Ono što je još prije par godina bila velika fama i oko čega su se vrtile velike diskusije (prigovori skriveni iza lažnog patroitizma su ponajviše dolazili od onih koji su se bojali gubljenja dijela svojeg tržišta i koji su bili svjesni svoje nekvalitete), postala je najnormalnija pojava oko koje se više nitko posebno ne uzbuđuje. Mislim naime na glazbena gostovanja na relaciji YU-HR i obratno, s time da prodor raznih narodnjaka/narodnjakuša uzimam kao nužno zlo u tom procesu. Darkwood Dub su predvodnici one skupine bendova zbog kojih nam treba biti drago što je glazbeno-kulturna razmjena uzela sve većeg maha. Ta neobična beogradska grupa na sceni je već preko 10 godina i iza sebe u svojoj ispunjenoj karijeri ima nekoliko albuma, nekoliko glazbenih projekata vezanih uz kazalište i film, a svojim uspješnim spajanjem različitih glazbenih pravaca od duba do (future) jazza uspjevaju ono što su mnogi pokušali, ali rijetki, pogotovo na XU prostoru i uspjeli - uspješan spoj rocka i plesne elektronike. Ne shvaćajte to previše doslovno, ali činjenica je da se publika na njihovom koncertu u Močvari kretala u rasponu od ljubitelja alternativnijeg zvuka i čestih posjetitelja kluba s jedne strane, te onih kojima su Kontrapunkt i slične plesne večeri nezaobilazan dio života. Povod koncerta, ako je povod dobrom koncertu uopće i potreban, je bilo predstavljanje njihovog novog albuma naslovljenog "Život počinje u tridesetoj" koji je po najavama trebao izaći dan prije za bg etiketu B92 i koji se na žalost brojnih posjetitelja nije mogao kupiti na njihovom štandu te večeri. U dosta popunjenoj, no na sreću onih koji su se željeli te večeri i malo iskakati/naplesati ne i prepunoj, ali izuzetno sparnoj Močvari, petorici članova benda (vokal, gitara, bas, bubnjevi, DJ), koji su se uskoro počeli kupati u vlastitom znoju, povjerena je dužnost dobrog provoda. Svirajući nekoliko novih stvari koje je publika dosta dobro prihvatila, većina koncerta se ipak sastojala od njihovih prošlih uspješnica: Treći vavilon, Elektro pionir, Nedaleko odavde, O pustinji, Nepravda, (legendarna) Filadelfija,.... Posebna priča među petorkom je pjevač i textopisac Vuča koji je svojim neumornim plesanjem i skakanjem (kojim me podsjetio na križanac između Beza iz Happy Mondaysa koji je imao ulogu plesača u bendu i pjevača Roba iz Stereo MC's) publiku stalno tjerao dalje i dalje - prvi katarzičan dio koncerta nastaje nakon što su "udovoljili" dijelu publike i otprašili "Sistem" na kojoj DJ uzima mikrofon u ruke, a slijedeći, apsulutni vrhunac večeri se desio kada je krenula "Zapremina tela". Uz pokoji interni osmijeh između darkvudovaca, a nešto rjeđe prema publici, te pokoje "Hvala" i "Idemo Zagreb!", bend nije imao posebnih dodvoravajućih verbalnih kontakata s publikom. Glazba je bila itekako dovoljna za uspostavljanje pravog odnosa koji će meni osobno još dugo ostati u sjećanju. Apsulutno zasluženo nose epitet jednog od najzanimljivijih bendova na ovim prostorima, a ovaj energičan nastup uživo to samo potvrđuje. Njihov, ako se ne varam, treći pohod na HR metropolu se završio nakon odlične dvosatne svirke (uključujući i dva bisa) na kojoj vjerujem nitko nije ostao ravnodušan. Obzirom na čini se jako dobar odnos Darkwooda i Močvare, što je priznao i sam Vuča u jednom interviewu za jedan crnogorski fanzin, za kraj ću parafrazirati dio texta iz njihove "Pustinje": Dub u Močvari, Močvara u Dubu...

sale // 08/06/2002

> vidi sve fotke // see all photos