Ja pisem o koncertu, a onih trideset - četrdeset akreditiranih, koliko sam uspio skuziti po listi, malo tko će od njih spomenuti i DDR, a još manje sjajnu predgrupu Buzzers koja je zbunila sve prisutne. I ja sam također mislio da se radi o Barinim "Too old to r'n'r" Brujačima, međutim kada je ekipa sastavljena od četiri mlada momka u kravatama i sa maramama preko lica izašla na stage i počela svirati stari rock and roll iz pedesetih godina prošlog stoljeća, svi prisutni su se čudno pogledavali u očiglednoj nedoumici i zbunjenosti kojoj je prethodio intro - govorni uvod jednog dugokosog mladića koji je Buzzerse najavio poznatim "pussy" citatima iz filma "Dusk Till Dawn".

Sve je u prvi mah izgledalo da su Buzzersi nekakvi foliranti, no malo brus. Nakon 2-3 odsvirana songa, sve moje nekakve sumnje u njihovu kvalitetu su nestale jer oni sviraju veseli rockabilly na izraziti hard-punk-rock način. Od odsviranih stvari uspio sam zapamtiti "Let it rock", mada niti preostalih desetak nije ništa lošije. Miješaju vlastite skladbe s poznatim r'n'r temama, sve pjevaju na engleskom jeziku i po mojem mišljenju su odlični, a također smatram da kad bi pjevali na hrvatskom, publika bi ih moguće prihvatila sa zadrškom poput Roberta Marekovića, Fantoma i sličnih rockabilly izvođača. Jedino manjka scenski performance i bolja aktivnost pjevača, no ionako naši gotovo svi demo bandovi muku muče s koncertnim izrazom i imageom neuvjerljivosti, tako da to izgleda nema nikakve veze što je vokal previše nalik na nekog pjevača iz restoranskog sastava. Njihov nastup trajao je nekih pola sata, nakon čega se prostor Močvare osjetno popunio novopridošlom publikom, za razliku od samog početka večeri kada je izgledalo da će osim mene i jednog tipa u mračnom kutu koncertu biti prisutno svega još dvadesetak ljudi. Nakon male pauze u kojoj je DJ Slavica (ako sam dobro zapamtio) prodefilirala s odličnim setom rocka, na stage izlaze tri spodobe DDR. Gitarist Danny Kroha u kožnim gaćicama i ženskom frizurom s nekakvim mufovima i perlicama, te dvije sestre - poluslijepa bubnjarka Christine i basistica Margaret Gomoll su odjevene iliti razgolićene po sistemu striptizeta - bikini, halteri, salonke s visokim potpeticama... Prvih nekoliko stvari publika očima guta njihov image koji je uvjerljiv do spoznaje sadomazohizma što DDR vrlo dobro zna, no nakon toga dolazi samo jedna stvar u obzir - njihov čvrsti i sirovi detroitski rock koji je izašao iz stare garage škole MC5 i Iggyjevih The Stooges. Koliko sam uspio izvući informacija, imaju objavljena tri albuma "Tasty" (1997.), "True Love Aways" (1999.) i još jedan za koji nisam uspio saznati naziv kome u sklopu svjetske turneje upravo vrše promociju i po prvi puta su u Hrvatskoj. Sviraju koncizan i brutalno prljav rock sa osjetnim primjesama bluesa i psihodeličnim gitarskim solo dionicama, izvijaju se, vrište... Jednostavno - nastavljaju točno tamo gdje se Iggy izgubio nakon ludog vremena ranih sedamdesetih, pa nije nikakvo čudo što je i on sam njihov veliki obožavatelj kao i John Cale ili Alan Vega.

Minimalizam, blues i rock u jednom. Više nego odlično i jedva čekam da nabavim njihove albume jer ono što sam vidio i čuo tijekom sat i pol vraća vjeru u rock and roll. Odlično. Perfektno. I uvjerljivo. Nakon ovog nastupa potpuno mi je jasno zbog čega naši rock bandovi nemaju gotovo nikakve šanse u inozemstvu - nisu dovoljno uvjerljivi.

horvi // 21/10/2004