Kako napisati nešto što o koncertnom doživljaju s Jon Spencera i društva već nije rečeno na tisuće i tisuće puta. Koliko se samo puta ponavlja ta priča o prolivenom znoju kojim Jon "blagoslovi" blues explosion vjernike barem do pola dvorane. Koliko je puta Russell Simins nazvan "životinjom" za bubnjevima koja jede sve živo. A tek kad Vas počasti svojim simpatičnim glasom kojeg se ni Lemmy ne bi posramio… Ni Judah Bauer ne ostaje dužan u svojim dužnostima sviranja i soliranja gitare, a ponekad se ne libi ni zapojit nešto. Ono što me svakiputa fascinira kad se nađem licem u lice s ovom trojkom je njihova uvježbanost zaustavljanja pjesme na nekom totalno nemogućem dijelu i započinjanja nove iz potpuno drugog ritma. Da li je moguće takve stvari uvježbati ili je to jednostavno kemija koja struji pozornicom i daje im, nama gledačima, nevidljive znakove kada i na koji način će to napraviti. S obzirom da set-liste mijenjaju iz dana u dan iz večeri u večer, ponekad ubace i neku koju nisu ni mislili večeri odsvirati, molim nek mi netko to objasni. Tridesetak pjesama kroz koje prođu tijekom koncerta od kojih su neke pristojne duljine, a neke tek toliko da se uzvikne "that's the sweat of the blues explosion" i odmah se prelazi na nešto drugo, presjek su cjelokupne karijere JSBX-a, a nađe se ponekad i mjesta za poneku obradu. Kako na ovoj turneji promoviraju svoj najnoviji album "Meat & Bone" tako je ipak u set listi ostavljeno mjesta za najviše pjesama s tog albuma. Tijekom večeri čuli smo Black Mold odma na početku, Get Your Pants Off negdje već pri kraju, a sredinom su se posakrivale Bag of bones, Strange Baby i neke druge. Na moju veliku žalost Brendu opet nisam čuo, al su s velikog Orange-a zasvirali i Sweat i Bellbottoms (i još poneku), a bio je tu meni draga Chicken Dog, pa 2 Kindsa Love, pa Afro, koje su redom nailazile na najbolji odjek u publici. Prvi puta sam ih gledao prije 17 godina, kada su bili u naponu snage, te su se nakon koncerta ležerno spustili među raju, strpljivo popričali sa svakim, pričekali da svi odu i onda se i oni pokupili. Danas, opet su u naponu snage i opet se nakon iscrpljujućeg koncerta vole podružiti, vole kad im ljudi govore da su super, da im je ovo najbolji koncert ikad… Ko ne bi volio da mu to govore. A oni odgovaraju ljubazno i smireno ko da se do maloprije sat i pol vremena nisu trošili sto na sat. I još kažu, ma doći ćemo mi opet i biće to onda još bolji koncert od ovog. E da mi je to vidjeti…

pedja // 18/02/2013

> vidi sve fotke // see all photos