Kako započeti izveštaj s koncerta koji bi lako mogao postati koncert godone. Barem u domaćim okvirima. Koncert je to koji možda u sviračkom smislu i nije baš bio savršen, no količina pozitivne energije izvođača i publike mogla se opipati. A ta količina možda je nadmašila onu prošlogodišnju kada je ispred nas, na istome mjestu, bio
Rundek i njegov prateći dvojac.
Već postavljena dva stolca i dvije akustične gitare umjesto električne i basa, najavili su da ćemo prisustvovati nečem nesvakidašnjem, a vjetar koji je tukao žestinom i jačinom orkanske bure samo je pojačavao doživljaj.
Prema dogovoru, blizu 21 h ispred zimski opremljene publike (da 15.7. je u pitanju), pojavili su se zabundani muzičari s glavama pokrivenim kapuljačama, dok je Urban maramu navukao na glavu. Već u uvodu je rekao da bi njega sigurno teško natjerali na neki koncert koji nije njegov po ovakvom vremenu, istaknuo da je bila opcija predeljenja u grad, ali da mu je drago da se odustali od te ideje.
Urban & 4 © edita sentić
Urban & 4 © edita sentić
Započeli su polagano i akustično u skladu s postavom instrumenata uz Pustinje, Kada se voda povuče i Ruke. Sandi se dohvatio gitare, Luka također, dok su u pozadini Brada i Saša davali ritam na bubnju i klavijaturama.
Urban je bio raspoložen i između pjesama sve je zabavljao svojim pričama, a kad bi ih pokušao prepričati i ova priča trajala bi skoro tri sata koliko je na kraju trajao koncert.
Urban & 4 © edita sentić
Od poruka ženi, reklame za "daktejp" s kojom su polijepili sve moguce da ne odleti, od papira do stalaka za mikrofone, preko anegdota benda, spominjanja susjeda koji to više nisu, te posebno dijela komunikacije s fanicom koja je uporno za vrijeme pjesama dozivala "Damire! Damire!", pjesme i priče su se stapale jedna u drugu. I oni na stejdžu i mi u publici uživali smo u svakom trenutku ovog nesvakidašnjeg događaja, pa nikome nije više smetao vjetar koji se nije smirivao. Kostur pozornice u tim naletima sve više i više se ljuljao, a zvučnici su prijetili umjesto u zraku završiti na podu. Organizatori su se svojski trudili obuzdati ih i hvala im na tome.
Urban & 4 © edita sentić
Urban & 4 © edita sentić
Urban & 4 © edita sentić
Tvoj gen, Sutra ćemo pričati, Kornjača... Pitanje da li ćemo ikad više čuti ove pjesme u tako nadahnutim i drugačijim verzijama i nadam se da je netko snimao ovaj koncert.
Ipak, vjetar, hladnoća i atmosfera učinili su svoje. Iako su ovi "medvedgradski" koncerti većinom zamišljeni kao sjedeći, publika se malo po malo počela pridizati, a to je očito bio i znak bendu da, prvo Luka uzme električnu gitaru, a potom i Sandi bas, te se s Mojom vodom, što je bilo negdje oko polovice koncerta, akustika pretvorila u elektriku na stejdžu i ples umjesto sjedenja ispred.
u © e
Urban & 4 © edita sentić
Mjesto za mene, Mala truba i Astronaut su, naravno, zborski pjevane uz trans publike i Urbana u njoj, no prijelomni trenutak se dogodio ipak uz pjesmu Moja, na kojoj je Luka pokazao zašto je jedan od najinovtivnijih gitarista u RH, Sandi se uhvatio elektronskih pomagala, Brada umjesto jazzerskih palica lupio pravim po bubnju, dok je Saši prošla i temperatura.
Bis nije bio u pitanju, iako se već i nebo polako otvorilo, kapi kiše su dolazile po vjetru, ali nitko nije ni pokušao završiti ovu večer, iako nam je Urban na Astronautu zahvalio što smo došli, čisto ako budemo "pičke" pa odemo bez bisa kući.
Urban & 4 © edita sentić
Krenuli smo dalje "u ritmu Kundere", a nastavili s Nebom i Robotom, dok je Priđi mi bliže na drugom bisu obilježena vokalnim pomaganjem djevojčica iz publike koje su odradile ovaj koncert od početka do kraja i sigurno će imati dobru priču na početku vrtićke ili školske godine, ako će pričati ili pisati zadaćnicu na temu "Što sam radila ovog ljeta!".
Urban & 4 © edita sentić
Glas jeka bila je posljednja pjesma, nakon koje se bend pokupio sa stejdža, a (pre)zadovoljna publika polako krenula na put prema Zagrebu.
Bilo bi nepravedno u ovoj priči ne spomenuti trojac Voland Le Mat, koji je na kuli otvorio ovu večer predivnim polusatnim setom "najvećih hitova" i nekih novih pjesama, i isto tako stoički podnio žestoke napade vjetra koji se gore "kanalizirao" kroz nezaštićena prozorska okna stare kule.
Voland Le Mat © mario m.
Ovime su Medvedgradske glazbene večeri i ove godine opravdale svoje postojanje i ponovo svaka čast organizatorima na zanimljivim koncertima, organiziranom prijevozu do i od Medvedgrada, i svemu što ide uz savršenu organizaciju.
pedja // 17/07/2016
> vidi sve fotke // see all photos