DICKLESS TRACY: Grave New World (Monsterbilly Records, 2021)
Prohujala su mi ispod radara barem dva zadnja albuma ovih fantja iz Brežica premda sam ih imao prilike gledati na vrlo komičnim i zabavnim nastupima parodirajući sve i svašta. Znate li da im ime u australskom žargonu predstavlja policajku? Nekako si nisam usaglasio parametre njihovih izdanja, a rečemo niti izdavača On Parole Productions iz Trbovlja koji im je realizirao baš ta dva albuma "Halls of Sickness" (2009) i "Proxysm of Disgust" (2014), a evo sada nakon brda split izdanja, demo snimaka i gotovo isto toliko promjena članstva, braća Ivan i TomiCepanec su svoj novi, tek peti album u 25 godina dugoj karijeri rašpala i hoblala u pripremi gotovo 5 godina otkako im se pridružio basist Jernej Rejc, nekadašnji član Mrtve Goše, Aeonica i Temnave. Ivan je uz to dio one supergrupe Eruptionwww.terapija.net/mjuzik.asp?ID=26768 pa je i to ponešto usporilo kontaminaciju brušenja i stvaranja albuma na kome se točno osjeti da su glancali svaku pjesmu do maksimuma, ali ovdje se od one njihove uobičajeno luckaste komike i crnog humora ne dobiva ama baš ništa.
Prije svega, ovdje je ponovno riječ o sublimaciji grindcorea i death metala, ali nikako i o deathgrindu. Jako dobro se mogu odvojiti ta dva vitalna elementa pa nekome slabije upućenome ovih impozantno dugačkih 46 minuta za žanr koji vremenski umije opaprčiti napola kraće, a i još toliko, ovaj album se može učiniti nepodnošljivo zamornim u tim kombinacijama ostavštine 90-ih tek s dvije, eventualno tri 'čiste' žanrovske skladbe poput otvarača "Deathless" ili "Morphing into maelstorm" koje se baziraju na death sceni s prizvucima hardcore punka.
U cjelini, ovo je povratak oldschool shemi snimanoj u kristalno analognoj tehnici bez ikakvih digitalnih dodataka omogućivši prirodno vrenje eksplozija odmjerenih riffova i ekstremnih brutalnosti šetajući od horror tema nadahnutih raznim oblicima smrti ("Pathetic descendant of apes"), potrošačkim stupidnostima i trendovima (odličan ranije objavljen singl "Dawn of the living dead", naslovna "Grave new world"), sumanuto-poremećenim stanjima ("Dissection of the mind", "The curse of Michael Myers"), bolestima, religiji, osjećajima očaja, gubitka, pa i prividnoj melankoliji u koju se sumorno upušta melodična i najdulja "The apostles of terror" s tamnim premazom makabričnosti.
Sve mahom dolazi od vokalista i gitariste Tomija koji prvenstveno pretendira niske vokalne guturale mlatarivši gadno ušpanane riffove u mučnoj ekstenziji ritmova kompresiranih isprekidanim galopima i usporavanjima otežavajući dinamiku nasilja do nekih trenutaka kada se ona prikazuje tupom i manje agresivnom, ali to ne ukazuje na neki drastičan pad kakvoće već namjernim izlascima iz onih obzora grinda gdje pjesme znaju iznositi po pola minute. Takvim produžecima, a pjesme ih bome imaju u izobilju i do 6 minuta stvara se taj osjećaj pretjeranosti i pretrpanosti što odvlači pozornost i koncentraciju slušatelja da su sve to mogli obaviti u kraćim intervalima, međutim kako god, ovo jest album kakav se i očekuje u stilskom i sviračkom pogledu iznenadivši jedino lirskom ozbiljnošću.
Naslovi: 1.Deathless, 2.Dawn of the living dead, 3.Pathetic descendant of apes, 4.The apostles of terror, 5.Grave new world, 6.Morphing into maelstorm, 7.Devoured from the inside, 8.Faydark forest, 9.Dissection of the mind, 10.The curse of Michael Myers, 11.The darkside