Veliki koncertni maraton, na koji su nas proteklog mjeseca pripremali dečki iz Dosh Lee-ja, napokon je počeo. Za one koji su manje upućeni, a ipak su se odlučili za čitanje ovog teksta, radi se o proslavi jedanaestog rođendana grupe, povodom kojeg će grupa u jedanaest dana u Zagrebu odsvirati jedanaest koncerata u jedanaest različitih klubova, gdje će na svakom koncertu odsvirati isto toliko pjesama. Da ne bi solo svirali, pozvali su u pomoć svoje prijatelje, pa će tako u svakom klubu imati pratnju s dva izvođača, koji će se od kluba do kluba razlikovati. Znači preklapanja pratećih bendova nema. Za otvorenje, koje je zamišljeno kao reggae večer, pozvani su Vikend revolucija i Brain Holidays. Dosh Lee su kao pravi domaćini odlučili otvoriti svirku, a bolja mjesta u nastavku koncerta priuštiti gostima. I nisu svirali dugo, cca pol' sata, ali tih pola sata bilo je dovoljno ubojito i glasno, sa sjajni,m presjekom pjesama, koji obzirom na odziv publike koja je u tom trenutku bila unutra, možda bio i mali overkill. Ono što je najviše upečatljivo pri nastupu Dosh Lee-ja je njihov frontmen Ogi, kojeg poznajete i iz matične mu grupe Čudnoređe, a također i iz Biciklića. Uz njega, jednako upečatljiv bio je i Tomislav na basu, koji se razmahao kao Flea iz najboljih dana, za njih dvojicu pozornica je jednostavno bila premala. Ogi je frontmen kojeg da nema, trebalo bi ga izmisliti. Baš pravi prototip apsolutnog frontmena; skače po pozornici, omata se žicom mikrofona, ulazi i pleše s publikom, pjeva sjedečki, pjeva ležečki. Za razliku od nekih drugih, kod njega je takva reakcija spontana, nema tu fige u džepu. Koncertni prostor Vintagea bio je poprilično prazan, ali kad ekipa koja svira ne mari za to već odrađuje priču punom parom , onda znaš da je iskreno. A Ogi je tu bio sto posto unutra. Ako niste slušali Dosh Lee, najjednostavnije bi ih bilo strpati u isti koš s RHCP, RAtM i našim K3P. Sav taj miks zvukova neodoljivo izbacuje ono što rade Doshovci.

Treba napomenuti kako se cijeli događaj snima, a radi se i dokumentarac o sceni, pa će na svakom od koncerata biti postavljena kasica prasica. Pokažite da ste face i ubacite u nju kunu, dvije, pet, koliko možete. Pomognimo sceni, jer sve što ekipa koja fotka i snima radi, to radi volonterski, a koja kuna od nas pomaže im u motivaciji. A nama ne može odmoći. Nakon njihovog nastupa, prostor Vintagea ispunili su pop tonovi grupe Vikend revolucija. Koliko god se u više navrata trudio razumjeti pop melodije koje ih krase, nikako nisam uspio u toj nakani. U Vintageu sam to doživio i u praksi. Iako se prostor Vintagea fino ispunio i neupitno je da grupa ima svoje fanove, to je neka druga ekipa koju nećete viđati po rupama gdje gledate svoje underground bendove. Njihova glazba ima ponešto ska i reggae elemenata i vuče malo sličnosti s grupom Parlament, ali u njihovom koncertnom nastupu nema ono nešto što bi me vuklo da ih opet pogledam. Više sve vuče na sladunjavu pop stranu, od koje oni ni ne bježe, ali i u takvom istupu treba nešto više. Za ovaj koncert krstili su novu pjevačicu, zaboravih joj ime, koja ima glasovnu kvalitetu, ali fali joj energičnosti na pozornici. Moguće da je i trema odradila svoje. Solidno ispunjen Vintage, gdje su oni koji su uz grupu uživali, mene je ostavio hladnim. A vi, ako volite naslovni song iz serije Friends, a uz to volite grupu Cars ili domaće pop melodije ala Vatra ili Toni Cetinski, počastite se koncertom Vikend revolucije. Meni je jednom sasvim dovoljno. Za kraj su ostali Brain Holidays, prije čijeg nastupa je nastala najveća pauza. Kad su se skupili na pozornici, izbrojao sam ih čak deset. Prave reggae melodije u tom trenutku su prolazile kroz klub. Fascinacija koja me oduševila, a zadnji put sam ih gledao jaako davno, je sviračka kvaliteta koja je zbilja dovedena do maksimuma. Kad imate deset ljudi u bendu, nije lako složiti aranžmane,da se točno zna tko svira koju dionicu, a ovdje je to dovedeno do savršenstva. Iako se frontman nije nešto ekstra trudio animirati publiku, njihova glazba to je radila umjesto njih. I vratili su nam ljetnu atmosferu. U prvih nekoliko numera, apsolutno su me oduševili koliko su dobro skinuli jamajčansku školu, čak da ne znam da su naši, pomislio bih da dolaze izvana. U drugom dijelu koncerta, nekako mi je sve skupa postalo malo hermetično. Možda je umor odradio svoje, ali prije mislim da kod njih fali jedna doza uzbudljivosti na duge pruge. Sve ono što recimo Antenat ima u svom nstupu, da nas cijeli koncert drži on the edge, ovdje lagano kopni kako koncert odmiče. Volio bih da su u reggae unijeli više raznolikosti, jer uz njih deset na pozornici, gdje svi vladaju svojim instrumentima, siguran sam da za to imaju znanja. Najavili su i novu ploču, pa ću, ako se nađem na promociji, možda popraviti samo osrednji sud o njima.

Prva od jedanaest večeri tek je okvirno pokazala što možemo očekivati u idućim noćima. Neki od koncerata, poput Medike, vjerujem da će biti highlighti ovih koncerata. Kad se bendovi bolje žanrovski poslože (opet pucam na Mediku), spektakl će dosegnuti vrhunac. A večeras je bio red dizalice, pa nagli pad i krajnji povratak u sredinu. Vi koji čitate, dajte si truda i posjetite bar jedan od jedanaest, da jednom možete svojim unucima pričati da ste i vi bili od onih koji su Dosh Lee u Zagreb.

jura // 12/11/2015