And now something completely different! Tako bi se mogao opisati koncert Heavy Trash (ako ste patološki obožavatelj Jon Spencera, kao ja npr.). Jon Spencer u bijelom sakaču s akustičnom gitarom, dajte mi još nešto čudnije! Ali čudno je dobro, da ne kažem izvanredno!

Ne znam kakve su druge rock zvijezde, ali Jon i Matt su stvarno veeeeeeeeeeeeeeeeeri najs ljudi. Druže se s obožavateljima, gledaju ostale bendove, kao i svi drugi ljudi koji su došli na koncert, ali eto oni baš slučajno i sviraju. A kada me kasnije Jon Spencer pozdravio kad smo se sreli u klubu, e onda je stvarno postalo već malo nadnaravno. Mislim ono, koliko više super netko može biti?? Koncert je bio u klubu preko ceste od East Side Gallery, najdužeg komada Berlinskog zida, u ogromnoj staroj hali koja je valjda prije bila poštanska željeznička postaja (to bi valjda značilo postbahnhof, nisam si baš s njemačkim na ti). Da ne znate da tamo ima neki klub ne bi tamo zalazili ni za živu glavu. Sve ograđeno, hrpe građevinskog materijala, kontejneri, traktori... A do kluba morate skroz okolo. Valjda su zato i odabrali to mjesto - Heavy Trash na sve strane! Ali kad uđete, skroz druga priča. Imaju guba terasu, plesni podij s palmicama i u drugoj dvorani prostor za koncerte, veličine Močvare otprilike.

Kad smo došli nije baš bilo pretjerano puno ljudi, tako da su Danci The Tremolo Beer Gut svirali pred skoro praznim klubom. A svirali su opasno dobar surf. Ako vam je njihovo ime od nekud poznato možda ste ih zapamtili po skroz dobrom remixu Blues Explosion stvari 'She Said'. A nije im bila loša ni obrada 'Death Valley '69' Sonic Youth koju su i odsvirali pri kraju seta.

Nakon njih su uslijedila dva užasno žgoljava brata, i kolega, poznatiji kao Powersolo. Isto Danci. Prvi dio koncerta su jako ličili na The Cramps, da bi preko neke uvrnute country distorzije prešli na nešto srodno onome što rade Blues Explosion. Uglavnom skroz dobre predgrupe. Nisu udavili. Rijedak slučaj u zadnje vrijeme.

A onda su došli Heavy Trash. Jon je, nakon više različitih odjevnih kombinacija u kojima se muvao po klubu, nabacio svoje radno odijelo i koncert je mogao početi. Za tu večer Heavy Trash su postali i Jesper 'Yebo' Reginal iz The Tremolo Beer Gut na bubnjevima i Kim 'Kix' Jeppensen iz Powersola na kontrabasu. Umjesto 'Blues Explosion!' urlika Jon Spencer je vikao 'Heavy Trash ladies and gentlemen! Heavy Trash!' i nije nedostajalo skakanja po pozornici, bacanja na pod, naginjanja u publiku, rušenja stvari i općenito svega onoga zbog čega je Jon Spencer - Jon Spencer. Ali dojam je ipak bio drugačiji. Nekako se činio veselijim. A tek novi plesni pokreti... Elvis je mala beba naspram njega! S Blues Explosion je ipak malo mračnija atmosfera.

Koncert su započeli s 'Back Off' i nakon toga nanizali cijeli album, s još jednom dodatnom pjesmom. Kad je krenula 'Under The Waves' Jon je tražio plave reflektore jer mora biti 'all blue', ali kad su se počeli spominjati grobovi i mrtve žene, pozornica je naglo postala crvena, i plavo se nije vratilo. Bar ne za tu pjesmu.

Zvučali su stvarno fantastično, a tu je puno pomogla i publika koja je bila odlično raspoložena, a pola ljudi je izgledalo kao da je ispalo iz nekog američkog filma iz '50-ih godina, a nije ni da su Heavy Trash puno odudarali. Do kraja koncerta je pola prvih redova plesalo, je li, kako drugačije nego 50's style. Stvarno lijepa promjena od svih ovih koncerata u zadnje vrijeme na kojima te pokušavaju ubiti u prvom redu. Najviše pozornosti je privukao neki tip koji je cijelo vrijeme pokušavao doma odfurati Jonovu nogu, sudeći po količini energije koju je ulagao da ga zagrli oko dotične svaki put kad je Jon zaprijetio da će sići u publiku. Onda je valjda zaključio da to nema smisla pa se popeo na stejdž i izdernjao se nešto, na što su svi u bendu poumirali od smijeha. Naravno da nije bilo redara koji bi ga po hitnom postupku srušili dolje i izbacili van. Nije ni da su bili potrebni jer je tip sam sišao nakon što je rekao što je imao. Negdje u prvoj polovici koncerta Jonu Spenceru je pukla A žica na gitari, a dok je on stavljao novu, nas je zabavljao Yebo koji stvarno nije normalan. Prvo je glumio DJ-a (koji je zbrisao kako smo svi primjetili kad je trebalo pustiti neku muziku u pauzi) i lamatao rukama po zraku praveći se da nešto miksa. A onda je imao cijelu priču o tome kako Jon Spencer uvijek ostavi vrrrrrrrlo mokar mikrofon, pa ga je nudio djevojkama iz publike, ako je koja zainteresirana. Na kraju si je donio ogromnu praznu bocu, zataknuo je na bubnjeve i svirao na njoj ostatak koncerta. Kada je nova žica postavljena koncert se nastavio u istom ritmu, znoj i slina su prštali na sve strane. Jon se stvarno unosio u pjesme. 'Take My Hand' je tako odpjevao da mi je došlo da se plačem, koliko god to patetično zvučalo. A kad se kleknuo se na pod, nagnuo u publiku, jedno 10 cm od mene i ponavljao 'I need you to love me!' u totalnom transu, i tak dobru minutu, svi su stajali ko hipnotizirani. I to nije bio jedini takav trenutak jer gospodin Spencer je s uspjehom prenosio raspoloženje pjesama na publiku koja je to znala cijeniti.

Ako se sjećate kad sam rekla da su Jon i Matt veeeeeeeri najs ljudi, e pa još jedan dokaz toga je bio kad je Jon prije nego su počeli svirati 'Fix These Blues' rekao da je ovo 'very special night' jer su neki ljudi tamo došli 'a long long way' da bi ih vidjeli. Sad, to možda i nije imalo veze s tim što se prije koncerta upoznao s nama i bio vrlo ugodno iznenađen kad je čuo da smo došle skroz iz Hrvatske i Nizozemske (moja frendica) da bi ih vidjele, ali tko zna. U svakom slučaju, koliko god nas je bilo tamo koji smo došli a long long way da vidimo Heavy Trash, bilo nam je lijepo čuti tako nešto.

Koncert je završio s prikladnom 'Yeah Baby', koja zatvara i album, u kojoj Jon ispredstavlja cijeli bend i traži da za svakoga kažete 'Yeah!', pa i za njega. A kad vas tako lijepo zatraži...

Naravno da nikome nije bilo dosta pa su se Heavy Trash vratili i odsvirali još i 'Lover Street' i 'Mr. K.I.A.' na kojoj im se pridružio i J.C. Benz, bubnjar iz Powersola. Publika je htjela još, ali koncert je morao biti gotov do 23h, pa je to bilo to. Jon Spencer i Matt Verta-Ray su još jedanput pokazali da su vrhunski muzičari neograničeni stilovima i da znaju kako se radi genijalan koncert. A budući da nam je Matt rekao da obožava Hrvatsku nadajmo se da će Heavy Trash doći i kod nas.

ana // 06/09/2005

> vidi sve fotke // see all photos