Više od triipol godine trebalo je ovoj hrvatskoj supergrupi da snimi nasljednika odličnom debi albumu "Access All Areas". Za to vrijeme puno su svirali, skupljali ideje, zagolicali nam maštu sa split singlom s austrijskim bendom Remedy, te nas pustili da čekamo uz Vacation.

Moram priznati da mi Vacation nije baš sjela. Nekako mi se činila preslaba za njih. Nije imala "ono nešto", što su imale Bad Influence ili Absentee. No, možda mi se to samo učinilo u tom trenutku. Ipak kad je stigao cijeli album, Vacation se u cjelinu uklopila baš kako treba i sad je gledam drugim očima, odnosno slušam drugim ušima.



Pjesma s kojom su nas počastili taman na staru godinu, This Time Next Year, moglo bi se reći da je jedna od njihovih sporijih i možda naznaka nešto drugačijeg zvuka. No, ona ovdje dolazi kao dobar tampon, prije završne, i naslovne uz koju će te svi pjevati onaj dobro poznati refren "Born tu bi vaaajld!" Nema greške!

Još je jedna tu pjesma poznata od ranije, a to je Fill the Void sa spomenutog split 7". Ujedno je to i najduža pjesma koju su dosad snimili, a sa svojih 5 minuta trajanja čini 1/6 cjelokupnog trajanja albuma. Na njoj su se, za one koji je još nisu čuli, ako ima takvih, zadnjih dvije minute razigrali gitarističkom baražom.

U ostatku materijala, na otvaranju se našla prekratka i upravo zbog toga tako slatka, Morning Sickness, zatim Worst Cover Band Ever čije su me solaže podsjetile na Darkness (namjerno!?), pjesma za gitarističke heroje Say You Will, te garantirana koncertna hitčina Chainstore Radio uz teenagerske stihove koji sadrže riječi "liquor, wine cellar, supermarket i chainstore radio". Šta'š bolje!

I sad da ne ispadne da nisam sve pjesme spomenuo, evo još i Close Without Banging i Song of the Weak. O njima sami donesite svoj sud. Da zaključim, srećom u zvuku benda nije se ništa promijenilo. I dalje su tu pršteće gitare, čvrsta ritam sekcija, simpatični textovi s daškom nostalgije, te pjevni refreni koji će se, naravno, zborno pjevati u zagrljenim prvim redovima na njihovim koncertima. I dalje su neizbježne asocijacije na uzore, kao što su Husker Du, Weezer ili The Replacements ili suvremenike Japandroids ili Beach Slang, da spomenem samo neke. I dalje je to bend koji smo voljeli i kojeg i dalje volimo.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 15/01/2019

PS: U presu piše da su prateće vokale posudile Sara i Eva iz grupe Žen, Ika iz On Tour i Mark Mrakovčić, koji je uz to bio zadužen za snimanje i miksanje. Grafičko rješenje omota sredio je punk ilustrator Lovro Škiljić, a uskoro izlazeći vinil zajednički potpisuju etikete PDV, Ill In The Head (Kanada), Bartolini Records (Španjolska) i Last Exit Music (Njemačka). Eto, sad znate sve!
Onda nema razloga da ne dođete na promociju ovog albuma.