home > koncert > Peter Gabriel @ Stadthalle Graz, Graz (A), 23.11.2014.

kontakt | search |

Peter Gabriel @ Stadthalle Graz, Graz (A), 23.11.2014.

Prva slika koju zamislim kad mi netko spomene Petera Gabriela jest scena s Growing Up live turneje kad prilikom izvođenja "Solsbury Hill" Peter biciklom kruži ogromnom pozornicom smještenom u sredini dvorane, koja se i sama rotira. Osim što mi je to njegova najdraža stvar, ta višestruko vrteća vožnja praćena kamerama iz svih mogućih kuteva mi je i pojam Gabriela u muzičkom biznisu - ikona koja je na najbolji način uspijevala spojiti tehnološku raskoš nastupa s zahtjevnim, kvalitetnim glazbenim materijalom.

Peter Gabriel opet nam je servirao So. Turnejom naziva Back to front potrajala je i još traje proslava 25-godišnjice izdavanja tog njegovog najprodavanijeg i za karijeru najprobitačnijeg albuma . Evo već treću godinu za redom Peter Gabriel i društvo izvode svoj audio-vizualni spektakl po dvoranama Sjeverne Amerike (2012.) i Europe (2013. i 2014.). Prije desetak godina, Peter Gabriel nastupao je u najvećim dvoranama, prije dvadest to su bili i stadioni, a danas su to ipak dvorane do 10-tak tisuća ljudi, a neke i osjetno manje. Takva je i bila i ova u Grazu, koja je u nedjelju navečer primila nekih 4-5 tisuća ljudi, koji su se s obzirom na dobnu zastupljenost većinom došli prisjetiti nekih prošlih vremena. No i u ovakvom smanjenom formatu, audio-vizualni šou nije izostao.
[ Peter Gabriel @ Stadthalle Graz, Graz (A), 23.11.2014. ]

Peter Gabriel @ Stadthalle Graz, Graz (A), 23.11.2014.   © Saša Huzjak

Peterov prateći bend čine isti ljudi koji su svirali i originalnu turneju 86-87. Nezaobilazni basist Tony Levin (čovjek s najduljim stažem kod Petera) i Manu Katche na bubnjevima kao da će za sobom dozvati Gibonnija, ali srećom pridružuju im se dva Davida - Rhodes na gitari i Sancious na klavijaturama. Ova postava, uz dvije prateće pjevačice skoro 70 puta u nešto manje gradova poslužila je gotovo identičan menu (Peter Gabriel na početku predstavlja koncept šoua kao menu s tri slijeda) s minimalnim varijacijama u par navrata, a meni je ovo drugi puta da ga jedem. Naime, jedna od lokacija na kojoj se šou trebao odigrati u 2013-toj bila je i zagrebačka Arena, no nakon loše prodaje ulaznica i bankrota lokalnog promotora, cijeli događaj preseljen je u beogradsku Arenu. Nama koji smo ulaznice kupili nije preostalo ništa drugo nego put Beograda. Srećom ne s firmom Krstić, pa smo stigli i koncert odgledali. A kako smo svi tamo bili totalno oduševljeni onime što su nam Peter i društvo skuhali i nakon toga često prepričavali kakav je spektakl Zagreb propustio ugostiti, prilika za ponoviti u Grazu nije se smjela propustiti. Jednakom meniju unatoč.

Meni/recept/set lista nisu promijenjeni i kao na svim dosadašnjim nastupima Back to Front turneje trodijelni jelovnik čine vrhunski spoj glazbe i tehnologije kojim Peter Gabriel prolazi kroz većinu svog opusa da bi završio izvedbom albuma So u cjelosti. Peter je opet domaćin, meštar ceremonije, koji je prvo predstavio šveđanke Jennie Abrahamson i Linneu Olsson, čiji kratki set ovog puta (za razliku od beogradskog) nije bio začinjen klavirom već samo ksilofonom i violončelom. Sve je to bilo korektno, ali ništa posebno pamtljivo da bi ih izdvojilo iz mora generički sličnih pjevačica s aspiracijama k adeleinoj pompoznosti, kako u glasu tako i u nastupu. Da, prekrasno pjevaju, so what? Daj mi stvar za koju ću se uhvatiti. Ostali smo uskraćeni i za obradu "Atoms for peace" Thoma Yorkea, koja bi jedina mogla svojom poznatošću oživjeti predstavljeni nam autorski materijal. Jennie i Linnea kasnije preuzimaju ulogu pratećih vokala u gabrielovom bendu i to je sve što o njima zapravo vrijedi zapamtiti.
[ Jennie Abrahamson & Linnea Olsson @ Stadthalle Graz, Graz (A), 23.11.2014. ]

Jennie Abrahamson & Linnea Olsson @ Stadthalle Graz, Graz (A), 23.11.2014.   © Saša Huzjak

Nakon ovog kratkog uvoda, šarmantno je vidjeti ostarjelog Petera s povećim trbuhom (na čiji se račun našalio i gestikulacijom za izvođenja "Big Time" i pjevanja stiha "My belly is getting bigger") kako se gega prema klaviru i na njemačkom počinje iščitavati govor kojim nas uvodi u večer, već spomenuti govor o meniju s tri slijeda. Poput simpatičnog susjeda, koji nas je pozvao na večeru, iz Petera Gabriela se iščitavaju nehinjeno zadovoljstvo i čast što može ovdje svirati i ima priliku progovoriti njemački. Ni traga nekoj umišljenoj veličini, kakvu bi zvijezda njegovog ranga mogao izigravati. Pogotovo sada, u danima kad je svjestan da su vrhunci slave iza njega i kad neke "zvijezde" ekscentričnim ponašanjem još pokušavaju zadržati pažnju javnosti i vlastitu važnost. Ovdje toga nema. Samo iskrenost u emocijama i profesionalnost u izvedbi.

No, iako se vizualna i auditivna magija ravnomjerno prenosila i do zadnjih redova dvorane, nekako je izostala prava slavljenička atmosfera i publika nije bila na nivou one beogradske. Nije mi sad namjera omalovažavati Graz i njegove stanovnike, ali kako je koncert zbog lošijeg odaziva od očekivanog bio premješten u manju dvoranu, pomalo se stvorio dojam kao da je vrhunski šou stigao na seosku veselicu. Posebno je to bilo potencirano negašenjem dvoranskih svjetala za izvedbe akustičnog dijela koncerta, što je izazvalo i dosta gnjevnih povika prema stejdžu. Neobična odluka produkcije koja se zadržala na svim gigovima ove turneje, pridonijela je dodatno gubitku intimnosti u ovom prostoru koji intimi nije doprinosio sam po sebi. Dvorana je, za razliku od beogradske koja je intimu stvorila polukružnim rasporedom tribina oko stejdža i stolicama u parteru, ovdje bila klasičnog razmještaja u paralelnom rasporedu stejdž, parter-stajanje, tribina. Poput male dvorane Doma sportova. I koliko god bend i produkcija bili sjajni, dvorana je bila dosta neprikladna za taj tip spektakla. Moj suputnik i kolega novinar je primijetio da mu se čini kako je i stanje na pozornici bilo dosta skučeno, uz svu silu opreme za osvjetljenje i snimanje. Kako bi se što vjernije prenio doživljaj iz vremena izdavanja albuma So, sastavni dio scenskog šoua, kao i na turneji kojom je So promoviran '86/'87, čine pet ogromnih kranova s po tri zasebno rotirajuća svjetlosna booma na sebi, a kojima svakim zasebno ručno upravlja tim od tri čovjeka. Svaka posada od krana obučena je u crne kombinezone s crnim mrežastim maskama preko lica, kako bi se stopili s pozadinom. Kaos od kojeg glava zaboli opisujući, ali na samoj sceni izgleda vrlo efektno, iako vrlo gužvovito kad između tih pet kranova i petnaest ljudi još morate ugurati sedmeročlani bend.

Nakon ove digresije, vratimo se na večeru. Od četiri stvari akustičnog seta, Toni Levin na kontrabasu i Peter za klavirom uvijek prvo izvode neku novu, još nedovršenu stvar. U Grazu je to bila "What lies ahead". Dok je sljedeća "Come talk to me" izazvala oduševljene povike, a akustična i gotovo jazzy verzija "Shock the monkey" prva je potakla i ritmično pljeskanje publike. Tijekom izvođenja "Family snapshot" dolazi do prijelaza s akustičnih na električne instrumente i zatim u blještavilu paljenja svjetala i video ekrana započinje eksplozivna "Digging in the dirt". Elektrificiranjem stvari mijenja se ton nastupa i meni je osobno to jedan od emotivnih okidača za uranjanje u šou. Video ekrani se pale i direktni snimci izvođača iz kamera postavljenih na i oko stejdža izmjenjuju se s šarenim vizualizacijama, a kvaliteta video snimaka je distorzirana i namjerno nesavršena kako bismo se opet retrospektivno vratili dvadesetak godina unazad.
[ Peter Gabriel @ Stadthalle Graz, Graz (A), 23.11.2014. ]

Peter Gabriel @ Stadthalle Graz, Graz (A), 23.11.2014.   © Saša Huzjak

Slijedi glazbeno poprilično zahtjevan i mračan art-rock materijal, ali vrhunski koreografiran gdje je svaka Peterova gesta u svrhu dočaravanja stihova i glazbe jednako funkcionalno popraćena igrom svjetlima. Istaknuo bih "No self control" u kojoj kranovi tvore krug i kao u svjetlosne rešetke zatvaraju Petera, stalno se prijeteći obrušavaju dok ih on rukom odbacuje. Na kraju kranovi pobjeđuju Petera i on bespomoćan leži među njiima što sve skupa tvori jednu od vizualno najupečatljivih scena večeri i dodatno potencira sav očaj stihova i mračne glazbe. Osim osmišljenosti scenske produkcije, u ovom dijelu dolazi do izražaja kako Peter Gabriel zapravo ima zahtjevan glazbeni materijal koji je uspio izvrsno prodati uz par hitova. Progresivne kompozicije su mu baš čudo jedno od art obilja i zasigurno nisu za svakoga. To posebno vrijedi za "The family and the fishing net", za čije je izvedbe "Draga, samo ti tu stoj. Idem si ja po kobasicu i pivo!" bilo više pravilo nego izuzetak. Tako sam naime protumačio gestikulativni razgovor ozarene supruge i nezainteresiranog mužeka u pratnji, koji su stajali pored mene. Solsbury Hill opet podiže uspavanu publiku na noge, a i kako ne bi kad ta stvar jednostavno zove na trčkaranje. Ili na simpatičan sinkronizirani geg ples kakav izvode gitaristički duo Levin/Rhodes s Gabrielom u sredini. Ajmo noga lijevo, ajmo noga desno, svi kao jedan, hop. Deda Peter čak izvodi i piruetu kad to tekst pjesme traži, pa kako nas onda ne bi sve povukao u zajedničko skakutanje.
[ Peter Gabriel @ Stadthalle Graz, Graz (A), 23.11.2014. ]

Peter Gabriel @ Stadthalle Graz, Graz (A), 23.11.2014.   © Saša Huzjak

Slijedi nova smirujuća balada Why Don't You Show Yourself, nakon koje uz crvenilo koje se slijeva s video ekrana ulazimo u završni dio koncerta - album So. "Red rain" i posebno "Sledgehammer" razmradvaju opet sve u dvorani. "Don't give up" prenosi spot light na Jennie Abrahamson koja ima tešku ulogu u ovom duetu zamijeniti Kate Bush. No njezin preuvježbani glas nema tu emociju, a i stanke i disanje tijekom pjevanja nisu na pravom mjestu. Vrlo nezahvalna pozicija, no publici se sviđa. I dok ona pjeva svoje dionice Peter polako nosi veliki kovčeg u preko stražnjeg dijela stejdža. Još jedna scenska posveta starom videu i turnejama. Za razliku od studijske verzije, ova završava u plesnom i podižućem, skoro funky tonu, s ohrabrujućim ponavljanjem "Don't give up" i publike i benda.

Slično kao i za "No self control", kranovi ponovo okružuju Petera za izvedbe "Mercy Street" dok on leži u sredini u fetalnom položaju i prevrće se u agoniji pjesme sniman kamerom što se spušta sa stropa. Slomljeni čovjek, koji se nikako ne uspijeva podići, iako ga kranovi ovog puta ne sputavaju u tome, već kao da samo nijemo promatraju agoniju. Vrlo emotivan i sofisticiran trenutak večeri, baš kao i sama skladba. Zasigurno jedan od tehničkih i atmosferičnih highlighta nastupa. Predah uz rasplesani Big time i evo nas u "We Do What We're Told" za koje se vraćaju nelagoda i prijetnja kad se kranovi poredaju ispred benda odjeljujući ga od publike snopovima svjetla i svojom glomaznom pristunošću. Zasigurno jedna od najfotografiranijih scena večeras. So završava s "In your eyes", još jednim crowd pleaserom za kojeg publika ujedinjeno pjeva zajedno s Gabrielom.

Bis donosi još jednu scenografsku atrakciju u obliku spuštajućeg kruga svjetla, koji se rastvara u platneni stup i guta Petera u The Tower That Ate People. I konačno "Biko", politički angažman zapakiran u glazbene emocije koji podiže šake na podršku, prkos i zborno pjevano finale publike koja ispraćuje članove benda dok jedan po jedan odlaze sa stejdža.

U izuzetno bogatoj glazbenoj ponudi i prezasićenosti svjetske glazbe izvođačima raznog kalibra, većih ili manjih zvijezda, postoje izvođači čije nastupe treba pogledati makar samo zbog tehnološke inovativnosti i vrhunske profesionalnosti u pripremi i izvođenju. Jedna od takvih ikona jest zasigurno i Peter Gabriel, koji ispekavši zanat još u Genesis jednaku pažnju poklanja kako aglazbenoj komponenti tako i atraktivnosti i vizualnom spektaklu kao organskom dijelu svojih koncerata. Pa iako je već skoro desetljeće u glazbeno-kreativnom zastoju i osim promašenog cover albuma uglavnom reciklira stare stvari u novim aranžmanima, ove večeri Peter Gabriel, bend i čitava produkcija dokazali su se ponovno kao vrhunski profesionalci. Možda to i jest glavni način djelovanja veličina u trenucima gubitka glazbene relevantnosti, da pokažu današnjim naraštajima kako se to nekada radilo i kako se još uvijek kvalitetno može raditi. Jedino je pomalo tužno i šteta što je većina nas koji smo ovu lekciju došli poslušati bila u svojim zrelim i prezrelim godinama.

bir // 26/11/2014

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: FNC Diverzant, BKD @ Attack, Zagreb, 13/04/2019

FNC Diverzant, BKD @ Attack, Zagreb, 13/04/2019

| 17/04/2019 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KUZMA & SHAKA ZULU @ Boogaloo, 12/04/2019

KUZMA & SHAKA ZULU @ Boogaloo, 12/04/2019

| 16/04/2019 | ognjen bašić |

>> opširnije


cover: Sugar Candy Mountain, Pseća Plaža @ Klub., Zagreb, 12/04/2019

Sugar Candy Mountain, Pseća Plaža @ Klub., Zagreb, 12/04/2019

| 16/04/2019 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: Gert Taberner, Matteo E. Basta @ Tvornica kulture, Zagreb, 10/04/2019

Gert Taberner, Matteo E. Basta @ Tvornica kulture, Zagreb, 10/04/2019

| 15/04/2019 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: KULTUR SHOCK @ Vintage Industrial Bar, 07/04/2019

KULTUR SHOCK @ Vintage Industrial Bar, 07/04/2019

| 10/04/2019 | ognjen bašić |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*