Hiho Florijan Časni Tassoti, glavni junak ovog kratkog romančića od 120-ak stranica je tipičan predstavnik 'lumpenproleterske' generacije, vjetropir što niti malo ne haje za nekog bližnjeg, ali takoreći niti za sebe i vlastitu budućnost. Odgojen je praktički bez nadzora kod usvojitelja, postarijeg bajkerskog bračnog para kome je još kao petogodišnjak nehotice u zanosu igre ubacio briket hrane za mačku u otvoreni rezervoar na motor kotaču nesvjesno skrivivši njihovu smrt. Tokom odrastanja se potezao po đačkim domovima, upadao u delikventna društva, u pubertetu bio prebačen u samostan gdje je provalio u sef, maznuo sav novac i dostavno vozilo odlučivši da se prijavi u Legiju stranaca, no u Austriji je uhvaćen i završio u nekom hrvatskom zatvoru. Nakon odslužene kazne ipak se uspjeva domoći Marseillea i Legije, prolazi obuku, odlazi u Sjevernu Afriku, pa na Bliski istok, vraća se u domovinu i neprestano niže lakomislene i bahate poteze redovito kibicirajući laku i brzu zaradu, prostitutke i lake žene, lagodan i lak život očekivajući da će se u svakome trenutku na račun svoje pronicljivosti snaći bez obzira bila to krađa, kavga u birtiji, fizički obračun s predstavnicima zakona ili bilo kakva od mnogobrojnih situacija u kojima se zatekne. On je neosporni frajerčina kojeg život nije mazio, rocker koji pomalo svirucka gitaru (Peter Greena), sticajem okolnosti nabavi i psa Groma, te se naposljetku i skrasi u kući pokojnih usvojitelja od kojih je zadržao stari motor kotač (Choper), a u život mu se priključi i Adela, te s nekih navršenih 25 godina čitava radnja se svede na prividni hepiend s prinovom u novoosnovanoj porodici. Romančić je vrlo brzog, takoreći akcijskog tempa poput filmova Steven Segala, Van Dammea, Vin Diesela i sličnih frajerčina s velikih ekrana gdje se neprestano traži dinamika s radnjama, krađama automobila, slupanim vozilima, tučnjavama, šljivama pod okom, laganih prostakluka i stalnih dokazivanja i pokazivanja sirove snage s vrlo malim učešćem mozga gdje je šaka daleko vitalniji i važniji organ.

Autor Dražen Karakaš Klit, mahom svima znan u okvirima zagrebačkog rock undergrounda kao frontmen benda D Polikkia, Trio De Janeiro i još nekih ranijih elektronskih i trip-hop projekata (DKK), te autor filma "O čemu se tu radi?" ispočetka je u ovome djelu vrlo dosljedan u opisivanjima likova, radnji, ambijenata, atmosfere i raznih detalja na vrlo zanimljiv pripovjedalački način, no nakon otprilike polovine romana sve više izostavlja taj romaneskno zabavni pristup pisanja svevši posljednjih 20-ak stranica na dijaloge i dramatizaciju razgovora ostavši poprilično toga dužan čitatelju otprilike isto kao i nekadašnji roto romani s kioska.

Elem, kad se nakon iznimne dinamike i kojekakvih dogodovština fabula privodi koncu, od nekakvih očekivanih završnih epiloga nema ništa kao da će se radnja s Hihom Florijanom Časnim Tassotijem nastaviti u nekoj novoj epizodi poput Rockyija, Ramba ili nekog sličnog ekraniziranog celebrityija ili pak likova iz edicije Laso romani. Njegov glavni lik nije protagonst neke pravde ideala, a ponajmanje junak, Florijan je antiheroj i životni gubitnik koji se pokušava snalaziti na razne načine predočavajuči surovu stvarnost suvremeno bijednog života na ovim područjima nakon domovinskog rata pokušavajući iscenirati duh vremena Divljeg zapada barem u svojoj bliskoj okolini.

Zanimljivo i akcijski dramatično štivo s mnogo preobrata, vrlo pogodno za neku ideju o ekranizaciji, samo bi tada trebalo daleko više poraditi na epizodnim i sporednim ulogama o kojima se saznaje isključivo preko doživljaja glavnog lika.

horvi // 11/02/2016