Odma na poso: setlista:
Rain when I die
Them bones, Dam that river
Again
Your decision
Check my brain, Love hate love:

zatim Love hate love (finiš), It ain't like that anymore
A looking in view
Down in a hole, No excuses
No excuses (finiš), Black gives way to blue
Black gives way to blue (finiš), Sickman (diže se)
Acid bubble, Angry chair (diže se)
Would? (tuđe)
Man in the box (nitko nije snimio pa kao da se ni dogodilo)
Rooster (tuđe)

Mjesto i vrijeme radnje znate, fabulu pretpostavljate, pa pređimo na karakterizaciju likova: prvo se obično opisuje vanjski izgled, kako bismo za dublji opis iznutra imali bolji uvid: be sure to open the whole goDdamn gallery dečki, ako može sada jedna zajednička, prvo sjedečka pa stajaća, hvala: Moj dojam je sljedeći: više mi se svidio Beč od koncerta, jer sam se toliko umorio prehodavajući ga da sam sada sretan što sam snimio koncert, inače ne bih mogao nijednom pošteno uživati u njemu.

Koncert je bio pogođeno ugođen, počeli su sa žestokim starim stvarima, ubacili intermezzo s Your decision i novim stvarima, pa unplugged session, opet žestoko i sam kraj pripao je hitovima Would, Man in the box i Rooster, za koje nisam imao više baterije. Pjesme su prosječno trajale 6 minuta, tako da je puta 19 pjesama bilo skoro 2 sata čiste svirke.

Domaćinima iz Esterajha odista nije bilo teško izuzeti 31.6 ojro za koncert, tako da su se karte i lijepo preprodavale vani. Ja kao jeftini balkanboy 'uspio' sam prodati za 20 €, lucky me. Ako mislite da je u močvari skupo pivo /16kn/ ovdje je 3.5 ojra, tako da sam se odlučio na dijetu te večeri. Ostatak putovanja sam proveo na kebapima od 3 EURa. Živio Balkan i Turska.

Mala dvorana koja podsjeća izgledom na Pauk Skuc bio je dupkom, podrazumijeva se pun, no zato znatno bolje opskrbljen, sa 4 štanda sa svake polukružne strane. Marketing je također tu, dobili smo svi letke vezano nadolazeća music događanja u cijelome gradu, iznad nas je bila četverostrana projekcija koja se za vrijeme koncerta digla da ne smeta zadnjem redu. Na poleđini bine vihorila se esterajhska zastava na videozidu. Garderoba velika i uredna, brza.

Očito sve spremno za AIC. No, jesu li i oni spremni? Standardno smo ih čekali malo, odnosno oni nas da se skupimo. DuVall je bio cijele noći raspoložen za čaganje i aktivnu komunikaciju s nama, Jerry je bio naviknuto rezerviran, ali pozdravi kada je to pristojno, a zablista kada treba solažu opalit (doslovno zablicne zato kaj je iza njega veliko svjetlo, tako da na njegovim solažicama se činilo k'o da je Isus Krist uskrišava (bože Oče mi oprosti), ili bar ona scena u LOTR2 kada Gandalf spašava cilu stvar.

Ova večer je bila čisti egotrip za moje viđenje svijeta, jerbo su mi (samo meni natuerlich) svirali Love hate love, koju sam imao na torbi u srednjoj s korektorom. + ako želite se uvjeriti kako DuVall skida LAYNEa onda poslušajte upravo tu moju (heh) stvar. Šta da kažem, nekome se želje ispunjavaju, zaplakat ću. Emotivni koncert je bio i za mnoge mlade košuljaše koji žive san da grunge još nijet mrtav. Iako sam zadnjih 15 godina bio skeptičan vjerovati, čini se stvarno nijet dead. Još su se STP okupili, Smashing P. snimaju albume, Chris Cornelić još živ, Pearl Jam malo odlutao, a glavni hrv halfgrungeri Sane isto nisu na vidiku: dakle suma šumarum je da ima još posljednjih izdisaja na vidiku, treba ih samo sve čopit di se stigne. Hrvatska grunge scena se sastoji od lika koji svira na cvjetnome trgu ponekad. Neki genreovi jednostavno ne pašu u lijepoj RH, tipa hrv filmska industrija nikad nije polučila horor, ili logično sf film, avanturu. Ali logično nije da kvalitetna muzika ne biva slušana u masovnim razmjerima. Da li to govori u prilog da nemaju svi istančane ušne resice? Ja bih se složio s tako stručnim objašnjenjem. Ionako su znanstvenici potplaćeni pa zašto ne poslušati glas poluzdravog razuma.

Dobro sam špreho dojč tamo zadovoljan sam, učio sam iz knjige Hallo aus Berlin, pa ću vas prigodno pozdravit sa Tschues aus Wien!

marin // 02/12/2009

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Zahvaljujem Ivanu i Ladislavu iz Čakoveca što su mi pravili društvo na hrvatskoj granici gdje smo proveli ugodnih 2 sata, te na njihovim fotokama.
Zahvaljujem Ruskinji zbog koje smo čekali zwei Stunde.
Zatim hvala Ruskinji koji mi je dala jevtin hostel, zatim njenoj ruskoj pomagačici studentici, japanskome dečku ispod kojega sam spavao, amerikancima koji su lumpovali u istoj sobi noć prije, svima hrvatima na koncertu zbog kojih sam se osjećao baš kao u Skucu, Austrijancu koji je platio mizernih 20€ za kartu, organizatoru koncerta koji mi je omogućio besplatne vožnje javnim gradskim prijevozom, svima Becsanima i Turcima koji su mi omogućili jeftin provod, vjevericama i ovcama u Schoenbrunnu te konju i nosorogu u zoou. Ako je netko voljan vidjeti svu tu faunu slobodno se javi na marin@terapija.net. Mislio sam da će Graz dovijeka biti moj austrijski favorit, no Becs je Becs. Bis naechsten mal!