...nismo navikli svirati u tišini i još k tome u kazalištu - rekao je Orlan negdje na sredini koncerta. Tako to biva kad se organizira koncert na netipičnom (ne)rockerskom mjestu. Još je k tome počeo u 19.45 h, pa sam zakasnio dobrih 20 minuta na nenajavljeni nastup trija VOLAND LE MAT. Njih smo već imali prilike upoznati na Novom zvuku 11.XII 2007. u Saxu, te su ovom prilikom uz fantastično kazališno ozvučenje i ton majstora Gogija (zna se, legendarni Gogi iz KSET-a) samo potvrdili sve one izrečene pohvale. Sviraju kombinaciju akustike i elektronike, session glazbu u kojoj vodeću riječ drži gitarist na akustičnoj gitari koji vodi osnovni ritam i pjeva na hrvatskom jeziku. Niti ovaj puta nisam uspio saznati njihova imena, te sam ponukan da ih samo nazivam po funkciji njihovih instrumenata. Fini sloj na akustični ritam dodaje momak s električnom gitarom koji fila ambijentalne pasaže, kako mi se čini, onako proizvoljno što sve skupa izgleda na otmjenu prostornost kakvu primjerice ima Edge (U2) i David Sylvian na svojim ambijentalnim albumima poput "Gone To Earth", te mladić na klavijaturama koji barata sa glazbenim nadogradnjama. Pjesme su im posve jednostavne, a bosonogi lider je rekao da sa ovakvom pratećom ekipom zaista ne treba probe jer čega god da se prihvate zvuči fantastično. Gitarist ima niz efekata kojima stvara svoje prozračne kolorite što posebno doprinosi šarmu njihovog sentimentalnog i ambijentalnog zvuka. Uspio sam pribilježiti samo skladbu "Pijan od radosti" koja je čini mi se bila izvedena i na Novom zvuku, s kojom su nakon skoro punih sat vremena završili nastup. MIKA MALE su bez sumnje održali svoj najbolje ozvučeni koncert karijere, te su se za njega pripremili u 100%-tnoj kondiciji. Koncert su otvorili sa jednom novom skladbom koja počinje laganim taktovima synth ritam mašine uz bogatu i jednostavnu glazbenu nadogradnju pri čemu izvode duet vokalne dionice Orlan i violinistica Majda. S d.i.y. debija "Bijelo" izveli su "Nadam se", "Kao da je nemoguće živjeti bez tvojih leđa" i "Večeras smo sami", dok su ostatak repertoara činile nove, još neobjavljene skladbe. "Nisam te pustio na vrijeme" pomalo miriše na ritam valcera u kojoj Orlan svira klavijature koje zvuče poput marimbe s egzotičnim zvukom, dok u ovoj prilici Majda svira akustičnu gitaru. "Previše je pjesama" je kombinacija sporog i bržeg ritma gdje su naglašene fingerpicking dionice na violini, te u svojem drugom i bržem dijelu ima i zvuka čvrščeg rocka. Završnicu čini minijatura solo klavira. Tu je negdje bila i polovica koncerta u kojoj im se pridružuje gošća Mirna (Orlan nije spomenuo iz kojeg sastava), te je s njima otpjevala jedan odličan, skoro Caveovski broj. "Uspavanka" sadrži valjajuće tromi ritam kojeg poput lebdenja održava basistica Jelena (bas zvuči poput skladbe "Šetnja" Labaratorije zvuka), te su osim toga izveli još i naslove "Čini mi se", "Kreni sad" sa vrlo brzim refrenom i tromim međuigrama i dvije efektne laganice "To što si" u kojoj je Majda izvela sijaset zanimljivih violinskih improvizacija uz ekspresivno Orlanovo ponavljanje određenih stihova poput jeke i posljednju "Vremenom". U pravoj kazališnoj atmosferi pred nekih 40-50 gledatelja ova dva večerašnja sastava su izveli vrlo dobre i nepretenciozne jednosatne nastupe s kojima domaća akustična scena ima vrlo izgledne medijske adute čak i za plasman među širom publikom koja je sklona sentimentalnim i ambijentalnijim pop kompozicijama. Ono što oba izvođača rade jest čisti spoj akustične i električne glazbe koja ima mnoštvo eklekticizma izvedenog na fini i trendovima neopterećeni način, te za sada kako stvari stoje još su uvijek prinuđeni nastupati za šačicu poklonika. Sudeći po glazbenom znanju i samim godinama glazbenika iz Mika Male (a i Voland Le Mat), njihov rad ima veoma ohrabrujuću budućnost, te ako tu još dodamo Ninu, Lotus, Olovni ples, Čopora iz Zadra..., ova scena živi i diše punim i zdravim plućima.

horvi // 27/02/2008

> vidi sve fotke // see all photos