09/2025