home > mjuzik > Tabletarijum - Live at Mirror cafe

kontakt | search |

BOJAN ILIĆ BOKERINI: Tabletarijum - Live at Mirror cafe (Slušaj najglasnije, 2015)

Bokerini još jednom udara! Niški pjesnik je nakon dvije godine diskografske pauze izbacio novi album spoken word filozofije, u kojima još jednom pokazuje svoju genijalnost. Ok, možda je ovo malo prebrzi uvod za one koji još nemaju iskustva s ovim underground umjetnikom, koji svojim stihovima pomiče granice regionalne kulture i glazbe. Dakle, za one koje čitaju ovaj uvod, a još nisu imali sreću da upoznaju ovog književnika i pjesnika, kao i uvijek, preporučam malo skrolanja po našem portalu gdje ga je kolega Horvi u dosadašnjim osvrtima albume i knjige rastavio na atome. Onima koji su si dali više truda i upoznali Bokerinijev opus, pronaći će sebe i u ovom albumu.

Album je, kao uostalom i njegovi prethodnici, sniman u jednom od kafića u Nišu, ovaj put na glazbenu kartu stavljen je Mirror cafe. Publike, kako to obično biva na njegovim koncertima, ima u natruhama, a vrlo lako je moguće da je Bojan u najvećem obimu ulovio slučajne prolaznike koji su došli na piće, uz pokojeg zaljubljenika u njegovu umjetnost.

Ono što na njegovom šestom albumu i četvrtom Tabletarijumu nije upitno je autorovo baratanje stihovima, gdje po ko zna koji put pokazuje zašto je za koplje iznad mnogih. Uloviti njegovu poeziju jednako je kao uloviti ribu, misliš da si je uhvatio, a ona ti se izmigolji i vrati u slobodu. Njegovi stihovi su izricanje mikro parola, neki vas na prvu zarobe, a neke ćete prepoznati nakon desetog ili pedesetog preslušavanja albuma. Ostaju oni koji će se otkriti tek nakon nekoliko godina, a dubina nekih mikro parola ostati će zauvijek zakopana i jasna samo autoru. Pamtim da sam pri svojem prvom slušanju Bokerinija, kroz Novu epizodu Monolita u plastu sena, uvidio sličnost s Brejkersima, ponajviše s frontmenom Canetom. Takva asocijacija prisutna je i na (n)ovom Tabletarijumu, ali ne u tako velikom obimu. Komparacija postoji zbog kvalitete stihova i njihovim izgovorom, s prisutnim tvrđim naglaskom po kojem je Cane poznat, a koji Bojan također posjeduje, samo ga je iz albuma u album malo smirivao. Minimalizam tekstova kakve njeguju Brejkersi postoji i ovdje, samo ih kod Bokerinija ima mali milijun. I svaki je jedna parola koju bi bez problema mogli pronaći u nekim budućim pjesmama žurkolomaca, kad bi ovi kroz svoju poeziju htjeli zagrebati još dublje. Probao sam pristupiti albumu po redosljedu pjesama, ali kod Bokerinija to nikad nije bilo od presudne važnosti. Kod njega mi čak ni naslovi pjesama nisu bitni, jer se ovdje čovjek primarno lovi za poeziju i njenu interpretaciju. Album možete bez problema staviti na "random" ili "shuffle", koji god tekst bio uz gumbić na vašem plejeru i opet ćete u svakoj pjesmu pronaći bar nekoliko mikro parola o kojima ćete razmišjati razbijajući si monotoniju suhoparnog dana.

Glazbeno gledano, album je situiran između duba, e.b.m.-a i raznih podvrsta elektronike kroz pozadinski funky ritam. Autor glazbe i pozadinskih matrica je Milan Cyberpunk, koji je za razliku od ranijih albuma, manje sirov zahvaljujući pop prizvuku. Na prethodnim albumima za glazbenu kulisu bio je zadužen Ivan Milosavljević. On je to radio puno ambijentalnije, uz obaveznu žlicu mračne atmosferičnosti. Ovo što je Milan napravio ima puno veću dozu komercijalnosti modernog, koja ipak nije pogodila "u sridu", nego vrlo dobar "udva". Takva glazbena kulisa s naratorskom osnovicom ima sličnosti s albumom Psycho's Path Johnnyja Lydona. Bokerini je i sam raspjevaniji, pa mu na trenutke stihovi iz recitacije pobjegnu u blago pjevanje. Spomenuti Ivan Milosavljević na ovom albumu se latio gitare koja, iako u pozadini, svoj dio obavlja maestralno. Njen minimalizam daje albumu atmosferičnost po kojoj je Ivan poznat.

Bojan Ilić Bokerini je bez puno razmišljanja jedan od najvećih spoken word pjesnika regije. Kroz novi album to je i pokazao, ali ne onoliko moćno koliko je to radio ranije. I možda mu je ovo i najmirniji album, ali i kao takav je bolji od velike većine regionalnih albuma tekuće godine. Puno važnije je što se Milan nakon dvije godine diskografske suše ponovno oglasio. Još kad bi bilo moguće dovesti ga u naše krajeve, da i mi osjetimo energiju njegove interpretacije uživo.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 18/08/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Uncollected Noise New York '88-'90

GALAXIE 500: Uncollected Noise New York '88-'90 (2024)

| 27/09/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Nekro san

ATOMSKI RAT: Nekro san (2021)

| 26/09/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Vicious Burger

BILLY SYNDROME: Vicious Burger (1989)

| 26/09/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Model Kollapse

BILL LEEB: Model Kollapse (2024)

| 25/09/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*