Kao prvo hvala Pedji i Terapiji što su mi omogućili da vidim ovaj koncert. A onda hvala i Mati Škugoru što je u KSET uspio ponovno dovući legende.

Ova dva benda su dvije potpuno različite priče. Prvi bend koji je nastupio, Gutbucket su sjajan kvartet kojeg čine Paul Chuffo (bubnjevi), Ken Thomson (sax), Ty Citerman (gitara) i Eric Rockwin (freetles electric bass). Sviraju oštri punk-rock-free-jazz, sve stvari su im instrumentalne i daju maksimum od sebe. Oni su čista art škola proistekla iz ostavštine Lounge Lizards, a mnoge paralele se mogu povući i sa sjajnim debijem Miladojke Youneed "Ghastly Beyound Belife". Gitarista je nemoguć, svira na nevjerojatan način, udara po gitari kao da je namjerava polupati, klima glavom u transu i svaki moment daje do znanja ekipi u kojem je stadiju. Najupečatljivija osoba u bendu je saksofonist Ken, proćelavi gospodin koji ima četrdeset i koju na plećima, no po njegovom ponašanju izgleda kao da mu je sedamnaesta tek na vratima. Obožava skakati i svirati melodije i improvizacije, te se vrlo rijetko upušta u ritam. Ritam sekcija je skroz šašava - bubnjar Paul nema nikakvog predaha, a Eric koji svira električni kontrabas (onaj koji je Sting svirao na "Zenyatta Mondatta"!) pažljivo promatra sve što se događa i nevjerojatnom konciznošću prati ekipu. Njegovi radovi prstiju su snažni, moćni i povremeno ih pospješuje odličnim povremenim potezima gudalom, tako da se melodije i konfiguracije kompozicija smijenjuju, što cijelom smislu njihove glazbe daje fantastičnu dimenziju. U njihovoj glazbi, naravno, najviše je prisutan jazz i osebujna improvizacija, te naglašeni ekspresionistički motiv. Svi su skroz šašavi na pozornici i vrište kroz svoj duh jazza u 21. stoljeću spajajući u njega i rock, i punk, i funk, a i obilje psihodelije. Uostalom, poslušajte prvi album Miladojke ili jedan od radova nikad prežaljenih Lounge Lizards i sve će vam biti jasno. Gutbucket su pravi umjetnici. Fantastični! Nakon pola sata pauze došli su na stage KSET-a zvijezde zbog kojih se skupilo nekih 300 ljudi koji su očekivali nešto "najveće i najbolje" što jedni Gvs.B mogu dati. Počeli su opako i oštro, kao u najboljim danima i nastavili plejadu svojih izuzetnih sirovih skladbi. Sve što su te večeri odsvirali je bilo dobro i odlično, bio je tu i "Sexpayer", i "Tucked-in", i "In like Flynn", i "Let me come back", i "Rocket are red"... no oni su tu večer svirali samo svoj nekakav "best of" kojeg namjeravaju kroz izvjesno vrijeme objaviti. Začudilo me da su onu avanturu sa albumom "Freak On Ice" potpuno zaobišli jer im se izgleda nije zdopala publika koja bi to mogla (i htjela) slušati. (Zašto?) Nema veze, dečki su ostarjeli, ali su ipak ostali zabavan bend koji kroz neke morbidne priče pokušava zabaviti publiku, a ono što je bilo poslije koncerta sa Johnny Templom i ekipom to zna jedan dobar dio publike koja je došla iz Đurđevca i s njima provela dobar dio noći. A i ja koji sam ih otpratio do hotela u kojem su spavali. Jer drugi dan su morali ići u, zamislite, Istambul... A bilo je svašta. Pročitajte interwiev sa Templom poslije koncerta.

horvi // 23/02/2005

> vidi sve fotke // see all photos

PS: kaže Horvi da stižu i fotke