Sara Renar će 14/07 održati koncert u sklopu Medvedgradskih glazbenih večeri 2016. iznad Zagreba, točnije na Medvedgradu. Gdje ćeš bolji razlog da popričamo o tom događaju, posljednjim singlovima, prisjetimo se Porina i kako na to gleda danas, te još nekim sitnicama...
Pozdrav Sara! Novi singl "Dani bez sjena" je vani kao i najava koncerta koji će se održati u sklopu Medvedgradskih glazbenih večeri 2016. u četvrtak 14/07 iznad Zagreba. Kako ti doživljavaš singl, nekako mi se čini da pjesma u sebi ima strašno jaku hipnotičku liniju?
Namjera mi je bila u pjesmi "Dani bez sjena" stvoriti atmosferu na rubu apstrakcije koja komunicira nemir. Iz dana u dan svjedočimo raznim vrstama društvene i institucionalne opresije, nekad eksplicitne ali najčešće neprimjetne, svakodnevne, smatrane normalnom i time najopasnije.
Tvoj rad sve više bježi iz nekakvih komercijalnih okvira, pa mi se novi singl čini kao konkretna progresija EP-a 'Jesen'.
To je dosta precizna formulacija. Nedavno sam baš na Trećem programu hrvatskog radia radila na jednoj improvizaciji za potrebe emisije o eksperimentalnoj glazbi Ars Acoustica. Obzirom na recentna sramotna rezanja programa nadam se da će se emisija održati i najesen da čujemo rezultat.
Fascinantno je da je pjesma nastajala godinu dana, od tadašnjih prvih skica do sadašnjeg finalnog proizvoda.
Live verziju sam složila relativno brzo još lani, ali smo strahovito dugo miksali. Studio i koncert su dva različita terena na kojem ne vrijede baš sasvim ista pravila igre i trebalo je i producentima i meni baš puno rada da stvar konačno studijski uobličimo. Kroz cijeli proces sam paraleno sa redateljem radila na videospotu kroz koji vjerujem pjesma dobiva dodatno čitanje.
Ove godine je izašao i singl "Notturno" na tekst Tina Ujevića. Koliki je izazov bio uglazbiti tekst velikog boema i još većeg pjesnika Tina Ujevića?
Originalno sam bila dobila zadatak Teatra poezije uglazbiti Ujevićeve stihove po izboru za potreba manifestacije "Sjećanje na Tina". To je bio prvi put da kompletno novu glazbu radim sa tuđim tekstom i sjajna prilika da se pozabavim antologijom pjesništva. Na kraju su se stihovi Notturna zavrtili u loop i rezultat je bio takav da sam odmah znala da je pjesmi mjesto na idućem albumu.
Iako si koncertno itekako aktivna, nekako mi se čini da onaj tvoj izdavački dio itekako miruje. Ok, izašli su i spomenuti singlovi, ali prije svega mislim na kompletan novi album.
Živim od svog rada u glazbi. To u prijevodu znači da sviram 80ak koncerata godišnje, vozim na iste, radim na dizajnu, pišem pjesme, vodim probe, koordiniram aranžmane, dizajn, režiju spotova, produkciju i medijski dio posla. Album izlazi najesen, dvije godine nakon posljednjeg. U međuvremenu su izašla četiri singla sa pripadajućim spotovima i jedan featuring. Ne bih baš rekla da izdavački mirujem.
Kao i prošlo ljeto i ovo je itekako radno za tebe. Guštaš li u koncertima jednako kao i prvog dana i koliko ti je gušt i dalje otkrivati neke nove koncertne prostore?
Svakim koncertom guštam sve više. To je jedan od najljepših dijelova posla.
Koliko je naporno odvoziti sve te kilometre, jer koliko znam, nije da imaš privatnog vozača?
Naporno je proporcionalno duljini puta. Ističem tu vožnju u intervjuima u zadnje vrijeme jer je dobar primjer za onaj manje vidljiv rad u muzici za koji te nitko ne pita - netko mora koordinirati suradnike, stavljati obavijesti na društvene mreže, voditi financije itd. Nakupi se tu gomilu sitnog posla koji jede vrijeme dok se istodobno boriš čuvati energiju za kreativan proces.
Imaš li uopće ukupan broj pređenih koncertnih kilometara u zadnjih godinu dana?
Izračunala sam bila cca. 10,000 u posljednjih šest mjeseci. Po nekoj slobodnoj procjeni je to dvostruko toliko unazad godinu dana.
Nedavno si svirala i u Udinama, kako sam vidio na tvojoj Facebook stranici, čak si neke tekstove i prevodila za tu prigodu. Kako je prošla svirka u Italiji?
Prevela sam kompletnu set listu još za naš prvi koncert u Italiju u Trstu (lani u desetom mjesecu) i to se pokazao kao pun pogodak. Sad sam napravila drugu ediciju "samizdata" i vidim da publika to cijeni. To su više grube skice prijevoda, da ne ulazimo sad u problematiku prijevoda poezije, ali sasvim dovoljni da netko tko ne razumije originalni jezik dobije još neki input.
Znaš koncertrirati i solo i s pola benda i uz kompletan bend. Kako ti gledaš na ta različita lica Sare Renar i koji je razlog toj šarenolikosti? Koliko je teško uopće održati bend na okupu, luksuz?
Kako se bend početkom godine rasformirao, u posljednjih šest mjesesci smo najviše u duo formatu nastupali (klavijaturist Zdeslav Klarić i ja). Sad polako čovjeka za perkusije i sample pad ufuravamo u priču. Mislim da će za veće pozornice taj format biti idealan, a na manjim sam često i sama sasvim dovoljna. I da - ekonomski uvjeti su takvi da o postavi koja ne stane u jedan auto nema govora. Ali ima i to svojih prednosti, minimalni format te prisiljava s jedne strane rješiti se viška i općih mjesta, a s druge izvući maksimum s raspoloživim sredstvima, što rezultira zanimljivijim rješenjima. Ono što je međutim problem je da nitko ne može živjeti samo od jednog projekta pa je prisutno konstantno žongliranje s rasporedima, energijama i fokusiranosti.
Kako gledaš na osvojen Porin s odmakom od nešto više od godinu dana?
Osvojeni Porin mi je bio ohrabrenje da definitivno odlučim sa čime se želim baviti u životu i shodno tome donesem neke odluke. Sad sam preko godinu dana freelance u ne baš mainstream muzici koju sama radim i od koje živim te sam hodajući dokaz da nije uvijek lako ali je itekako moguće.
Nastupila si nedavno i u prvoj sezoni TUP-a, tekstopisci u poeziji u organizaciji Remi i HDS ZAMP, gdje je Remi izvela tvoju pjesmu "Jesen". Kakav je osjećaj kad te netko drugi interpretira?
Super je! Mislim da bi trebao biti lud ili potpuni egomanijak da ti ne bude drago. I naravno da mi je profesionalno priznanje što sam pozvana kao gošća sugovornica nakon Mile Kekina, Rundeka i Gibonnija, koji redom imaju znatno dulji staž na sceni. Toliko je malo prostora za dijalog o biti, o suštini ovog što radimo. TUP je projekt za svaku pohvalu.
Kad sam već dotaknuo TUP, možda je još zanimljivije spomuti da si ti bila u organizaciji nečeg sličnog pod nazivom 'Radionica: Tekst u glazbi' još početkom prošle, 2015. godine.
Tako je, prije dvije godine me ekipa Centra za kreativno pisanje pozvala kao gosta na tribini "Tekst u glazbi" i iz te se tribine rodila ideja o istoimenoj radionici. Sjajno iskustvo sa divnom ekipom sudionika.
Koliko tebi svirka na Medvegradu nosi ono nešto posebno?
Bit će mi jako emotivno vratiti se gore. Koncert na kuli Akustike prije dvije godine mi se kasnije pokazao kao vrlo značajan jer sam se prvi put odvažila na kompletan samostalan nastup u loop/električna gitara varijanti, što mi je postala okosnica svih kasnijih nastupa. Sad se vraćam na glavni stage i kao da opet neka nova faza počinje.
S tobom će na Velikoj sceni nastupiti i Luce. Ajmo za kraj malo više o njoj iz tvog kuta gledanja.
Luce je jedna prekrasna osoba sa bogom danim glasom. Sjećam se da sam prije našeg zajedničkog nastupa u Tvornici bila posudila od nje puder koji je na kraju ostao trajno kod mene. Red je da se odužim :)