Iako nikako ne spada u "kinda music i like", Robbie se našao u kategoriji "nesmeta, nesmeta, nesmeta…", tako da mi nije mrsko bilo ni pročitati ovu, na kraju krajeva zanimljivu biografiju. Uz štivo, poneki puta sam se i naljutio, prvenstveno na primjedbe i opaske autora, ali i prevodioca, a uz iste sam se i neki puta dobro nasmijao. Tako je npr. detaljno opisana Johnny Rottenova frizura i tko je on, vjerojatno zbog populacije i opće kulture potencijalnih čitatelja ove knjige, dok s druge strane autor i prevoditelj podrazumijevaju da ti isti čitatelji znaju tko je George Michael, Elton John ili čak Noel i Liam Gallagher.

"… s pankerskom, Johnny Rotten blond frizurom (Pramenovi kose, izvučeni u oštre, uvis stršeće "oštrice". Johnny Rotten je član legendarne punk grupe Sex Pistols, prim. prev.)"

Enivej, knjiga se kratko zadržava na Robbievom djetinjstvu, potencirajući razlaz njegovih roditelja, težak život i sklonost debljanju kao moguće posljedice koje su ostavile traga u njegovom kasnijem životu. Dolazak u Take That, njihovi zajednički počeci u gay-klubovima, nakon čega su i počele špekulacije oko Robbieve sexualnosti, pa sve do velike popularnosti i razlaza s dečkima iz benda opisani su nadugačko i naširoko. Ipak, bilo je zanimljivo ući u svijet tih mladaca, koji terorizirani svojim menadžerom i izdavačem, nisu smjeli ni prdnuti bez njihovog znanja, a kamoli imati svoj život ili dublji ljubavni život, jer bi to naštetilo ugledu i kod "gay" populacije od koje se nikad nisu u potpunosti odmaknuli, a i kod šiparica, kojima bi se ugasile sve nade kada bi netko od Take That dječaka objavio da ima neku ozbiljnu vezu.

Kao niti kod drugih "celebritiesa", niti kod Robija nije nedostajalo skandala (završavanje koncerata skinut do gola, javno izazivanje Liama Gallaghera na boks meč, svakakve radnje u drogiranom stanju…), a niti zanimljivih ljubavnih veza i pustolovina. Od lady Jacqui Colwin, koja je čini se bila prva i zasad jedina prava ljubav, preko Nicole Appleton (koja je i zatrudnjela s njim u vezi ali i pobacila), Rachel Hunter, Mel C, Andree Corr i Geri Halliwel, pa možda čak i Nicole Kidman (!?), pa do Jonathana Wilkesa, prijatelja, cimera ali možda i nečeg više. Mnoge od ovih veza nisu potvrđene ali nisu ni demantirane.



Priče iz klinika za odvikavanje također su regularni dio ovakvih biografija, a prema svemu navedenom, najmanje se piše o njegovoj glazbi, jer to ionako nije previše zanimljivo.

O klinici… "To je krasna kuća u Wiltshireu, uokolo puno krava i ja i još mnogo drugih ovisnika o drogi."

Biografije rock, pop ili filmskih zvijezda dobra su prilika, nama običnim ljudima, da uvidimo da nije sve tako blistavo kao što se čini na "crvenom tepihu" i "pod svjetlima reflektora" te da u miru možemo nastaviti živjeti naše bijedne, dosadne i nezanimljive živote.

pedja // 25/01/2008