Nova sezona KSET-ovog metal programa "Taljenje" startala je u četvrtak s domaćinskim felerom. Kad nas već susjedi iz dežele nisu zeznuli, onda se moramo mi sami, pa se tako najavljeni Decomposing Entity, jedan od najkvalitetnijih zagrebačkih death/groove bendova nije pojavio. Zašto? Nemam pojma.
Ali je zato vođa, slobodno se može reći legendarnih slovenskih DICKLESS TRACY lijepo 'nacifrao' bend zahvalivši im na supportu kao predgrupa i činjenici da mogu danima sjediti na FB-u, a kad se treba svirati onda friška figa. Ovi zabavni fanti uspjeli su iz KSET-ovog dvorišta u klub dovući 30-40 ljudi i zaigrati raznolik žanrovski repertoar sastavljen od pjesama na slovenskom i engleskom jeziku stilski šarajući od hardcorea, deatha, blacka, thrasha, a na momente i s punk riffovima. Razvalili su kompaktnom svirkom (dvije gitare, bas i bubnjevi) u kojoj je bilo puno melodičnih intervala solo gitare s klasičnim blastbeatovima, kombinacija umjerenih, sporih i obaveznih urnebesnih tempova, te prljavih death vokala izuzetno raspoloženog gazde koji se pokazao prvorazrednim showmanom. Sjajno je komunicirao s publikom neprestano se šegačivši sa svime i svačime ostavivši dojam da od naoko bezazlene sitnice umije napraviti štos da crkneš od smijeha. To tako nevjerojatno dobro funkcionira da jednostavno i ne znam čemu smo se točno smijali, ali za vrijeme njegovih najava i komentiranja između pjesama sve je bilo u komičnoj satiri s mnogo crnog humora. Ako ih niste do sada već imali prilike gledati ili slušati, teško je u par riječi opisati što ste propustili. Zato slijedeći put odkantajte i velike koncerte, neće vam biti žao (a te večeri je bio Manu Chao na velesajmu).
Dickless Tracy © horvi
Drugi slovenski bend ERUPTION (također iz Ljubljane) po prvi puta se predstavio zagrebačkoj publici koja nije ostala ravnodušna kao što se to zna dešavati kad su premijere u pitanju. Fino su ispraćeni gromoglasnim aplauzom zbog sveopćeg dojma kojeg su ostavili. Na mene osobno najatraktivniji i najsnažniji utisak ostavio je korpulentni frontmen s izgrađenim scenskim nastupom i nevjerojatno visokim i ciktavim falsetom poput kombinacije Ronnie James Dia i Rob Halforda s mnogo glam ekstaze. Predstavili su svoj album objavljen 2012. (mogao se nabaviti na štandu), a njegova izvedba je bila u galopirajućem NWOTBHM tempu s čistim elementima oldschool thrasha u paklenoj brzini. Također sjajan dojam ostavio je ritam gitarist sa nekim opako brzim i konciznim staccato tehnikalijama za koje se vješto pripremao uoči koncerta izvevši ispred pozornice jedno 40-tak vrlo teških sklekova sa skokovima (!), očito da mu svi mišići i živčane stanice rade 500 na sat. Uz sijaset brzih i žestokih kompozicija "Last transmition", "The auditors", "The folroln", "Celestial God", "Selfcaged", "Fractured" i "Empty shells", dali su si oduška i pred sam konac izveli sporiju "Enter the hive". U čitavom ovom kolopletu paklenih brzina, galopirajućih tempova i oldschool shema mogao se uočiti i karakter kompleksnijih aranžmana u kojima su posebno akcentirani finiši pjesama s mnogo intrigantnih glazbenih tehnikalija.
Eruption © horvi
A kako je program neshvatljivo startao sa zakašnjenjem, glavne zvijezde večeri, zagrebački SUBSCALE su startali pola sata prije ponoći, te su s obzirom na radno vrijeme KSET-a morali 'brzati' i skresati svoj zacrtani repertoar. Mnogo toga im nije išlo po volji - razglas im očito nije bio po mjeri, jedan od gitarista je molio da mu isključe monitor jer će mu skuriti pojačalo, onaj psihodelično - atmosferičan gitarski rad se uopće nije čuo, kao niti elektronske dionice izuzev kratkih uvodnika. Gledao sam ih prije točno 3 mjeseca u VIP Clubu gdje su imali fantastičan razglas i ostavili dojam apsolutnih profesionalaca na svjetskoj razini, no ova tehnika koju su na raspolaganju imali večeras nije mogla izvući niti polovinu njihove kreativne infrastrukture. Šteta. Zvučali su kao moderan bend što i jesu, ali sumnjam da su oni koji su ih gledali i slušali po prvi puta uspjeli dokučiti zbog čega su oni toliko kvalitetan, suvremen i poseban bend.
Subscale © horvi
Enivej, frontmen Karlo je bio sjajno raspoložen kao i cijeli bend (ukupno ih je sedmorica!), a unatoč svim tim tehničkim nedostacima vrlo brzo su se adaptirali i prilagodili, jer čega nema, bez toga se mora... Za početak su premijerno izveli novu pjesmu, a kako mi se čini, bilo je još novih materijala na set listi. Naravno, bile su tu "Interception", "Outreach" i još nekoliko vrsnih komada s izuzetnog debija "The Last Submission", te su kao gosta na vokalu u jednom komadu pozvali momka iz jedne crikveničke grupe. Ako se ne varam riječ je o punk bendu Invert. Možda sam i krivo čuo što je najavio Karlo, ne držite me za riječ jer niti sam nisam siguran u ispravnost mojeg sluha u onolikoj buci. Bend je svirao energično, koncizno i strasno kao što i svira, no dobiveni rezultat na ovome razglasu je bio minoran. Nezadovoljavajući za sve njihove vrsne kvalitete, ali njihovoj publici koja je dupke napunila KSET u početku to nije smetalo. Kasnije, kako su se stvari nizale, bilo je vidljivo pomirenje s činjeničnim stanjem da perfekciju zvuka večeras nećemo čuti.
Subscale i gost © horvi
Ponoć je prošla, bend je došao do polovine set liste, a klub mora zgasiti zvuk. I šta sad? Nastavilo se svirati, mnogo ljudi je izašlo van na čik pauzu, vrata su se stalno zatvarala zbog onih hohštaplera koji samo čekaju da pozovu policiju koja će im utrapiti globu zbog opstruiranja zakonskih obaveza, tako da su Subscale htjeli ili ne, vrlo brzo okončali nastup i prije nego što su namjeravali. Treba ih gledati i slušati drugom prilikom na puno boljem razglasu. Za njihovu kompleksnu i bogatu glazbenu infrastrukturu potrebna je daleko moćnija i kvalitetnija tonska tehnika, a svakako da bi najbolji performans ostvarili na onoj mašineriji kakvu viđamo na InMusic Festivalu.
horvi // 15/09/2013