Ono što obično čujem vezano uz ovakve koncerte je ''Dobro pa gdje ti ljudi borave preko dana?''. Slučajnom prolazniku bi se publika koja se okupila prošlog petka u Aquariusu učinila prilično bizarnom nakupinom veseljaka koju si nikako ne bi mogli zamisliti kako idu u dućan po kruh i mlijeko i na plac po korabicu. Korzeti svih vrsta i oblika, platforme, mrežasto od glave do pete, koža, lateks, guma, metal, dreadlocksi, cyberlocksi, irokeze, ćelavo, izbrijano, pirsevi, tetovaže, krinoline, zakopčano do grla i skoro pa golo. Kakva god odjevna kombinacija bila u pitanju vidjelo se da su se svi jako potrudili oko svog izgleda, a rezultat je bio negdje na pola puta između Twilight Partyja (premalo gothic sobarica) i Torture Gardena (premalo gume i golotinje). Ali dosta o publici, koliko god zanimljiva bila, ipak se u Aquarius išlo zbog bendova. Pohvale organizatorima, sve je počelo na vrijeme, tako da se predgrupa Aesthetic Perfection na pozornicu popela u 22h i pred još polupraznim Aquariusom izvela svoj energični set od 40 minuta. U tada još malobrojnoj publici je bilo fanova benda koji su znali o čemu pričaju Aesthetic Perfection, projekt amerikanca Daniela Gravesa koji je prije turneje s Combichrist u jednom intervjuu izjavio da se jako veseli koncertu u Zagrebu, a u lijepu našu dolazi i na odmor. Nadam se da se Danielu svidjela hrvatska publika. Meni je njihov electro-industrial ipak većinu vremena bio prilično ravan i neuzbudljiv, ali da se radila anketa u Aquariusu slutim da bih s tim mišljenjem bila u debeloj manjini. Posjećenost Aquariusa u početku nije obećavala, ali kako je večer odmicala prostor se prilično popunio. Kao što je i najavljeno malo iza 23h na pozornicu su izašli Combichrist i otvorili koncert sa ''All Pain Is Gone'', pjesmom s posljednjeg albuma ''Today We Are All Demons''. Iako je bilo najavljivano, na perkusijama se nije pojavila Kourtney Klein, američka manekenka sa stažem u kultnim Nitzer Ebb. Ne znam što ona izvodi na pozornici, ali Trevor Friedrich je svakako priredio show pentrajući se po instrumentima. Combichrist su zvučali jako dobro. Dok je Andy divljao po pozornici, zahvaljivao se publici i općenito odražavao odličnu komunikaciju, ostatak benda je doslovno rasturao sve pred sobom. Bubnjar je većinu vremena izgledao kao da ima četiri ruke. Doživljaj koncerta nikako ne bi bio potpun bez light showa koji je bio za svaku pohvalu. Stajanje u prvim redovima i nije bilo baš najugodnije iskustvo jer kad vas u plesnom zanosu kosom zašamara djevojka sa 10 metara fluorescentnih cijevi upletenih u frizuru, a vi se ne možete izmaknuti jer ste se nekome zaheklali u mrežastu majicu/haljinu/čarapu brzo ćete odustati od guranja i povući se u sigurnost šanka. Publika je bila odlična i definitivno je pokazala da nije došla samo pozirati. Znale su se sve pjesme, skakalo se i vrištalo, a u par navrata Andy je mikrofon prepustio zbornom pjevanju punog Aquariusa. Combichrist su navodno ostali totalno oduševljeni svim ovim i izrazili su želju opet doći u Hrvatsku. Setlista je bila skoro ravnopravno podijeljena između pjesama sa ''Today We Are All Demons'' i ''Everybody Hates You'' albuma. Nakon nešto više od sat vremena Combichrist su otišli s pozornice, ali vratili su se na bis od tri pjesme i završili koncerta sa '' What The Fuck Is Wrong With You''. Nakon koncerta je uslijedila slušaona na kojoj nažalost nismo mogli ostati, ali ako je suditi po najavljenim DJ-ima plesni podij je bio pun do fajrunta.

ana // 31/03/2009

> vidi sve fotke // see all photos