Bojan Ilić Bokerini je gospodin koji ima dva odlična 'spoken word' albuma "Monolit u plastu sena" (2007, Slušaj najglasnije) i "Monolit u plastu sena II" (2008, Slušaj najglasnije). On sam to naziva 'revija socijalnih i psihodeličnih grafita'. Prvi album napravio je uz potporu sastava Paganska Ljubav, a drugi s Ivan Milosavljevićem. Oba albuma su snimljena u klubu Feedback u Nišu s odmakom od nekih godinu dana. O tome paralelno čitajte priloge na terapiji 'Slušaj najglasnije 2007., 7.dio' i 'Slušaj najglasnije 2008., 4.dio'.
Kada je pjesnik i njegovo djelo u pitanju, uvijek je prisutna ona glupa pučka poštapalica 'šta je pjesnik htio reći'. U ovom slučaju bolje bi bilo da se zapitate s kojim to kriterijem ja njega proglašavam esencijom rocka. Stvar je posve jednostavna kao i sam Bokerini. Filozofija je imati 40 godina na plećima, pročitati brdo knjiga, preslušati ekstrakt r'n'r-a i pričati o svijetu današnjice s 'napred u prošlost' akcentom što netko dva puta mlađi nema prilike da napravi izuzev da priča o vlastitom rođenju kojeg se ne sjeća. Bokerini je svoje djetinjstvo, odrastanje i zrele životne godine očigledno iskoristio u kreativne svrhe. Dolazi iz Niša, drugog najvećeg grada u Srbiji koji osim one sjajne ekipe FK Radnički što je 1982. bila u polufinalu Kupa UEFA, legendarnog Piksija i elektronske industrije EI Niš po ničemu drugome običnom smrtniku nije znan grad. Tako sam i ja smatrao do negdje prošle jeseni 2007. kada me Zdenko Franjić opaprčio s albumom "Monolit u plastu sena" Bojan Ilić Bokerinija i Paganske Ljubavi. Od tada je na mojoj karti grad Niš svijetla točka odakle dolazi veliki pjesnički rock talent koji osim što opisuje grad istovremeno govori i o cijelokupnom vremenu beznađa takozvane demokracije koja je zavladala u tranzicijskoj zemlji. Da budem iskren, nemam vremena da pratim kretanja u književnosti, ali osobno mi se čini da uz brda beletristike, dnevnih novina i obavezne žute štampe malo tko odvoji dio životnog prostora za poeziju. I ponovno se nameće to glupo pučko pitanje 'šta će nam poezija'... A odgovor je sasvim jednostavan. Onaj tko zna čitati poeziju, razumije sve što se događa na svijetu. Na koncu, razumije sebe, svoj bit i suštinu postojanja. Kod Bokerinija je to odavno već jasno i on nema vremena da se bakće s prepucavanjima oko nedaj Bože hip-hop rima, prozaičnih slogana ili goruće važnih parola koje zovu na ustanak što je česta tematika rock pjesnika. Bokerini je pjesnik ulice koji se služi neprimjetnim parolama sastavljajući psihodelični kolaž poput primjerice op-art slikara Victor Vassarelija koji se u svojoj najkreativnijoj fazi uglavnom služio crno-bijelim kockicama. Bokerini je pjesnik koji u samo jednom stihu dočara cijelu sliku o kojoj se može razmišljati godinama. Primjerice "klica ozdravljenja za stagnirane resurse" (pjesma "Svrab ulice"), "ako vampiri posvete poemu kaladontu" ("Rokade šteka"), "heroji parališu samostan" ("Razlog sa krizom identiteta"), "razmak sa predumišljajem u istorijske svrhe" ("Kamen temeljac za osmatračnicu"), "rašrafljenih akcija, proučavam raspored policijskih časova" ("Vrzmanje oko trik automata"), "pored panoa sa tabloidima zajedene pljeskavice znaci su raspoznavanja" ("U klinču sa nokdaun ribama"), "veran reportaži o samorešavajućem problemu ližem šarenilo sa tužnog lilihipa" ("Svako ima nekoga za izbegavanje"), "nagutani srebrnim krilima držimo čvrsto prazninu u šaci" ("Znam šta ste radili prošlog sleta"), "knjige u regalima za potpalu visokih peći" ("Udareni termin za važno saopštenje"), "na uglu deficita i suficita ključari sviraju na harmonika vratima" ("Za stepen normale iznad poroka"), "tuga me čini jakim, zbunjenost me čini krivim" ("Množina"), "kolumne repriziranih katastrofa za prosečnog ljubitelja giljotine" ("Tilt"), "vraćam se iako nisam nigde bio" ("Lakmus za Feng Šui"), "zbijam šale na račun onih koji me ne primećuju" ("Luksuz je osećati se loše"), "štof od topografske karte never-neverozapad" ("Potisnute reakcije")...
I sada se slobodno može pronaći svaki zajedljivi kritičar da tvrdi kako je uspjeh Bokerinija vješto manipulirana medijska prevara. Neka, neka... Djela su ta koja govore o umjetnicima, a Bokerinijevo djelo je rezultat slobodnog uma, široko razgaljene duše i sjajnog smisla za humor. U knjizi se nalazi četrdesetak pjesama pisanih u slobodnom stihu. Svaka pjesma ima oko dvadesetak stihova koji prate tok misli i paralelno se nadopunjuju, a iza svakog stiha stoji opširan poetski prikaz sadašnjice. Nema perverzija, banaliziranja i vulgarizma. Dobar dio poezije se nalazi i na gore spomenutim albumima u izdanju Slušaj najglasnije.

Knjiga je tiskana samo u 500 primjeraka. Kako bi Bokerini rekao - sve je na rasprodaju dok se ne dokaže suprotno.
Hvala majstore za sve sutrašnje zabave!

horvi // 13/09/2008