Kraj osmog mjeseca, neminovni povratak u dnevnu rutinu i stres. Što bi bilo bolje od još jedne kratke avanture koja miriše na dugo toplo ljeto?! I evo me na putu iz Zagreba, makar na par sati, da uživam u dobroj muzici na jednoj od najimpresivnijih hrvatskih pozornica. U pravilu i ne tako sjajni koncerti na Tvrđavi Sv. Mihovila ispadnu dobri, a odlični postaju sjajni. Možda ima i nešto u tome da se moraš pošteno namučiti ako kreneš skalinama od rive na tvrđavu, pa onda ono neminovno čekanje pred metalnim vratima okruženim zidinama, kao da čekaš da se vrata raja otvore i sam sv. Petar te pusti unutra i na kraju se to i dogodi. Kad prođeš kroz ta vrata i otvori se pogled na Šibenik, more i otoke, obično u vrijeme zalaska sunca sve što slijedi može biti samo dio te čarolije. A da ne kažem da na tim visinama ima i zraka i vjetar uvijek hladi, što nam je definitivno nedostajalo ove godine.

Isprike na dugom uvodu, ali atmosfera je vrlo bitna u ovom slučaju.

Koliko god puta imala priliku slušati Editorse nikad me nisu razočarali. Riječ je o britanskoj alter rock grupi sa stažem od dvadesetak godina i iskustvom koje ide uz to. Za one koji ne znaju, ako ih ima. Sa zagrebačkom publikom imaju već dugogodišnji odnos dok im je ovo bio prvi posjet Šibeniku, ali prema dojmu nadamo se ne i posljednji.

Svoj zadnji album "EBM" izdali su 2022. tako da je pratiteljima sve što su nam planirali odsvirati bilo dobro poznato i nije bilo nikakvih iznenađenja što se tiče noviteta, ali zato je bilo dobro očekivati sve one stvari koje su uključene u zadnjih dvadeset godina soundtracka naših života.

Editorski su izašli na pozornicu prema zakazanoj satnici i odmah digli na noge dio publike sa "Strawberry Lemonade" sa zadnjeg albuma na kojem su uz pomoć sad već stalnog suradnika Black Massa (Benjamina Johna Powela) prodrmali svoj zvuk i vratili sve žešćim zvukovima sa početka karijere. Uslijedile su dobro poznate "An End Has a Start" sa istoimenog albuma s kojeg smo tijekom večeri čuli još i "Bones", "Smokers Outside the Hospital Doors", "The Racing Rats" (na bisu) i "The Weight of the World". S tim da treba naglasiti kako je Tom solo na akustičnoj gitari prvo odsvirao "Smokers" nakon čega mu se pridružio i ostatak banda i čuli smo punokrvnu električnu izvedbu.

Večerašnju setlistu upotpunili su još sa "Eat Raw Meat = Blood Drool", "Karma Climb", "A Ton of Love", "Heart Attack", "Picturesque"," "Killer" (Adamski cover koji je redovno uključen na njihovu koncertnu setlistu), "Munich", "Lights" (koju je Tom odsvirao solo na akustičnoj gitari nakon čega je nastavio sa Smokersima) i regularni dio su završili sa hitom "Ocean of Night".
Bis je uslijedio skoro odmah i za desert su nam servirali "Racing Rats" i nezaobilazni "Papillon". Između te dvije na popisu kojeg sam škicnula kod tonca bio je i rjeđe svirani "Bricks and Mortar" ali zahvaljujući grmljavinskom nevremenu koje se spremalo nad gradom Tom je gentlemanski rekao "ovo je naša zadnja pjesma kako bi svi sigurno stigli doma", namjerno sam izostavila sretni prije i sigurni jer bi bili sretniji da je koncert još potrajao.

No ni ovako nema niti jedne zamjerke. Frontman i pjevač Tom Smith kao i uvijek odradio je lavovski dio posla, pjevao je, skakao po pozornici, izvijao se u pozama koje niti neki yogiji ne uspijevaju i između toga izmjenjivao sviranje na klavijaturama i gitari. No Editorsi nisu samo Tom, to je moćna šestorka u kojoj svatko ima svoju ulogu i savršeno se nadopunjuju u dobro podmazanom stroju. Tu su još Russell Leetch (bas gitara), Ed Lay (bubnjevi), Justin Lockey (gitara), Elliott Williams (druga gitara) i Benjamin John Power (elektroničar).

Publika je uživala u svakoj noti, tvrđava je bila ugodno popunjena, odličan koncert. Ništa za dodati osim Editorsi vidimo se opet!

nina kc // 29/08/2024