Eh, šta li znači vjerovati najavama i dobivenom press materijalu... Lijepo je najavljeno da slovenski sastav Bobnars United čini 7 lijepih djevojaka i da je njihov nastup nezaboravan spektakl. Za spektakl još bi se kako-tako mogao složiti, no od 7 djevojaka nije bilo ništa. Koliko sam uspio primjetiti, te večeri je u skoro krcatom Pauku na pozornici bila samo jedna djevojka članica Bobnars United koja i nema neku posebno izraženu ulogu jer sve što je odsvirano mahom pripada muškom dijelu sastava. Povremeno se pojavila još jedna, potpuno neprimjetna, a ako je još negdje bila poneka djevojka na pozornici, ili je bila sakrivena iza gomile bubnjeva, doboša i raznih udaraljki, ili mora biti da sam ćorav... Njihov nastup je suviše dosadan i svodi se na neprekidna repetativna udaranja po raznim vrstama bubnjeva kojima prizivaju duh uglavnom afričkih plemenskih ritmova koje obogaćuju povremenim zvukovima digeredooa. Prve dvije-tri kompozicije još je bilo zanimljivo slušati i gledati, no kako im je koncert odmicao, sav nastup se počeo pretvarati u dosadnu nogometnu utakmicu u kojoj igrači bježe od lopte i ne znaju što bi sami sa sobom. Glazbeno su vrlo bliski popularnim Drumers Of Burundi, a dobar dio njihovog repertoara može se približiti i raznim, uglavnom nepoznatim izvođačima koje je snimao i sakupljao znameniti etnomuzikolog Stephen Jay (album "Africa - Drum, Chant & Instrumental Music", 1975.) prilikom svojih istraživanja po Gornjoj Volti, Nigeru, Gani i Maliju. No, za razliku od autohtonih originalnih aktera, Bobnars United se samo služe sličnom tehnikom koju su prvenstveno prilagodili europskom i zapadnjačkom shvaćanju pojma afričke "egzotike" koja u njihovom slučaju nije uključena u tradicionalne, mitološke, povijesne, religijske ili svjetovne tekovine. Zbog toga se vrlo dobro primjetila velika praznina u njihovoj glazbenoj izvedbi koja unatoč naglasku na tehnički i ritmički akcent mnogo miriše na šarlatanstvo i pretjeranu želju ka vlastitoj samodopadnosti. Pred kraj njihovog nastupa upriličen je nastup nekolicine bacača vatre (sa čini mi se 2-3 momka i samo jednom djevojkom) koji su bili smiješteni u publici podno pozornice s lijeve strane, a kroz cijeli tijek koncerta emitirane su video snimke na ogromnom video ekranu postavljenom iza samih aktera na pozornici. Bez obzira na njihovu ideju da koncertne nastupe začine video projekcijama i gutačima-bacačima vatre, njihova glazba je uz neprekidne plesne ritmove i gradaciju istih suviše predvidljiva, monotona i zamorna, tako da je ovo bio glazbeno najslabiji kreativni trenutak cijelog Et'no Festa.
Međutim, nastup Mojmira i Kriesa je nešto posve drugo... Nekada davno gledao sam nekoliko puta Legen u različitim varijantama zvuka, onom početnom kada su koristili gitare i bili alternativnim rock sastavom, te onom elektronskom kada su posve ušli u kurentne plesne tokove devedesetih godina. Mojmir je uvijek bio sjajan frontmen koji je isijavao proživljenost izvedbe, ponekad pretjeranu umjetničku sklonost ka hladnoći i strogoj disciplini, a ponekad neočekivani šamanizam kojeg je vadio iz starodnevnih, mitoloških epopeja staroslavenske tradicije. Ovaj puta Mojmir je jednostavno zasjao onim svijetlom kako to i dolikuje frontmenu velikih zvijezda - bio je u sjajnom, rasplesanom, vedrom i vrlo komunikativnom izdanju. Neprekidno u pokretu, akciji, stalno uravnotežen bez ikakvih oscilacija i niti u jednoj prilici nije učinio ni najmanju gestu koja bi donijela neku pogrešnu insinuaciju u vezi cijele izvedbe koncertnog opusa. Iz njega jednostavno izlazi sve ono što on i Kries jesu - prvenstveno igra i drevni tradicionalni duh života ljudi nastanjenih na ovim područjima kroz prizmu spajanja mitologije i suvremenosti. U nekoliko kompozicija Mojmir se hvata velikog bubnja kojeg nosi ispred sebe koji mu služi kao dodatni poticaj rasplesanoj atmosferi u kojoj se neprekidno skandira čime još dodatno ulijeva ulje na ionako rasplamsalu vatru u dvorani. Sastav kojeg čine prvenstveno udaraljke (bubnjar svira udarajući rukama!) uz potporu gajdi, drvene flaute i još ponekog tradicionalnog glazbala donose mitološki zvuk, dok suvremenost proizvodi DJ postavljen na povišeni plato gdje se nalazi njegova mikseta, sampler i elektronička pomagala. Repertoar koji su izveli bio je sastavljen prvenstveno od materijala s posljednjeg albuma "Ivo i Mara", te su ga predstavili kroz različite varijante d'n'b, trip-hop, trance, techno i 3/4 ritmova. Kroz njihovu glazbu osim tradicionalnih motiva koji su začinjeni debelim slojem suvremene elektronske plesne glazbe (od starih Japan, Peter Gabriela, do Ole Lukkoye, Afro Celt Sound System i cijelog konglomerata elektronske world-music scene), na posve specifičan način istkani su sjajni aranžmani koji su obogaćeni accapela vokalima zbora od 4 osobe, te neobično inovativnim glazbenim zahvatima koji uključuju različite kreativne dosjetke. Kulminaciju koncerta Kries je dosegao izvedbom "Igrali se konji vrani na livadi kraj Korane" kada je cijela dvorana skandirala, pjevala i plesala, a jedinu skladbu iz ranijeg Mojmirovog opusa sa Legenom izveli su na samom kraju nastupa koji je bio rezerviran za hit naslov "Zumba". Sjajno.
Večeras je u Pauku bio prisutan vrlo dobar razglas, rasvjeta i tehnički dio koncerta odrađen je pristojno, a Mojmir i Kries su još jednom dokazali da su najveće i najpopularnije ime domaćeg etna i da imaju još mnogo kreativne energije koju će uložiti u naredne projekte.

horvi // 13/03/2006