Medijski Inventar Muzičkih Originala - MIMO http://www.mimo.com.hr/ je na drugom po redu u nizu koncerata iz ciklusa predstavio javnosti i široj publici mladu kantautoricu Saru Renar i najoriginalniji domaći bend Chui. MIMO je hvale vrijedan projekt kojim se pruža prilika glazbenicima koji stvaraju kvalitetnu i autentičnu glazbu, prezentaciju iste putem medija.

Koncert je započeo točno u 20.10h u dvorani Gorgona, MSU uz live video stream preko glazbenih portala kao i prijenos Radija Sljeme uz voditeljicu Jelenu Balent koja je ovom prilikom ugostila eminentnog glazbenog kritičara Dubravka Jagatića i svestranog umjetnika Anđela Jurkasa koji su se potrudili riječima opisati i približiti glazbeni izričaj slušateljima u eteru. Dobro osmišljeno,osim što pri svirci bendova poput Chui svako čavrljanje između pjesama se čini suvišno jer dečki sviraju muziku koju je teško opisati u par riječi a prekidi i čekanje dovode do pada koncentracije kao i spuštanja publike iz transa u koji nas odvode svojim milozvucima. Sara Renar je uz pratnju Luke Gečeka i Jure Gecija na akustičnim gitarama u nešto manje od 40 minuta uspješno dočarala atmosferu autorskih pjesama sa nadolazećeg prvijenca ''Djeca'' koji izlazi početkom idućeg mjeseca za Aquarius Records, izdavača koji je prepznao talent i kvalitetu mlade kantautorice. Lijepa i simpatična pojavom i izgledom s velikim glasovnim mogućnostima, intrepetaciji svojih tekstova unosi točnu dozu osjećaja koji pjesmi daju željenu boju da bi slušatelj osjetio svaki stih i ambijent pjesme. Kada tome pridodamo odličnu glazbenu podlogu koja je varirala od bluesa, preko americane do indie popa dobijemo skladni, osvježavajući i osvajajući izričaj jedne mlade generacije koja muzikom oslobađa ljubav i šalje pokoju poruku i poneku kritiku svijetu koji prolazi. Svjesni da muzika ostaje daju se u potpunosti kako u stvaranju tako i u izvedbi, te ostavljaju upečatljiv dojam svjetlije budućnosti domaće glazbene scene. Iako mladi i naizgled sramežljivi , sigurno i kvalitetno su se poigrali u trio formi sa većinom pjesama s albuma. Od uvodne ''Trebam te'' do poljednje i ponajbolje ''Bok'', odsvirali su simpatičnu ''Altruizam'', ''Termopil'', ''Mamurluk'', ''U velikom stilu'' i naslovnu ''Djeca''. Pjesme su uglavnom ljubavne tematike iz perspektive mlade samosvjesne djevojke a mogli smo čuti kakve posljedice nose loše stvari poput alkohola i rata. Usporedbe radi, moglo bi naći zajedničke crte s Lisom Hannigan i Alanis Morissete. Sarino vrijeme tek dolazi i vjerujem da ćemo još dosta čuti o njoj. U drugom dijelu koncerta svoje umijeće skladanja originalne glazbene forme, intergalaktički space jazz trio Chui je, kako nama u dvorani tako i slušateljima u eteru i preko video streama, predstavio numere sa svog prvijenca Chui uz pokoju novu koja će se pojaviti na novome albumu koji momentalno snimaju. Domaća glazbena scena je dobro upoznata sa odličnim glazbenicima koji čine Chui a to su Toni Starešnić -klavijature, efekti, Đuro Dobranić - bubnjevi, šuškalice, igračke ... i Andrej Jakuš -trube, efekti . Glazbenu kulisu koju stvaraju ovi umjetnici je magični spoj potpune kreativne slobode i velikog umijeća sviranja svojih instrumenata i igračaka a i spretnog služenja dodatnim efektima i pomagalima uz koje uspijevaju dočarati čarobnu moć muzike i momenta kad osvaja slušatelja. Chui je instrumentalni bend i svrstati ga u ladice ili staviti etiketu na glazbu koju rade je šteta jer se poigravaju sa svim što im se u momentu svidi bio to funk, ambiental, drum'n'bass, nu jazz, braek beat, soul, klasika ili psihodelični pristup svemu od navedenog. Glazbeno putovanje sa Chui je svaki put jedinstveno. Imao sam ih priliku čuti više puta i svaki put sam iznova na novi način doživio iste kompozicije. Za vrijeme ronjenja u ''Sea Suite'' svaki put primjetim nešto novo u plavetnoj dubini mora, dok me ''Punch'' uvijek iznova raznese u proste faktore te skuplja po atmosferi natrag na nove načine. ''Heal me'' iznova ispunjava i iscjeljuje. Chui pruža vrlo kompleksnu i mogli bi reći tešku glazbu koju opisuju kao psihodelični electro jazz, služeći se elektronikom i efektima na sofisticirani način da bi nam mogli dočarati koliko hipnotički muzika može djelovati na slušatelja. Besprijekorna instrumentalna kominikacija između Tonija i Andreja daje Đuri vremena za igranje i nakon trčkaranja po bini uz klepetanje krila drvenih ptica na kotačićima stigne točno na vrijeme ući u novi portal i preuzeti vođenje, te tako naizmjenice. Vrlo zanimljivo i zaigrano sve skupa izgleda na bini osim što u dvorani Gorgona radi velikog prostora i prekida zbog živog prijenosa možda nije došlo do željene interakcije s publikom, ali zato su razglas i akustika dvorane to nadomjestili i putovanje s Chui je još jednom bilo posebno. ''Umfufu'' koja će se pojaviti na sljedećem albumu je zvučala moćnije i bogatije nego pri ranijim slušanjima a počastili su nas i novim numerama poput ''Can We Be Friends?'' kojom su zatvorili koncert, te za bis izvrsnom ''Dedicated to MSU'' (ime samo govori), kroz koju nas je plesni ritam uz masne bassove pokušavao lansirati van iz sjedala u razgibavanje udova. Teško nam je palo presjediti, istina, al' samo do iduće prilike. Nove kompozicije zvuče jednako moćno, originalno i kvalitetno ako ne i bolje od već poznatih.

U nestrpljivom iščekivanju albuma i novih intergalaktičkih putovanja kojim nas vozaju Chui mogu zaključiti da su najoriginalniji bend momentalno u Hrvatskoj a i šire. To će im se ubrzo i dokazati na proljetnoj europskoj turneji, a uz primjese da im nedostaje vokal, što se nemože primjetiti niti na jednoj od numera možda nam nešto novo skuhaju u studiju pa na novom albumu ispune želje slušatelja i poigraju se sa mikrofonima i ostalim efektima. Kako god, mislim da nemogu pogriješiti, a dečkima mogu poželjeti uspješnu turneju po Europi i nastavak rada ove izvrsne glazbene pojave na domaćoj sceni i u svijetu. Velike pohvale organizatoru i svim uključenim za uloženi trud i uspješan rad na ovom projektu koji će, toplo se nadam, ostati vitalan još dosta dugo jer je zaista potrebno predstaviti kvalitetne autorske glazbene uratke široj publici poput radijske te više vremena u eteru posvetiti vrhunskoj autentičnoj glazbi umjesto komercijalnih tzv. hitića koji se bezbrojno puta vrte zatupljujući slušatelje. Stoga, za sve one koji tvrde da se u zadnje vrijeme sve manje kvalitetne i dobre muzike radi u Hrvatskoj, MIMO je preuzeo ulogu educiranja i vjerujem da će mnoge uspjeti razuvjeriti i upoznati sa odličnom originalnom domaćom glazbom.

sensimillax // 19/03/2013