home > koncert > Ex-White, The Celetoids, How Yes No @ AKC Attack, Zagreb, 23/11/2022

kontakt | search |

Ex-White, The Celetoids, How Yes No @ AKC Attack, Zagreb, 23/11/2022

AKC Attack je nedavno napunio 25 godina. Impresivno. Blago rečeno impresivno, pogotovo kad je riječ o "autonomnom" prostoru, jelte. Izgleda doduše da pojma nemam što bi to "autonomno" točno trebalo značiti. Pretpostavljam da je u originalu taj epitet bio korišten zbog pravičnih želja tadašnje anarho škvadre da imaju prostor koji će zaista imati visok stupanj samoupravnosti u odnosu na kancer od režima i države u kojoj živimo. Danas kad je svaki fanzin, izložba, radionica, predstava ili koncert u organizaciji Attacka financiran od 78, što HDZ-ovih, što EU-ovih, što kurčevih, što palčevih, ureda, ministarstava, fondova i poticaja, preostaje mi samo zaključiti da je taj "A" u kratici "AKC" prilična sprdnja. I dok je ta postepena ali i potpuna pretvorba u režimsku alatku možda blagotvorna po pitanju bogatstva i šarolikosti programskog sadržaja, grozna je na brojnim drugim poljima. Prvo koje mi pada napamet je to da hipotetsku aktivistički, da ne koristim sad patetične termine poput "revolucionarno" nedajbože, nastrojenu omladinu (a tih i takvih je u prostoru Medike čini mi se možda i više nego ikad, pogotovo otkad se na katu otvorila pizzeria) koji se požele angažirati u svrhu mijenjanja okoline nabolje, može naučiti samo kako da postanu jedni u nizu beskrvnih NGO mlatimudana u okoštaloj hijerarhiji što će dopodne skidati gaće da bi im vlastela podarila mrvice, a popodne u garaži bučiti o tome kako pali zgradu vlade i radi atentat na predsjednika. Kopile utopije anestezirano, sterilizirano, vazektomirano i lobotomizirano, eno ga vergla brže-bolje prije nego isteknu rokovi za poticaje nešto o pravima Trans Romskih Židova u Ukrajini i Iranu na okruglom stolu u KIC-u. Pa dajte ljudi neka prije sljedećeg crust giga neka gradska pročelnica za neki kurac lijepo održi govor i proglasi ceremoniju otvorenom, pa da imamo švedski stol i finog vina u neograničenim količinama, dosta je bilo ovog glumatanja klošarske estetike. Ona je svrsishodna još jedino u situaciji kad treba ne platiti lokalni bend za svirku jer pare od karata idu na hladni pogon od 40-ero ljudi. Ah, Medika. Najdraže mi mjesto u gradu, drugi dom.

O How Yes No ste mogli čitati i u prvom reportu ispod ovog na našim stranicama, onom s našeg nedavnog rođendana u Melinu. To s jedne strane podsjeća da smo dosta splasnuli s reportovima (dajte, javite se, dođite pisati), a s druge govori da je riječ o bendu notornog Jure Pure, a taj ako išta zna to je kako si riješiti 7 svirki mjesečno u Zagrebu, i isto toliko turneja godišnje po kontinentu. Naizgled tih i povučen lik, u biti najprobitačniji i najhiperaktivniji muž u gradskom undergroundu zadnjih godina. Čini se da Ljeto u Bitoli, No No Instigator, Charlie Umlaut i Šlagvort na kraju miruju, ali zato Parnepar, Žblj Mozaik, The Hahas and the Blablas (u srijedu u Močvari) i ovaj How Yes No jašu kao ludi. S tim da sam jamačno 3-4 stara projekta zaboravio, a za 3-4 nova upravo u 6 ujutro doma slaže skice. How Yes No ima tu (ne)sreću da dijeli kompletnu postavu s Parneparom, pa mi stalno mahinalno dolazi ta "daj sviraj Parnepar jebote" misao dok ih slušam. To je možda samo moj problem, a možda jednom kad se kanoniziraš narod počne imati očekivanja, i vlastito djelo prijeti da te zasjeni. Ne znam je li mi ovo bio treći put da ih slušam, ali ne mogu reći da sam ih doživio i upio do kraja još. Bježe mi. Nemam se na što nasloniti. Prvoloptaški banalni i preduboki da bih se mogao fokusirati, ili nijedno, ili oboje? Muzika je to, dakako, koja se ugrubo može smjetiti u post-punk, ovdje uvrnutija i plesnija nego drugdje. Aranžmani su to sa malim milijunom funky naizgled nasumičnih pizdarijica koje konstantno pjesmice dovode do ruba kolapsa ali nikad preko, a tekstovi su to djetinjaste doskočice iz jednog običnog dana i života na karikaturalno tvrdom engleskom, pa sve skupa u biti ulazi u milje outsiderskog comedy rocka, što mi nominalno izrazito odgovara. No, od Puričevićevih bendova, poglavito zbog proverbijalne kuhana noga scenske pojavnosti, nikad nisam očekivao da će pokušati biti smiješni, i vrlo je teško procijeniti u kojem ključu i s koliko ironijskog odmaka sam bend uopće pristupa svom materijalu, pa sam zbunjen. Usto sam i kasnio jer sam pomagao drugarici skinuti neke pločice u kupaoni što su majstori krivo postavili prije no se ljepilo osuši, tako da šta da serem više. Ostavljam širom otvorenu mogućnost da će prilkom sljedećeg nastupa sve kliknuti po pitanju mojih dojmova, ali zatvaram mogućnost da ovo dobaci do statusa Parnepara, ne rezonira naime dovoljno sa zeitgeistom, da se pretenciozno i jazavo izrazim.

Klub je faktički bio pun, a i po promilima je više bacalo na petak nego srijedu koja je bila. Već na How Yes No naprijed neko komešanje, a pojavila se blagovremeno i rakijuština koju su Seletoidi i Švabe donijeli iz Beograda sa turneje. Ja sam se okoristio debelo tom bocom, pa me to diskreditira i dovodi u sukob interesa, ali to je šala jer znamo da ništa ne može poljuljati autonomiju nekoga koji pije za Terapiju.net.

Celetoidsi? AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA. Rijetko mi se to dogodi, ali malo sam se iskreno napizdio oko toga koliko su dobri. U smislu da sam išao okolo poslije giga u jednoj smetenosti, i iskao odgovore kako se može tako dobro zvučati, majku im jebem? Nitko nije znao objasniti, ali svi su jako dobro razumjeli što i zašto pitam, pa sam stava da to dovoljno govori o tome kako je bilo. Za razliku od onih prvih, ovi sviraju puno rjeđe, i zadnjih jedno 5 godina je njihov nastup baš ono događaj. Osjeti se da nije mala stvar, malo debljim slovima se izdvaja iz mikro svijeta ovih i ovakvih zbivanja. Zanimljiv dio dakle oko činjenice da očekivanja budu velika, je taj da bez iznimke budu i premašena. Jednostavno svaki im novi gig bude i najbolji dotad, što stvarno ne znam za koga još mogu reći. Ovoga se puta iz klasične paranoje, OCD-a, klaustrofobije i nervoze začudo izdigla jedna neviđena količina koherencije, što rezultira u melodičnim, da ne kažem himničnim trenucima, koji dođu kao neko jako poželjno oslobađanje i uravnoteživanje stvari. U stilu kad bolesnik kaže da je bolje danas i da je shvatio neke stvari, pa se boje jače ističu dok ga puštaju da ode u šetnju po dvorištu. Tu mi je negdje jasno da onda to nije samo ponajbolji punk bend u gradu, nego ponajbolji punk bend uopće, čak i unatoč tome što grebe po temama (zavjere, kontrole itd.) koje me uopće ne zanimaju inače. Bilo mi je izrazito neugodno prema samom sebi što sam se tog dana neironično bio zapitao da odem možda ja ipak na Dunjaluk u KSET. Da imaju volje i želje za tim, Celetoidsi bi mogli biti jedan od onih bendova koji provodi 150 dana godišnje na turneji i živi od toga.

Drugarica iz Rijeke je dan prije bila na ovom istom u Podrumu i odlučila je da želi majicu pa sam rješavao sve te neke Paypal i ostale sheme prije giga, i putem zaključio da su EX White baš dragi ljudi, jebena ekipa. Boljeg dokaza od toga da za vrijeme Celetoidsa (na zadnji dan turneje) oni apsolutno divljaju u prvom redu i iniciraju akciju, što uopće nije čest slučaj, ne trebam i nemam. Nadam se da su na toj turnejici bili mudriji svi skupa, pa stavljali njih prve. Jer ovako je vrlo teško doći do izražaja. Potpuno sam iskren kad ovo kažem, totalno mogu zamisliti da me njihova svirka u vakumu potakne da mislim da su tvrdi, ludi, prljavi, da to roka, da to vozi, da to šmeka, ali ovdje mi je sve od navedenog tek malo titralo u primisli. Muzički je to garažni rock'n'roll, power pop i punk, kako u kojoj stvari. Basist je uzeo nešto da govori poslije pjesme, ja sam mu nešto dobacio, pa se smorio i odustao od poante, što me jako ražalostilo, ali kasnije uviđam da to non-stop radi pa da nije bilo do mene valjda. Osim toga sam bio pod dojmom da je uspješno isfurao polo majicu i donji dio adidas trenirke, što je zajebana priča. Gitaristica mi je iskreno favorit, cijelo vrijeme se bavila vrlo pompoznim lickovima i solažicama, većinski bivajući zaslužnom za tu decentnu dozu začudne tugaljivosti u inače potpuno serem ti se u facu i jebat ću ti sestru muzici. Vokal je taj lik, žilavi mali urlajući trzavac koji kompletan stav benda nosi u svom simpatično kurčevitom pogledu, i onaj zbog kojeg svi ti dosta vrludavi utjecaji na kraju zvuče kao logična cjelina. Poslije svirke sam razmišljao kako da u ovu olinjalu formu unesem neki kurac, pa se dosjetio da pitam svakoga po jednu rečenicu o gigu u cjelini, ovdje ih citiram čim bliže izvornom obliku:

"Basist je završio treći stupanj engleskog na DuoLingu" Finči
"Prva i zadnja stvar su bile jebene" Niko
"Sredina je bila dobra" Marta
"Cika, hampa, bijes. Polo majica ne može na trenerku" Vedad
"Pank bolje da je umro" Maša
"Divan koncert" Miloš
"Zadimljeno" Ivana
"Čuje se Ramones utjecaj, počelo je malo trulo ali je atmosfera bila top kad su se poštelali - brzo, dobre harmonije, sve lijepo teče" Tena
"U svakom slučaju bilo je..." Joža
"Maja je imala izvanredne hlače, crvenocrne štrafe, antifa" Maja
"De, baš je bilo fan" Nia
"Naaaaaači" Bart
"Jako dobro, štreberi bi trebali češće radit gigove umjesto ekipe iz Attacka" Ivona
"Dobro je bilo" Ćimot
"Ex White je najhipsterskiji bend kojeg sam vidio u životu" Ilić
"Došao sam zbog Celetoidsa i dobro je da sam došao" Netko čije mi je ime promaknulo
"Prvi put da je zvuk bio dobar, super party" Ilija
"Celetoidsi su pobijedili" Bodega
"Celetoidsi" Vuki
"Soo much shit floating in my ears I had to look for a toilet" Shitman
"Glasno i čarobno" Stojka
"Where is the bruškin scene?" Patty
"Super je bio onaj bend kaj zvuči ko Pixiesi" Rančić

Kasnije ja oko 4 ujutro serem. Pustim vodu, kad ono sve se diže smeđe nabujalo i prijeti poplaviti. I u momentu dok je lavovska borba s tim na svom vrhuncu, čujem kako netko izletava iz sobe, i povraća uzduž hodnika. Upada u kupaonu i vidi da je školjka prezauzeta, pa se pozicionira kraj mene i nastavi rigati u kadu, dok ja šalicom (kasnije bačenom kroz prozor, bez brige) praznim govna u isti taj odvod i rukavicom čeprkam i odčepljujem. Ovo je relevantno za report jer je suborac član jednog od bendova. Dosta dobro za jednu srijedu.

ujak stanley // 27/11/2022

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Zoster @ Sax, Zagreb, 28/01/2023

Zoster @ Sax, Zagreb, 28/01/2023

| 01/02/2023 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Haiku Garden i Hause Plants @ Močvara, Zagreb, 25/01/2023

Haiku Garden i Hause Plants @ Močvara, Zagreb, 25/01/2023

| 27/01/2023 | pedja |

>> opširnije


cover: KUDIKAMO?, 21/01/2023, KC Mesnička, Zagreb

KUDIKAMO?, 21/01/2023, KC Mesnička, Zagreb

| 24/01/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: Phoebe Bridgers @Tempodrom, Berlin, srpanj 2022.

Phoebe Bridgers @Tempodrom, Berlin, srpanj 2022.

| 30/12/2022 | terapija |

>> opširnije


cover: Mimika Orchestra @ Peti kupe, Zagreb, 23/12/2022

Mimika Orchestra @ Peti kupe, Zagreb, 23/12/2022

| 30/12/2022 | jan vržina |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*