Ovog ponedjeljka u Močvari se okupilo stotinjak ljudi kako bi popratilo još jedan gig u organizaciji
Doomtown Records ekipe. Nastupala su 2 pariška benda uz 3 domaće podrške od kojih su jedni upali kao iznenađenje. Iako je to sve skupa 5 bendova, pomalo iznenađujuća činjenica je kako je su se svi uspjeli izredati takvom brzinom da je koncert trajao svega 2 i pol sata.
rules © tuna
rules © tuna
rules © tuna
rules © tuna
rules © tuna
Prvi su, dakle, oko 22 i neš' sitno izašli novi zagrebačko/karlovački bend Rules. Peteročlana je to ekipa čije 3 petine čine članovi iz Left to Starve-a. Sviraju ubrzani hc punk po uzoru na Jerry's Kids i ostalu bagru s
This is Boston, not LA kompilacije kojoj je od izdavanja prošlo sada već vrtoglavih 35 godina. Dvojica statičnih gitarista jednostavne i brze riffove tu i tamo začine kakvom letećom solažom i sve to zvuči sasvim zadovoljavajuće u okvirima žanra. Na sredini scene stajao je bassist, dok je dugokosi vokal cijelo vrijeme optrčavao plesni podij, odnosno 3-4 metra dugačak i širok prostor praznine ispred stejđa kojeg je stvorila tad još nevelika publika.
tuna © rules
the celetoids © tuna
the celetoids © tuna
the celetoids © tuna
Nakon njih zasvirali su The Celetoids, sve poznatiji trio iz garaže na Kvatriću. Kako je i pisalo u najavi, karakterizira ih vrlo kratki i eksplozivni set gdje je tempo takav da između pjesama gotovo i nema stajanja. Odlično usvirani i simpatični, no ujedno i ozbiljno ljutiti, takvi su naši Celetoidi. Osim novih, vjerojatno friško napravljenih stvari, odsvirali su i pokoju numeru s pretprošlogodišnjeg debi tejpa
Pupal Stage koji će ovog ljeta izaći na ploči. Tko nikad nije čuo za garažni pank, a jako je/ga zanima kako to zvuči, definitivno bi trebao doći na koncert the Celetoidsa!
the celetoids © tuna
wild forms © tuna
wild forms © tuna
wild forms © tuna
Taman u sredini koncerta red je bio za nastup bande iznenađenja. Kad sam uočila gitarista, inače suosnivača diskografske kuće
Doomtown Records, i vokala koji je rekao ''Dobro večer, mi smo neugodno iznenađenje'', bilo mi je jasno da je riječ o nešto novijem projektu naziva Wild Forms. Prije nekoliko mjeseci imali su prvi
nastup u Reciklaonici i odtad se moje pozitivno mišljenje o njima nije nimalo promijenilo. Setlista je trajala, čini mi se, svega 15-ak minuta. Možda malo prekratko, ali taman da se odere 7-8 energičnih stvari. Vokal je, kao što je bio slučaj i s prvim bendom, stajao u publici. Kod obaju bendova velika je olakotna okolnost što su vokali jedino i samo vokali u bendu, pa se mogu razbacati praznim prostorom ispred stejđa. No, na nastupu Wild Formsa klub gotovo da i nije bio prazan, jer mislim da su tada već svi koji su došli ušli na gig.
publika © tuna
stalled minds © tuna
stalled minds © tuna
stalled minds © tuna
stalled minds/youth avoiders © tuna
Nakon treće predgrupe vrijeme je bilo za prvi strani bend. Riječ je o Stalled Minds, triu iz Pariza čija je postava zapravo postava posljednjeg benda te večeri, nakon što oduzmeš jednog člana. Njihova me muzika neodoljivo podsjetila na Celetoidse. Iako su članovi isti, razlika između njih i Youth Avoidersa je u nešto sporijem tempu s manje divljih prijelaza i dernjave, a više melodičnog i melankoličnog pjevanja. Iako su, sudeći prema satnici, ovi momci trebali svirat zadnji, mislim da je to što su ipak svirali predzadnji bio pun pogodak jer su nas odlično pripremili za Youth Avoiderse.
youth avoiders © tuna
youth avoiders © tuna
stalled minds/youth avoiders © tuna
youth avoiders © tuna
Taman negdje oko ponoći konačno su zasvrali Youth Avoiders. Kako ih prije ovog koncerta još nisam bila poslušala, neobično mi je bilo da ih se u najavi navodi kao jedan od ponajboljih punk bendova današnjice. Kako za koga, ali složila bih se kako su definitivno vrijedni interesa, gledanja uživo i slušanja između 4 zida. Pravi dokaz tome je što sam dan nakon koncerta nabavila cijelu njihovu diskografiju koja se sastoji od albuma, jednog
4-way split albuma, 3 ep-a i 2 kompilacije izdane na kazetama. Gitaristu je usred svirke pukla žica, nasreću najtanja, pa nije bilo potrebe za pauzom za mijenjanje žica, jer ta i onako nije bitna za riffove. Malo je čudno što je jedini bend te večeri koji smo gromoglasno zvali na bis bio upravo Youth Avoiders. Baš su bili odlični pa nam 20 minuta nastupa nije bilo dovoljno.
publika © tuna
youth avoiders © tuna
Kad su svirali prvu stvar na bis, neki momak iz publike popeo se na pozornicu i skrpao gitaristu na mikrofon pri čemu ga je ovaj cmoknuo u obraz što je baš bilo simpatično i duhovito. Youth Avoidersi nisu izbjegli mladež, baš naprotiv, okupilo nas se pozamašan broj za jedan ponedjeljak, rasplesali su nas, napili i raspametili, hvala im i vidimo se opet!
lejapeja // 24/05/2017