Pozornica na Šalati prekrivena dugačkim crnim zastorom podsjećala je na teatar. Iza zastora postavljena scenografija dizajnirana za audio vizualni spektakl. Zastor pada, otkriva sedmeročlani bend iznad kojeg na vrhu stepeništa stoji Grace u dugom crnom plaštu sa zlatnom maskom lubanje s perjanicom. Pomno dizajnirana rasvjeta savršeno zaokružuje scenu. Upečatljivu prvu scenu oživjela je Grace polaganim spuštanjem niz stepenice praćena početnim ritmovima pjevajući "Nightclubbing". Grace Jones sa svojim pratećim bendom je kao putujuće kazalište, nebrojeno puta izvela ovu predstavu, jer ovo nije puki koncert već pomno osmišljen konceptualni performans. Svaki segment onoga što se odigralo na Šalati odavalo je dojam zaokružene cjeline.
Ako kostim promatramo kao drugu kožu, sredstvo kojim komuniciramo svoj identitet, tada je Grace Jones promijenila cijeli niz identiteta u sat i pol. Skinuvši crni plašt, otkrila je utegnuto tijelo u crnom korzetu i mrežastim čarapama, koji su savršena baza za poigravanje kostimima. Za svaku pjesmu promijenila je kostim ili ga barem malo prilagodila naglašavajući temu ili poruku pjesme. Pritom je opuštena, komunicira s publikom čak i u trenucima kada se povlači iza zastora dodati neki element kojim će vizualno ući u novu ulogu za sljedeću pjesmu. Dovoljno je pokrivalo za glavu kao npr. pokrivalo u jamaikanskim bojama koje nagovještava "My Jamaican Guy" koju izvodi na vrhu stepeništa izvijajući se preko ograde uz stihove "he's laid back not laying back…." Osim s publikom, komunicira i sa članovima svoje ekipe, tražeći bananu, čašu vina ili golemu krinolina suknju i šešir ulazeći u ulogu za "Williams Blood". Skinuvši "crkveni šešir" širokog oboda na red je došao šešir obložen sitnim ogledalima koji se pod svjetlima pretvorio u disco kuglu. Malom promjenom outfita Grace nas je odvela u disco, možemo zamisliti za smo svi zajedno otišli u "Studio 54" plesati na "Love is a Drug".
Za "Pull Up to the Bumper" stavila je novu zlatnu masku i crveni voluminozni plisirani šal, sjela securitiju za vrat koji ju je proveo kroz prvi red publike uz pregršt konfeta koje su zasule Šalatu. S novom maskom i hulahopom, koji vrti ležerno tijekom cijele pjesme pjevajući "Slave to the Rhythm" završila je svoj performans predstavljajući prateći bend.
Zanimljivo mi je bilo čuti komentare nakon koncerta kao i hvalospjeve i pokude dan nakon na širokoj mreži. Ima hejtera koji će objasniti pučanstvu kako je to ništa posebno, kako Grace nije nikakva posebna pjevačica, da uglavnom pjeva covere i da je to sve skupa "dost mlako".
Publika je bila uglavnom sredovječna, kakva sam i sama, što mi baš nije ugodno priznati, al jbg činjenica je. Pritom moja generacija , barem ljudi s kojima dijelim ovaj divni balončić su sjajni, možda malo smanjene energije nego prije desetak godina,ali još uvijek vrlo živi unatoč svakodnevici. Imaju volju i iskru plesati uz Grace Jones koja nas je odvela u najbolji disco, a koja je godište naših roditelja. Barem isto godište kao moja mama, kojoj je danas rođendan. Sretan rođendan mama!
Grace je prilagodila svoj performans svojim godinama, skratila trajanje koncerta, dramaturški ukomponirala periode odmora, sjedeći zapravo podosta, ali na način da se ne naruši ritam i energija koju prenosi na publiku.
U konačnici ispred nas je stajala pop ikona u dobi od 76 godina u korzetu, utegnutog tijela bez grama sala i celulita vrteći hulahop i pjevajući u isto vrijeme. Tko bi se od nas mogao pohvaliti time? Mislim da nam je na kraju dala najbolji savjet: "Volite sebe, zagrlite se, budite dobri prema sebi" Možda je to tajna njene bezvremenosti. Karizmatična i svoja. Grace, zbilja si Grace!
P.S. Nekako sam lagano došetala do drugog reda, pa otud i ponešto mobitelskih fotki.

edi // 06/07/2024

> vidi sve fotke // see all photos