Ni sam ne bih odabrao bolji bend za Dan nezavisnosti. Makedonski plesni post-punk kolektiv sa mozgom dobro je protresao KSET. Kao zagrijavanje su nastupili članovi benda bez pjevačice Kristine. Nju je na vokalu mjenjao gitarist Vasko. Svirali su nekakav pop-punk tipa Green day ili Offspring. Kao zagrijavanje dobro, ali ništa više od toga. Nakon kraće pauze, na pozornicu se penje pjevačica Kristina i počinje show. Odmah su se ubacili u onaj svoj poznati plesni groove od kojeg nisu odustajali do kraja koncerta. Apsolutna zvijezda večeri je bio bubnjar-hobotnica Dzano koji iz okrljaštenog seta bubnjeva izvlači puno više nego što većina bubnjara može iz regularnog seta. Skupa sa prijetećom i stalno gibajućom pojavom basista Nenada čine jednu od moćnijih ritam sekcija u povijesti ovih prostora. Gitarist Vasko se za sada drži zadatka koji si je postavio na studijskim albumima i ne luta puno izvan tog zadanog prostora. Pjevačica Kristina je posebna priča. Savršena mješavina djevojke iz susjedstva, pametne studentice te prgave aktivistice. Ona je zadnja u nizu jakih žena u urbanoj muzici ove regije (Jinx, Elemental, Bambi molesters, Vrooom!, E-play, Autopark) koja nije samo lijepo lice koje uljepšava vizualni izgled benda već piše sve tekstove koji nisu ono klasično ''politika je zlo, izazivajmo nerede'' već je ''misli svojom glavom i pobojedi ih njihovim sredstvima''. Za vrijeme instrumentalnih dijelova izvodi nekakav čudan robotski ples koji je mješavina Petera Gabriela iz njegovih najluđih Genesis dana (samo bez maski) i Jella Biafre sa njegovim vodviljima. Kao i kod svakog politički orijentiranog benda tako i ovaj između pjesama ima kratke pričice kojima ukazuje na nepravde. Sudeći po iznesenom, bend baš nema lijepo mišljenje o svom gradu Skopju, budući da se tamo ne kažnjavaju zločini nad životinjama, susjedi se lančano mrze, a vlade u 99% slučajeva varaju svoj narod kako bi pokrale što se pokrati može i usput ostale na vlasti. Tijekom jedne od tih priča Kristina je došla u sukob sa jednim vidno alkoholiziranim ''obožavateljem'' koj je samo htio da se što manje priča, a što više svira. Zaključak koji je Kristina izvukla iz ovog iskustva se nažalost može primjeniti na bilo koji koncert na ovim prostorima-''što više piješ, više ti se sviđa svirka''. Set se uglavnom sastojao od pjesama sa novog albuma prošaran sa pjesmama sa prvog albuma. Bilo je pritužbi da je nastup bio prekratak, ali obzirom da bend ima dva albuma od jedva preko pola sata trajanja, furiozni nastup od 45 minuta je sasvim u redu. KSET baš i nije bio pun što je očito danak produženog vikenda. Publika je nekako najbolje reagirala na pjesme sa prvog albuma što i ne čudi obzirom da je imao više vremena da se uvuče u podsvjesni dio osobnosti konzumenta. Predkraj nastupa je konstantni plesni groove postao pomalo monoton stoga su ubacili par psihodeličnih breakova sa zavijajućim efektima na basu i space-rock šapćućeg vokala tipa Gilli Smyth iz Gonga. Daleko je to od bilo kakvog ozbiljnijeg eksperimentiranja i služi samo za nabrijavanje. Ipak, to zorno pokazuje da se dobitna formula već polako troši te da bi se trebalo početi sa iskoracima u druge smjerove ako se želi zadržati svježina. Sve u svemu imali smo čast pogledati jedan mladi bend u naponu kreativne snage koji će sigurno nadići ove klupske okvire i postati regionalna atrakcija. Samo da ne pristanu na kompromise.

tomislav // 11/10/2010

> vidi sve fotke // see all photos