U večeri kada je bilo odlučiti između utakmice Portugal - Njemačka sa Eura 2008 i ovog koncerta, izabrao sam KSET koji je osim po vrelini i nesnosnoj sparini donio obilje modernih metal zvukova. Drugi dan, 20.VI donio nam je veliku tjeskobu nakon utakmice Hrvatska - Turska... Četiri metal sastava koja su večeras nastupala uz pristupačnu cijenu ulaznice od 25 kn veliki su gubitak za svu metal publiku koja ih nije došla pogledati. No, to ne znači da je KSET bio prazan, dapače bio je solidno ispunjen (stotinjak ljudi), ali vražja vrućina je tijekom svake pauze gotovo svu prisutnu publiku tjerala u dvorište ispred kluba na porciju svježeg zraka. Već u 20.45h na stage su izašli mladi FROZEN SOLID iz Varaždina koji postoje nekih godinu dana i otprilike se predstavili kao spoj trasha, metalcorea i death metala. Oni su kvintet (dvije gitare, solo vokal, bubnjevi i bas) koji ima odličnog bubnjara sklonom brutal-terror ritmici, ali pjesme im imaju uglavnom umjereniji tempo s ponekim melodičnijim sintagmama. Također u aranžmanima osim standarnog trash-death zvuka imaju i laganijih intervala u kojima pjevač koristi normalan vokal, dok u žeščim zalazi naravno u crust, a ima i elemenata rap vokala. Glazba im pršti obiljem rock riffova (posebno je dobar gitarist Tika u spregi s basistom Ševom), te su u kratkom 30-minutnom nastupu izveli 6 kompozicija - "The origin of homicide", "Savage butchery", "Feel my wouds", "Crimson shadows", "Son of 1000 tears" i "As the pain consumes you". Nastup su završili u 21.12h i još se sva publika praktički nije niti uspjela okupiti, pa su mnogi ostali zakinuti za njihov vrlo doba i energičan nastup. Oko 21.35h izlaze SEPAL, sjajan kvintet iz Karlovca koji ima jedan od najboljih demo radova u posljednjih nekoliko sezona, a da je to tako, dokazali su i ovim nastupom u sada već ispunjenom KSET-u gdje se atmosfera zakuhala nakon uvodne skladbe "Dysfunction". Znoj je frcao na sve strane, hlače, majice, patike, donji veš... sve je bilo vlažno ko' tropski pojas u vrijeme monsuna tako da niti okrepa sa šanka tu nije puno pomagala. Luka (klavijature, elektronika) je filao svoje efekte, ritmove i harmonije na koje se nadovezivao strašan bubnjar AC, dok su preostala trojka, basist Damir i dva najeksponiranija člana pjevač Mrak i gitarist Marko neprestano potpirivali ionako uzavrelu atmosferu svojim energičnim scenskim nastupom. Uz znane skladbe s demo materijala - "Points of revolution", "Suicidal God" i "Final edge", izveli su i dvije nove - "Nightmare" s obiljem elektronskih samplova u upečatljivom plesnom maniru s rock riffovima i laganijim aranžmanskim linijama, te "No argument" koje namjeravaju snimiti do konca godine i onda se otisnuti na pravo studiozno snimanje debi albuma. U posljednjoj skladbi pridružio im se jedan prijatelj koji je s Mrakom otpjevao završni refren "Final edge". Svi su bili sjajno raspoloženi, scenski fantastični s neprestanim izmjenama front linije i sasvim je jasno da je ovo moguće budući veliki band kojem je ovakva pozornica u KSET-u pretijesna za scenske egzibicije. THROAT TWISTER su mi potpuno nepoznat sastav, ali doslovce su razorili. Majko mila, imaju gitaristu koji svira neku lucidno naštimanu gitaru koja zvuči kao da je usklađena na same duboke tonove, te sjajnog bubnjara koji osim što čitavu postavu koncizno prati ima i česte izlete u hardcore. Bas gitara, to treba čuti kako zvuči u spregi s njihovom snažnom i moćnom zvučnom mašinerijom kao da će sve samljeti pred sobom. Scenski su energični do daske i da je pozornica lošije kvalitete, garantirano ne bi izdržala sve one njihove skokove (posebno pjevačeve). Opisuju se kao math (matematički) hardcore groove sastav, ali istinu za volju, nemam pojma s čime bih usporedio njihovu glazbu jer nešto slično nisam nikada čuo u ovakvoj varijanti. Uspio sam dohvatiti njihovu play-listu, ali ne bih se usudio reći na kojem jeziku imaju tekstove. Pjesme su bile "Aff", "RP + 30 CB", "FF", "SC", "Mama" i "Sic". Još nemaju nikakav snimljeni materijal, ali rade na tome i obećavaju da će ga negdje do jeseni finalizirati. Ovaj kvartet je po viđenome sjajan sastav koji s klasičnim metalom i nema previše zajedničkih točaka već više s novijom underground scenom u kojoj je sve dozvoljeno. Čekamo prve snimljene materijale. COLD SNAP su bili večerašnji domaćini kojima je pripala čast da izvedu gotovo jednosatni koncert i u njemu predstave većinu materijala s netom objavljenog debija "Empty Promises" (Dancing Bear) za kojeg će ubrzo usljediti i recenzija. Krenuli su u totalnom mraku okrenuti leđima publici s jedinom kompozicijom na hrvatskom "Nikada". Pjesma je vrlo lagana i već sam se uplašio da ova šestorka ne svira nekakav pop-rock. No, kada je usljedila "Sleep with rage", sve sumnje su bile otklonjene. Pale se svijetla i počinje žestoki show program u kome su na frontu pozornice svi izuzev bubnjara. Imaju čak dva solo vokala, dvije gitare, bas i bubnjara, svi su imali crne košulje s bijelim natpisom 'cold snap' na leđima, a pjevač Jan (kratke kose) je imao zanimljive hlače s brojnim ušicima i amblemima raznih sastava. Kroz nastup su izveli 10 kompozicija s albuma ("Mea culpa", "The structure of moshpit", "Lost temptation", "Dying day", "Insurrection", "Bury the hatchet", "Flithy lies" i završnu "Alone"), dok se pjesma "Friend" koju su svirali kao jednu od posljednjih ne nalazi na debiju "Empty Promises". Glazbeno su spoj Korna, Slipknota, nu-metala, hip-hopa (zbog čestih rap vokala), a svoj stil nazivaju groove metal i tu su posve u pravu. Ritmika im je plesna i zarazna, aranžmani bogati sa brojnim izmjenama taktova i dionica koje su čas lakše, čak brže, imaju pravilne intervalne nadogradnje i veoma su homogeni i kompaktni u izvedbi. Publiku su doslovce natjerali na ludilo kada je frontmen Jan raspolovio publiku na dvije polutke (jedna polovina prisutnih na jednu stranu kluba, druga na drugu) i onda ih pozvao na međusobno sudaranje kao da je riječ o punkerskom pogu. U tom plesu je bilo svega - od razlijevanja piva, do sudaranja i padanja po podu, a čak se i gitarist Marko iz Sepala bacio u koštac ove auditorijske mahnitosti. Malo sam bacio oko na redare koji su sve ovo stojički posmatrali i vidjelo im se na licima da shvaćaju kako je ovo samo dobra i pozitivna zabava publike u kojoj nema ništa opasnog ili pogibeljnog za nikog prisutnog. Iznenadilo me da je ovaj band imao i veliku potporu ženskog dijela publike koji je na kraju tražio zasluženi bis kojeg su Cold Snap i izveli, a da je bilo vremena, sasvim sigurno bi usljedio i drugi, pa možda i treći... Sve skupa, sjajan koncert, odlični bandovi i nije mi žao propuštene utakmice. Nakon koncerta došao je i sam frontmen Jan, nakratko smo popričali, dao mi je njihov album i predstavio se kao izrazito miran, staložen i kulturan momak. Rekao je da im je ovo 5-6 nastup u Zagrebu, te da jedno izvjesno vrijeme neće ovdje nastupati zbog ne samo zauzetosti kapaciteta koncertnog programa, već i zdrastvenih problema njihovog gitariste Nine koji nema bubrege i svaki drugi dan odlazi na 6-tosatnu dijalizu. Kaže da pokušavaju organizirati humanitarni koncert i akciju da prikupe novac za kupnju organa. Ovoj akciji se valja pridružiti, dati im podršku i držati im fige u ustrajnosti.

horvi // 22/06/2008

> vidi sve fotke // see all photos