home > koncert > SUPERUHO Festival @ Šibenik, 03-05/08/2014, dan 2.

kontakt | search |

SUPERUHO Festival @ Šibenik, 03-05/08/2014, dan 2.

Drugi dan festivala donosio je manje ''moderno zvučna'' imena, no daleko od toga da je bio manje zanimljiv. Štoviše, činio mi se najzanimljiviji od sveukupno njih tri, koliko je sam festival i trajao. U jednu ruku zbog toga jer niti jedan od bendova koji su nastupali taj dan nisam gledao u živo, pa čak niti Cojones, Kandžiju ili ESC Life koji su svirkom otvorili drugi dan. A prvenstveno zbog toga jer su na SuperUho stageu taj dan trebali nastupati Earth, Howe Gelb Triage i Tuxedomoon.

Čuvši prve ritmove zagrebačkih punk-rockera ESC Life spustili smo se do pozornica, no neupućene ništa nije moglo pripremiti na ono što su nakon njih odsvirali Earth. Legende koje su osnovane davne 1989. godine da bi prekinuli s radom tamo negdje 1997-me i ponovno se okupili 2003-će. Kroz bend je u tom periodu prošlo preko 10 glazbenika koji su više ili manje ostavili svoj doprinos zvuku, no Earth su ostali vjerni svojem stilu kojim prevladava drone metal. Ponekad veoma tromi i usudio bih se reći čak i zamorni, no ako ste se tokom njihovog nastupa uspjeli dovoljno udubiti u samu zvučnu sliku, dobili bi ono zbog čega njihova publika prati već 25 godina i dolazi na koncerte. Osobno smatram da su veoma zahtjevan bend za slušanje na open-air, a pogotovo festivalskim pozornicama jer se usred nastupa nađete u situaciji da je nekolicina ljudi oko vas trenutno tamo radi nekog drugog benda, skakuću, prolaze, gurkaju, ne zanima ih, itd. i smatram da bi bolje sjeli kada bi nastupali u nekom intimnijem klupskom prostoru gdje bi publika bila tamo isključivo zbog njih. Ovako se na trenutke bilo teško uživiti u svu silu eksperimentala i prokleto sporog zvuka metala.
[ Earth ]

Earth   © mario m.

Nevezano uz veoma dobar nastup Earth-a, u društvu se izrodila i teorija o nastanku benda pa da je podijelim sa vama.. Kaže ovako... ''Nekad davno Carlson je htio imati heavy metal bend i okupio je oko sebe glazbenike koji su dijelili slično mišljenje o glazbi. Malo po malo, uspjeli su napraviti par pjesama koje su odlučili i snimiti. Svi su brijali na metal koji je 80-tih dao jedne od najboljih albuma tog žanra pa su i Earth htjeli svoj dio kolača, smatravši se dovoljno kompetentnim za tako nešto. Imali su naravno analognu opremu i sve su snimali na magnetofonske trake. Jednog dana iznerviran silnim pogreškama i manjkom dinamike, čuvši da snimke koje su danima prije pokušavali što bolje snimiti u biti zvuče očajno, Carlson, maksimalno bijesan pred ostalim članovima benda opizdi šakom u magnetofon. Nastao je muk. Bližio se kraj. Da bi stvar bila još gora, uspio je potrgati i studijsku opremu za koju tako i tako nisu imali para. Sjedeći tako pognutih glava i slušajući nikome ni kriv ni dužan usporeni i potrgani magnetofon, bend je shvatio da ovaj nakon udarca odjednom svira nešto fenomenalno. Nešto što se na sceni do tad još nije pojavilo. I tako je nastao drone-metal a Earth su konačno mogli odsvirati stvari bez da se pogube u ritmu i falševima.''
[ Earth ]

Earth   © mario m.

Naravno da tome nije tako, a nekoliko minuta nakon njihovog nastupa čekao nas je drugi stage sa seattleskim Rose Windows. Moram priznati da za ovaj relativno mladi bend (postoje od 2010. godine) do prije najave festivalskog lineupa nisam nikad čuo. Možda mi ih je netko nekad i spomenuo ali jednostavno nisam registrirao. Jer da jesam, ne bi totalno nepripremljen došao na svirku već bih vrlo vjerojatno dobro znao kako zvuči njihov debi The Sun Dogs.
[ Rose Windows ]

Rose Windows   © mario m.

Sedmorka je to za koju sam za vrijeme nastupa u notes zabilježio da mi zbog vokala i glazbe zvuče kao Jefferson Airplane i Black Sabbath istovremeno, a s ukomponiranim klavijaturama ponekad pomalo i na Doorse. Kasnije kad sam na netu tražio malo više informacija o njima, pronašao sam da se upravo ta tri benda najčešće spomunju kada ih se uspoređuje s nekim. Ponekad lagano psihodelični. Taman onoliko koliko bi to poželio prosječan hippie, no istovremeno i odrješiti kad treba potegnuti po žicama. Čak toliko da je Rabia Shaheen Qazi (glavni vokal) skupa sa Veronicom Dye (flautisticom) krenula headbengat.
[ Rose Windows ]

Rose Windows   © mario m.

Odličan i zanimljiv nastup, pogotovo jer nisam znao s kakvim bendom se susrećem. Ne vezano uz njihov nastup, no za vrijeme kad su Earth na Superuho stejđu završavali svoj show, zadnju stvar gostovala im je upravo Rabia Shaheen Qazi, što na ovoj turneji i nije rijedak slučaj jer zajedno putuju i nastupaju na dijelu toura.
[ Rose Windows ]

Rose Windows   © mario m.

Nakon njih, na SuperUho stageu je trebao početi Howe Gelb Triage a mi smo se pomuvali po prostoru festivala. Kako sam u prvom danu spomenuo, nije to velik prostor, pa nismo puno kamo ni imali hodati. Taman po pivo, sresti nekog od festivalaca čije smo face već pomalo uzajamno pamtili, zapalit po koju cigaru i zauzet pozicije za novi nastup. Ovaj u grubo rečeno post-punk/americana/country/folk mag najpoznatiji po bendu Giant Sand sa sobom je doveo prateći bend u kojem između ostalog na bubnjevima (polako i tiho) udara bubnjar trenutno stagnirajućih (ili možda i zauvjek svršenih) Sonic Youth, Steve Shallay. Gledao sam negdje nedavno intervju s dotičnim likom u kojem govori kako je to raditi glazbu s Howe Gelbom. Steve objašnjava da to nije ništa slično onome što je radio s Sonic Youth gdje je ''glasno i močno'' bila poželjna osobina zvuka bubnjeva. Ovo je kaže nešto sasvim delikatno i drugačije, a nakon Rose Windows i Earth, tako bi se mogao i opisati nastup Howe Gelba i ekipe. Nezaobilaznog Giant Sand zvuka ima, a nastup me u par trenutaka potpuno isključio od ostatka publike i odveo u neki Gelbov svijet.
[ Howe Gelb ]

Howe Gelb   © mario m.

Malo lijevo i desno, pa na šank i chill zonu, pa na Cojones. Uf koja promjena je uslijedila nakon Gelbove ekipe. Cojones su došli nešto kao ekvivalent jučerašnjim Seven That Spells koji su rasturili Drugi stage i po meni bili možda i najbolji bend prvog dana. Njihov stonerski zvuk i distorzije ubrzo su rasplesale okupljenu masu, a oko sebe sam načuo i strance kako komentiraju kako je ovaj bend dobar. Znam i da su se poneki začudili kad se netko iz benda zahvalio publici na hrvatskom. Bilo je zbunjenih faca tipa ''Molim, jel to ovaj sad govorio nešto na hrvatskom? Da da, to je bend iz Zagreba! Nemoj me zajebavat... Nikad ne bih rekla''. No u nešto manje od sat vremena kojeg smo proveli na njihovom nastupu i gotovo istog tempa i žestine, pomalo su dosadili pa smo se raštrkali po festivalskom prostoru. Pojeli smo i hamburger u kojem nisi nikad znao što će te zateći, pa su tako baš tu večer izgleda radili najbolji i najbogatiji, da bi drugi dan u isto vrijeme bili skoro pa nejestiv.
[ Howe Gelb ]

Howe Gelb   © mario m.

A onda je red došao na Tuxedomoon. Po bini se počeo prešetavati neki čiko sa ludom frizurom obučen u bijelu kutu a iza bio je postavljen video zid na kojem su se počele prikazivati animacije. Kako sam ih rijetko puštao, a video nekog nastupa gotovo nikad nisam gledao, ostao sam neko vrijeme da vidim show ovih legendi koji su uz par godina pauza u 90-tim aktivni još od 1977. godine. No unatoč ''godini proizvodnje'', Tuxedomoon danas sviraju avangardnu glazbu koja je puna elemenata jazza, i kojekakvih eksperimentala, ali i onog s čime su počeli, a to je new-wave i post punk. Za neupućene u njihov opus ovo nikako nije bio highlight večeri, no nedvojbeno je da je ovo bio maksimalno artistički nastrojen nastup kojem niti jedan drugi bend sa festivala nije mogao parirati. Sve u svemu, s njima je završila večer na Superuho stejđu koji nam je prikazao dijelove glazbene povijesti zahvaljujući odličnom lajnapu koji se našao na prvom SuperUho festivalu.
[ Tuxedomoon ]

Tuxedomoon   © mario m.

Po završetku Tuxedomoona ponovno smo prođirali po festivalskom prostoru i sam se ne sjećam više kako smo se opet, da ne kažem zajebali, i našli u kampu iz kojeg se te večeri nismo više vratili. A nismo to planirali jer trebao je nastupati još i Kandžija sa svojim Golim Ženama. Lovim ih još od kad je izdao Koktel od Rakije i nikako pa nikako… Al' ajde, znam barem da nas čeka na Rocklive festivalu (na kojem smo u međuvremenu bili i poslušali ga). Partijaner Bir je opet bio jači i odslušao i njihov koncert koji je trajao gotovo do 4h ujutro i kaže da su bili fenomenalni. Drugi dan definitivni favoriti su bili Rose Windows i Earth, a čekao nas je još jedan, zadnji dan festivala na kojem su svirale sve same ''provjerene face''.

SuperUho prvi dan

SuperUho drugi dan

SuperUho treći dan

mario m. // 19/08/2014

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> koncert [last wanz]

cover: Body Count @ Šalata, Zagreb, 16/06/2024

Body Count @ Šalata, Zagreb, 16/06/2024

| 20/06/2024 | denis |

>> opširnije


cover: The Smile @ Malo rimsko kazalište, Pula, 15/6/2024

The Smile @ Malo rimsko kazalište, Pula, 15/6/2024

| 20/06/2024 | nina kc |

>> opširnije


cover: Mick Harvey w/ Amanda Acevedo @ Rojc, Pula, 14/6/2024

Mick Harvey w/ Amanda Acevedo @ Rojc, Pula, 14/6/2024

| 19/06/2024 | nina kc |

>> opširnije


cover: Dropkick Murphys @ Šalata, 12/06/2024

Dropkick Murphys @ Šalata, 12/06/2024

| 16/06/2024 | dora pavković |

>> opširnije


cover: Fijuk sajam, 02/06/2024, DKC Pomorandža, Podgorica

Fijuk sajam, 02/06/2024, DKC Pomorandža, Podgorica

| 16/06/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]
  • 21/06/2024 | zg, msu
    ljeto u msu - bad daughter
    >> najawa @ terapija.net
  • 21/06/2024 | zg, route 66
    promocija albuma:
    the bad week
  • 21/06/2024 | zg, dva osam
    phantasmagoria
  • 22/06/2024 | zg, attack
    diy punk juriš
    --------------
    statico
    poguba
    dropthehammer
    dead lesh
  • 23/06/2024 | zg, močvara
    začarana močvara
    --------------------
    ana čurčin trio (srb)
    lovro mirth (ri/zg)

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*