ESC Life na sceni egzistiraju od jeseni 2013. godine. Znao sam da će u trenutku kad im album izađe od tog ispasti nešto kome nitko neće moći naći preveliku zamjerku. Najviše je tome kriv Naranča, koji nam je još dok je bio u grupi Hemendex pokazao kako se rade kvalitetne pop pjesme, koje genijalno naliježu na onoj nevidljivoj granici između komercijalnosti i undergrounda. Priču je ponovio i s ESC Life, ali za razliku od Hemendexa, koji je više naginjao electro i synth popu, s novim ekipom glazbenika (Ante i Elvis - električne gitare i Sanjin - bubnjevi) zvuk je okrenut indie rock sceni s kraja osamdesetih. Obzirom da kao i mnogi ne vole da ih se svrstava u određeni žanr, na njihovoj bandcamp stranici pronaći ćete i dvije nove žanrovske odrednice, bar core i billiard wave. Zdravog cinizma nikad dosta.



Prvi dojam koji ćete dobiti slušajući Access All Areas je zarazna pop melodija. Već od početne "Absentee" imate nešto što će se s vremenom (dok čitate ovaj tekst, meni se već dogodilo!) pretvoriti u početak velikog prijateljstva. "Bad Influence" kao prvi singl s albuma, uz plesne tonove koju izbacuje solo dionica na gitari, ima zarazni refren koji jednostavno ostaje u uhu. "Acces All Areas" i "What We Want Is Useless" najbrže su pjesme albuma, one koje najviše pokreću. U njima posebnu ulogu imaju gitarističke dionice. Iako nisu komplicirane, posjeduju plesnu komponentu i međusobno se hrane. "Let it bleed" ima identičan naslov kao meni najbolji album Rolling Stonesa, ali to im je i jedina poveznica. Kroz nju se najviše očitava duh umirovljenih Hüsker Dü u njihovoj komercijalnijoj fazi, koji su jedan od utjecaja koje ESC-ovci vole istaknuti..

Da cijeli album nije u bržim i, laiku bi se činilo jednoličnim ritmovima, prilažem pjesme "Band Aid" i "She Won't Dance" kojima su lagano zabremzali. Usporenje je najočitije u predzadnjoj "Hero of the Decade". Slušajući ih, pomislio sam kako bi bilo zanimljivo čuti ih u akustičnoj verziji, gdje bi osnovna melodija još više isplivala. Instrumentalna verzija Belanove "Ostani uz mene" kojom se zatvara album bila bi jednako pogodna za otvaranje/zatvaranje koncerta, kao i za prvi ples na vjenčanju. ESC Life originalnu je verziju skratio na nešto ispod dvije minute. Pravi omjer kojim će vas okupirati da je poslušate po nekoliko puta. Iako nisu puno mijenjali korijen pjesme, distorziranim gitarama prilagodili su pjesmu svojem soundu. Kroz cijeli album moći ćete komentirati kako vam određena pjesma ima dodirnih točaka s nekim vama dragim indie bendovima. Kod ovakve glazbe to je neupitno. Naravno da bih grupu mogao usporediti i sa sličnim bendovima naše scene. Tu su (The) Lesser Men, Bencwarmers, Go No Go, Shoot Me Wendy, Lolita, a možda bi čak mogli pričati i o nekoj novoj indie sceni kojoj je zajednička pop distorzija.

Ako bih ga promatrao iz producentskog kauča, Acces All Areas je pravilno posložena ploča. Niti je previše čist da nije prljav, niti je premalo prljav da ga možemo zvati čistim. I nije opran nikakvim praškom iz onih blesavih televizijskih reklama. A i glazbeno je izvučen maksimum iz Pandorine kutije koju je još tamo 1974. godine u klubu CBGB otvorila četvorka poznatija kao Ramones, kasnije prožvakanu kroz mašinu već spomenutih Hüsker Dü kao i Pixies-a, od kojih se put nastavio do današnjih indie pop bendova. Kad idealno znaš balansirati između dvije, na svojim ekstremima dijametralno suprotno strane, a da u nijednu previše ne zagaziš, nema sumnje da si majstor svog zanata. A ESC Life su kroz nešto ispod trideset minuta to i dokazali.

ocjena albuma [1-10]: 9

jura // 20/04/2015