Na njihovom (Gnomad & Đuro) prvom izdanju palindromskog datuma 22.02.2022. www.terapija.net/najawa.asp?ID=31199 nisam prisustvovao zbog kuršlusa s autobusnim linijama koje tog tjedna nisu vozile jer su bili nekakvi školski praznici, a sad da detaljnije pojašnjavam, nema smisla premda sam 100% sigurnisano predmnijevao dolazak. Čazmatrans mi je zagnojio stvar total neažurnošću, nisu uopšte bre izvijestili široliko pučanstvo putničko da dnevno od moje točke do metropole budeju toga tjedna prometovale samo dve diližanse, jedna ranom zorom kad još niti pevci ne kukurječu, a druga right at noon dok ti se vrela juhica 'ladi na tunicama bunara. Nemereš se više pouzdati u javne službe. Ovo je EU, 21. stoljeće.

Ajde, onda pade od luka i češnjaka da Gnomad i Đuro opetuju školsko-praznični session bez ponavljanja. Kaj to bješe prvi put i kak zgledaše i kak zvučaše pričalo se po selu mesec dana taman do velikoga petka, a kak pak se nisem muval po glavnoj selskoj ulici u to vreme, propustil sam najvažnije i najupečatljivije tračeve. A dok sam onda konačno izašel na veliki petak na obavezni Križni put kojeg imam svaki dan i preporođen u subotu nosil farbana jajca i kuvanoga jazavca na blagoslov (pa kaj onda?, svinjče mi je pobeglo jer nisam imal dobar napoj, a jazbeca sem na oranju zatukel par dana prije toga jer sam bral kukuruza, taman prije nove sjetve, ionak se ne vidi tko šta nosa u cekeru pred oltar, ne?), svetinja pučanstva je venodijala o germi za kuglof, iskopavanju tormana (hrena) iz međašove bašće napenaleno tam nakon 6 izjutra kad dotični ode na mlekaru i onda mu fino zamečeš jamu da se ne uoči mala posudba bez povrata, bjga, venodijalo se i o ribanju, pa kak zadržati ljutinu hrena ili je smanjiti posebnim octevima, vinskim kisovima, koji ribeš je najbolji, zna se koje marke, pa se venodijalo kaj velečasni bu propovedal na vuzmenoj misi, ma svi su nestrpljivo iščekivali i prognozirali, mahnito bežali v kladionice, poslanica Korinćanima je imala omjer 1:65, svetog Matej Krajnca 1:94, a presvetloga Imbre Grabarića čak 1:99, ma i o najnovijim, najaktualnijim tetovažama za vuzmenu misu se napucavalo, pa nemereš bez tetoviranog biljega na pričest, ovo je 21. stoljeće, a ne mračne grungerske 90-te, tak da nitko više nije spominjao koncert. Selo je bilo u adrenalinskom naboju Uskrsa i iščekivanju novog poteza Jucifera traktoraša Putina da napravi novi poredak na brazdama ukrajinskih oranica, te da pokaže kak se sad gnoji, ore, štiha, regola, vlači, drlja, sadi, sije, šprica s najnovijom tehnologijom. Iz istog razloga jer je ovo 21. stoljeće a ne tam neko zaostalo kmetsko doba kada oronulo kljuse u davno okupiranoj hantijsko-mansijskoj plodnoj ravnici podno Urala vuče plug, a gnijevna pučka seljačad katapultima i uralskim kamenjem gađa tvrđavu cara Ivana Groznog. Je, tak su dojmovi s lica mjesta izblijedili, ali, vidiš lukavaca, ne samo da su Gnomad i Đuro ponovno revalorizirali istosmjerni Limitless Apologies program, nego su nastavili točno tamo gdje su stali. Kak' je prvi održan pred jednu od svetih školsko-prazničnih misa, tak su ovaj počeli s poslanicom - skrušeno, pobožno, bogobojazno i euharistijski dostojanstveno. Izašli su na pozornicu u svećeničkim haljama. Ma nisu. U ministrantskim odorama i stolama na ramenu. Ne, niti to, ali nekako tako u nekim plaštevima s ogromnim šeširom nalik na vatikansku stražu srednjevjekovne švicarske vojske. Ma ni to. Ali je na Đurinoj odori, ponosito na prsima umjesto 'amen' oči parala nova završnica molitve 'fuck off'. Jes, pa smo u 21. stoljeću. Bjga, dok se masa vjernika prepunog undergrounda KCM-a snašla koji qrc je to, a ja još nisam naštimao molitvenik, izvadio tintaru (za neupućene: bočica s tintom) i čislo da sve to pribilježim za dokaz glavnim biskupima s putrom na glavi, oni su već odradili propovijed o ispovjedi jedne seoske vjernice, naravno neimenovane (v Ameriki je to Jane Doe), ali svi znaju koje, što se spanđala s velečasnim, baš onim kome se ispovijedala, joj velečasni, sagriješila sam bludno… da li s nekim nečastivim? Ne, s velečasnim… Dijete moje, to nije grijeh, to je služenje Bogu…



To jest, Gnomad & Đuro su ovaj put bili sveti dvojac koji je služio euharistiju, produljenu misu u nekoliko činova ukazujući na pogubnost bludničkih grijehova u Limitless Apologies otajstvu gdje ne postoji nikakav plan niti ruta nego samo jedan cilj, a nije prokleti sladostrasni orgazam koji vodi ravno u pakao. To je za ovu priliku bilo odrješenje od grijeha sa zvučnim prikazom od samog grešnog čina u kome se uživa da bi se kasnije patilo i kukalo, pa natovarila grižnja savjesti, onda se pobudila indicija za pokajanjem sve do konačne odluke odlaska na ispovijed i uz vrsnu diskreciju božjeg službenika se prikazala opravdano zarađena i minuciozno odvagnuta zaslužena pokora s tri decimale namjesto kazne, obično prisustvovanja ovakvom obredu sakramenta bez kruha i vina, odnosno apstinencija od piva, tripa i tamjana svetih gora, a gdje ćeš veću kaznu i torturu.

Zato su krenuli lagano s mirnim crkvenim orguljama, ono, zna se, nijema misa, a nije za gluhe jer nigdje nisam vidio pantomimičara-tumača, ali je zato Gnomad uzeo frulu pričalicu za popunu ambijentalnog dekora u kome je bludni čin odigran, baš onako ko' pravi biblijski motiv, nebitno je li još u vrijeme Adama i Eve ili ovo suvremeno jer je fabula ista i vrti se oko, pa to svi znaju, proklete jabuke. Drvo razasuto po cijelom planetu da sije grijehove, bjga, nije samo kod Eskima i Jetija, a prevarili bi ste se da ga nema kod Beduina. Ima, skrivaju ga ispod čadora u oazama, jako dobro se čuo taj pustinjski kolaž jauka kojeg su onda obogatili folk motivima melodike i dubovima. Sad je svima bilo jasno kaj su ti dubovi i zakaj se tak zovu. Inače bi se zvali plićaci, ono, samo milovanje po glavici neimenovane seoske mome, ej, bjga, nazvane razbludnice, a nije jer je služila božjem službeniku. Selo krivo tumači. Selo ništ' ne kuži. Velečasni Grdović je opal na oltaru pod prilikama kruha i vina služeći misu u deželi. Dinamo je prvak po šesto sedemdeseti put, Parni Valjak se svaki dan vrti oko svoje osi na radiju, Kazalište se raspalo, Mia Dimšić nije prešla u finale Eurosonga da pokaže guzatim Španjolkama i ucviljenim Ukrajincima snagu Hrvatske, korone više nema, život je postal dosaden i neuzbudljiv. Ljeto je došlo prerano, za tjedan dana berem vinograd, odma drugi dan režem lozu i do sesveta imam drugu berbu. A isto tak i sa žetvom. Kukuruz je već pečenjak, pšenicu sem ožel još pred Uskrs, do Novoga Leta imam drugu žetvu. I tak je onda Đuro ubrzavao ritmove, atmosfera se zadihavala kak' to već ide dok recimo pravi sluga obrađuje vinograd u iščekivanju gospodara. Mora si malo dozvoliti i oduška da se posveti ponekad za sebe, teško je samo kopati i motičariti u održavanju agrarnih zadataka, nekad valja zasjest u hladovinu i nategnuti plodove znoja vlastitoga, ne treba se samo mučiti i patiti. To je ta post-zamka istočnog grijeha, rečemo moderno u 21. stoljeću post-trap. Dub dio ove mise prelazak je na višlju i plesniju razinu novovjekovnog Babilona, Roko je vadio kojekakve liturgijske elemente u iskorjenjivanju grešnih primisli, čak i akustaru tamburu, no neprekidno se vračao osnovnoj Bibliji - klavijaturama, programima, delay efektima, vjernim ministrantima svake prave moderne mise uvodeći u iskreno pokajanje u trance fuzijama funka, a ne fuka. Tu su i počele muke grešnice sa psihodeličnim paranojama 'zakaj sam to napravila', a onaj stari misal (knjiga po kojoj se služi misa) je u drugom dijelu dostatno korišten punom invazijom tempa konvertiranog u stanoviti jazz/d'n'b biskupa Đure koji baš u takvim, najgrešnijim trenucima dolazi do ekstaze da iskorijeni sve đavolsko škropljenjem svetom vodicom, ponovno dostupnom u svakom hramu. Nakon ovog zvaničnog dijela je uslijedila istinska pokora od gotovo sat vremena punog pakla i čistilišta istovremeno. Đuro biskup je prvo zamolio ministrante da donesu 2 pive za božje službenike kako bi se moglo nastaviti dalje, a prorok Gnomad je izbrojao 20 tisuća grešnih duša u KCM-u spremnih za preobraćenje, te se prišlo novim obredima u fuziji reggaea ukrcanim u voodoo paganizam s obilatim delayem i eksperimentima, kako grešnika na nove načine odvratiti od bluda i nemorala, a to se jedino može žestokim napadom što grmi s nebesa svete frekvencije osnovnog elementa - vode od koje i nastaje fizikalna snaga watta, ampera i volta. Misa se pretvorila u techno party s ova dva biskupa, čarobnjaka što nisu DJ-i ne šarafe potenciometre, ne čitaju prodike iz misala, nego na licu mjesta spontano stvaraju nove protokole suprotstavljajući se dogmama moderne civilizacije, one koja smatra da je savršena, a i njenim sljedbenicima koji su uvijek u pravu jer su u većini glasačkog tijela.

Tokom koncerta sam poželio biti većina što je oslobođena grijeha, ali ne mogu jer imam previše grehova na duši. Setil sam se da u više navrata nisam očistil štalu, da sam se puno puta napio, previše sagriješio bludno, da nikad bokcu na ulici nisam dao milodar, da sam škrt, pohlepan i lakom, da nisam kolegi htio napumpati gumu na biciklu jer je pizda od karaktera, da nekim pederčinama u duši nisam htio snimiti ploču Šarlo Akrobata na audio-kasetu jer po mom mišljenju nisu zaslužili, a to je sve grijeh. Teški grijeh. I to vjerojatno nisu mogli niti okupljeni premda im je bilo ili nije bilo jasno što ova dva biskupa rade sasvim spontano ne veličajući nikakve monumentalnosti nego pucajući na tankoćutne emocije, onak kak' i sveta stolica radi. Tko se preobratio, oprošteno mu je. Dobročinstvo je pokazalo evidentne rezultate.

horvi // 30/05/2022