U godini u kojoj slave dvadeset godišnjicu objavljivanja prvog albuma, Placebo su odlučili fanovima podariti novu best of kompilaciju. Ona dolazi dvanaest godina nakon prve "Once More With the Feeling", a sadrži sve dosad objavljene singlove (osim Burger Queen Français, Twenty Years i The Never-Ending Why), te još pokoju obradu i zanimljivu verziju.



Na spomenutoj su kompilaciji bili predstavljeni svi singlovi s prva četiri albuma, i dvije nove pjesme, za koje sam zaključio da "osobno nisam zadovoljan s novim pjesmama, ali... Treba im dati još jednu šansu.". I dao sam im. I to ne jednu, nego tri. Naime, toliko su još albuma snimili od tad. Međutim, svakim su albumom padali sve dublje i dublje u bezdan neinventivnosti i lažnog glamura.

Imajući na kupu sve te pjesme, preko trideset singlova, moguće je usporediti prvu i drugu dekadu u njihovim životima, i čuti te razlike. Album "Meds", još je i imao poneki blistavi trenutak. Svakako je to naslovna Meds otpjevana u duetu s Alison Mosshart ili Infra Red, koja podsjeća na zaostalu pjesmu s "Black Market Music", međutim pjesme s posljednja dva albuma trebalo bi jednostavno zaboraviti.



Bilo koju pjesmu s prva tri albuma, mogao bih na "repeatu" imati danima, no kad čujem Loud Like Love, već nakon dvije minute imam volju maknuti je, a kamoli da je ponovim. Probajte pažljivo slušati naricanje "Breathe, Breathe, Believe, believe, believe, believe". Sličan osjećaj mi donosi nova pjesma, snimljena za singl ovoj kompilaciji. Jesus' Son je prosječna pjesma nakog prosječnog benda, koja uopće nema potencijal singla, a kamoli jačinu pjesama kao što su Pure Morning, Nancy Boy ili You don't care about Us, koje su im bile nauspješniji singlovi. No, moram priznati da je bolja od obrade hita grupe Talk Talk Life's What You Make It. Za ovakvo uništavanje odlične pjesme, trebao bi ih netko tužiti, za nanošenje duševnih boli. Danas kad čujem original, koji inače štujem i volim, odmah se sjetim Molkovog "meketanja" i tražim drugu pjesmu.



A vjerujte mi, Molko nije uvijek "meketao". Poslušajte samo te prve albume, da se uvjerite. Čak nije ni kod obrada "meketao". Jedina uvrštena na ovu kompilaciju je Running up the Hill od Kate Bush. Fina obrada, potpuno prilagođena njihovom zvuku. A imali su kroz godine relativno dobrih.

I tako, ovaj put čini mi se da ću se prestati nadati nečem novom i dobrom iz radionice Molko/Olsdal, i skoncentrirati se na spomenuta tri albuma, koja stvarno volim.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 29/11/2016