U ovom burnom tjednu gdje su glavne vijesti Donald Trump i koncert Justina Biebera u Areni, (a sad i najnovija najtužnija o Cohenu), posjetio nas je i britanski poprock duo Placebo sa svojim pratećim bendom. Placebu je ovo četvrti put u Zagrebu, i zaista, kad su prošle godine na InMusicu rekli da će se vratiti, nisu nas iznevjerili. Bendu su predgrupa bili velški The Joy Formidable, koje sam kao prava neodgovorna rencenzentica propustila. Neću uzlaziti u detalje razloga.
Organizator je imao neke velike propuste, npr. samo dva šanka s vrlo malo osoblja što je prouzrokovalo predugačke redove i propuštanje predgrupe/prvih taktova Placeba ili pak izostanak odlaska po još jednu rundu. :(
Drugi propust je bio taj što nije bilo garderobe! Ne mogu vjerovati. Takav koncert, bez garderobe u studenom! Još se toliko temperatura digla da se preznojio svatko tko se imalo gibao. Prošlo je malo od njihovog posljednjeg nastupa u Zagrebu pa je možda i to bio uzrok što se dvorana Dražena Petrovića nije napunila. Dio tribina oko pozornice zjapio je prazan dajući dojam da su ta mjesta rezervirana, ali VIP nikad nije došao. Bio je to tip koncerta o kojem možete napisati izvještaj i bez da ste prisustvovali na njemu. Samo tako da ste pitali ljude par okvirnih dojmova i iskomentirali setlistu koja je ista po čitavoj turneji i možete ju sasvim lako pronaći online, ali tako biste izostavili neke ključne dijelove. Iz površnog osvrta na setlistu možemo zaključiti da nije bilo baš kao što je Brian ranije najavio da će svirati najkomercijalnije stvari, jer ipak nisu bili toliko svirani hitovi, koliko rijetke stvari. Koncertu su nedostajali neki od hitova poput "Meds", "English Summer Rain" ili "Post Blue" (iako vjerujem da bi svaki fan našao neke druge hitove koji su njemu nedostajali). Najviše je stvari bilo s prvog albuma, samo za HC fanove, rekla bih, iako ih je taj album i progurao na scenu, no ipak je tom albumu rođendan kojeg slave. Dakle, bio je to koncert za fanove, ali one prave. Kako će se izvođač dodvoriti publici i dati dojam da ono što gledaju ipak jest jedinstveno iskustvo, unatoč isprogramiranom showu? Naravno, obraćanjem i komuniciranjem s publikom, u čemu se Brian Molko dobro iskazao.
Obratio se na početku koncerta pokazavši da se sjeća Zagreba, i da su prvi put tu bili 2003., (iako je to zapravo bilo 2001.). Ispričao je neku anegdotu s časnim sestrama i golom ženom pa je Zagreb nazvao paralelnim svemirom, ili tako nešto. Ni sam ne zna koliko je u pravu.
Također nam je rekao da smo lijepi, odnosno privlačni, i da ako se Brexit stvarno dogodi, da bi mogao doći kod nas, naravno, ako bismo se htjeli brinuti o njemu. :) Publiku bih definitivno pohvalila, iako nismo bili preaktivni tijekom pjesama, bili smo poprilično dobri između njih s gromoglasnim pljeskanjem, deranjem i vrištanjem. Najviše se to osjetilo nakon pjesme "I Know", gdje su u jednom dijelu tribine počele lupati nogama. Ta krasnoća je trajala nekoliko minuta, a ostavila je Briana (a i ostale) bez riječi.
Navijačke ovacije još je zaradio Nick Gavrilović (prateći gitarist na turnejama) kojeg je Molko predstavljajujći bend najavio kao domaćeg dečka, glavom i bradom - Hrvata. Jedan od boljih trenutaka bio je kad se Molko obratio ljudima koji snimaju koncerte na mobitelima: "Ne mogu vas spriječiti, snimajte, propustite koncert, onda dođite doma i gledajte lošu snimku s lošim zvukom." Ovo obraćanje, kao i ilustracija znaka s prekriženim mobitelima na stejdžovskim ekranima prije početka koncerta, definitivno je ovaj koncert učinilo najpodnošljivijim u zadnje vrijeme što se tiče mobilnih uređaja u zraku. No naravno, to nije spriječilo najupornije dokumentariste. Najdirljiviji dio koncerta bio je tijekom pjesme "Without You I'm Nothing", prvo minimalistička svjetla koja podsjećaju na svijeće, pa onda snimka Davida Bowieja s Placebom u backstageu kako pjevaju tu pjesmu. Naježila sam se. Iskomentiran je i Donald Trump. Jednom zajedno s čitavim kapitalizmom: tijekom pjesme "Protect Me From What I Want" Molko naglašava stihove "Corporate America wakes…", dio publike shvaća i reagira.
Drugi put solo: tijekom pjesme "Infra-Red" pojavljuje se slika kutije Marlbora, no umjesto loga nalazi se mutna slika Donalda Trumpa i upozorenje da šteti nama i našoj okolini. Prvo se slika pojavljivala povremeno, na par sekundi, kao priviđenje, a onda je na kraju ostala (skoro) trajno. Simbolično. To je bilo tijekom prvog bisa, a najboljim trenutkom tog bisa ipak bih proglasila Stefanovo dizanje bas gitare u bojama LGBT zajednice prije "Nancy Boy" govoreći nam da budemo ono što želimo biti.
Sreća da je Placebo ipak u nas i dalje na margini, ne toliko brand koliko bend, kao što je to u drugim zemljama, jer bi ovakav potez izazvao puno prašine. Zamislite da je to večer prije napravio Bieber, pa članci na Indexu ili kakvom drugom portalu, pa komentari homofoba i klerofašista. Ma budimo sretni da u ovoj zemlji paradoksa mnogi nisu znali tko to zapravo dolazi svirati u KC Dražen Petrović, jer bi se možda našao i koji poludjeli prosvjednik, pokušavajući objasniti da to nije dobro za mlade jer je on detaljno izanalizirao pjesme, i govore o drogama, alkoholu, seksu i, najgore, rodnom preispitivanju! Drugi dio koncerta, zajedno s bisevima, počevši s "For What Its Worth" bio je nešto življi po pitanju publike, kako je i red za rođendanski parti, veli Molko, koji je pomogao pri konceptualnom razdvajanju koncerta obraćajući se publici upravo prije te pjesme. No ni ne možemo od Placeba očekivati koncert koji traje više od 2h sastavljen od pjesama koje dižu. Jednostavno ih nemaju toliko. Po meni su dobro rasporedili set predstavljajući tako sve svoje stvaralačke faze i pokazujući što im je zajedničko, a što različito. Definitivno ste sinoć mogli dobiti ono što ste platili, a i više od toga, svjetlosni show i prateći vizualni materijali su bili odlični. Ekrani su se pomicali, live slika i snimke su se pitko izmjenjivale i stapale. Koncert završava s "Running Up That Hill", koja prelazi u zvukove distorzije.
Brian i Stefan silaze među fanove, pozdravljaju se i grle.

P.S. Opet su rekli da će se uskoro vratiti.

Čekaj, jesu li stvarno bili dobri ili je to samo placebo?
Placebo terapija.

kata.strofa // 11/11/2016

> vidi sve fotke // see all photos