Već početkom godine najavljeno je da Placebo dolaze u Zg i mnogima se učinilo da bi to mogao biti koncert godine, pa i šire, s obzirom na duge i sušne koncertne godine.

Kasnije se saznalo da "vuku" sa sobom i svoju predgrupu (Sneaker Pimps) što i nije uobičajeno čak ni za ono malo izvođača koji nas posjećuju. Ipak kad se saznala i cijena ulaznice, bilo je više nego izvjesno da je to preskupo za populaciju koja sluša ovaj bend. Iako su Duran Duran prije nesto manje od dva mjeseca, po istoj cijeni dobrano napunili veliku dvoranu istog Doma, ovajput se u maloj dvorani sakupilo oko 1.500 - 2.000 ljudi. Srećom to su bili ljudi željni takve svirke.

Ovako mali broj ljudi nije ni organizatore, ni predgrupu omeo u planu da započnu svoj dio točno u ugovoreno vrijeme.Tako su mnogi, naviknuti na kasnije početke koncerata u Hrvata zakasnili vidjeti Sneaker Pimps na djelu. Među njima sam bio i ja, a kad sam još pri ulazu popio koje pivo i pozdravio par poznatih faca, bilo je gotovo. Kažu da su bili dobri, da im više ne pjeva "teta", nego "striček" i da su odsvirali hitove tipa "Six Undreground" i "Spin SpinSugar".
Negdje malo iza 21h pojavila se očekivana trojka (s četvrtim članom u sjeni koji je svirao klavijature, bas i možda još štošta). Počeli su, mislim, s "Hemoglobin" i "Days Before You Came" i odmah pokazali da im nije bitno što je to jedini dosad nerasprodani koncert na turneji. Odličan zvuk i njihova raspoloženost prenijeli su se na publiku i dalje ide sve po planu. "Scared Of Girls", "Bionic", "36 Degrees", "Passive Agressive", "Leni" (b-strana singla), "Every You Every Me", "Without You I'm Nothing" (koju u principu ne izvode na koncertima), pa novi hitovi "Slave To the Wage", "Special K" i "Taste In Men". Sve to i još toga u manje od sat vremena, ali kakvih. Nakon odlaska s bine, niko izvan dvorane, prema jačini skandiranja, nebi mogao procijeniti da je unutra toliko malo ljudi. Vratili su se i odsvirali akustični set s Molkom za klavirom ("My Sweet Prince", "Bruise Pristine" i "Peeping Tom"), opet otišli i vratili se da bi odsvirali "Black-Eyed" i "Pure Morning".

Na kraju, čak i oni koji su ovdje bili po službenoj dužnosti (npr. cijenjena gospoda novinari) morali su priznati da je svirka bila više nego odlična, a da se Molko i družina pritom, još uvijek, dobro zabavljaju. Naime, u jednom trenutku Molko je rekao "If you're not clapping, it means you're gay", na što su neki u dvorani i počeli (a neki su i prestali), dok je basist rekao "Nevermind, I'm gay too!!!"). Možda i nije baš tak bilo, ali je u tom trenutku dobro zvučalo.
Nadam se jedino da organizator ("Bina") neće odustati od organizacije sličnih koncarata. Vjerujem da bi se našlo još "in" bendova koji bi došli svirat u lijepu našu.

pedja // 06/04/2001